Da li nas Jehovine opomene duhovno razbuđuju?
1 Psalmist je hvalio Jehovu govoreći: “Razmišljam o tvojim otkrivenjima [‘opomenama’, NW]” (Ps. 119:99). Hebrejska riječ za “opomene” izražava misao da nam Jehova doziva u sjećanje ono što je izloženo u njegovim zakonima, nalozima, propisima, zapovijedima i odredbama. Ukoliko se odazovemo, oni će nas razbuditi u duhovnom smislu i učiniti nas sretnima (Ps. 119:2).
2 Jehova nam, kao svom narodu, redovito daje savjete. Mnoge od tih savjeta već smo čuli. Premda cijenimo tu pobudu, često se dešava da je zaboravljamo (Jak. 1:25). Jehova s puno ljubavi strpljivo pruža opomene. Apostol Petar zapisao je neke od tih opomena kako bi ‘budio naš čisti razum da se opominjemo zapovijesti od Gospodina’ (2. Petr. 3:1, 2).
3 Uvijek nas se iznova podsjeća na važnost osobnog studija i prisustvovanja sastancima. To se čini zato što su te aktivnosti krajnje neophodne za naše duhovno dobro (1. Tim. 4:15; Jevr. 10:24, 25).
4 Nekima je najveći izazov izvršavanje kršćanskog propovjedničkog zadatka. To zahtijeva naprezanje, odlučnost i ustrajnost. Premda se od nas mnogo traži, mi primamo pomoć da bismo ‘stajali čvrsto’ tako što imamo ‘noge obuvene u opremu dobre vijesti’ (Ef. 6:14, 15, NW).
5 Moramo biti motivirani za našu službu više nego samo umnom spoznajom Jehovinih zahtjeva. Apostol Pavao podsjeća nas da je srce to koje nam daje potrebnu motivaciju da bismo davali ‘javnu izjavu za spasenje’ (Rim. 10:10, NW). Ukoliko imamo jaku vjeru i ukoliko nam je srce naklonjeno Jehovinim opomenama, bit ćemo snažno pobuđeni da govorimo izričući hvale njegovom imenu (Ps. 119:36; Mat. 12:34).
6 Kad se trudimo u vršenju dobrih djela, onda s pravom očekujemo da će nam to donijeti radost (Prop. 2:10). Pavao označava radost kao plod Jehovinog duha i mi bismo trebali gledati da budemo bogati u iskazivanju tog ploda (Gal. 5:22). Petar je dodao da će ‘iskreno naprezanje’ biti nagrađeno plodnom službom, a ona rezultira radošću (2. Petr. 1:5-8, NW).
7 Kad smo suočeni s nekim izazovom, trebali bismo se sjetiti kakav su čvrst stav imali apostoli kad su izjavili: “Mi ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo” (Dj. ap. 4:20). Naša ustrajnost biva ojačana kad se prisjetimo da ćemo ‘čineći ovo spasiti same sebe i one koji nas slušaju’ (1. Tim. 4:16).
8 Mi se ne ljutimo, niti smo ozlojeđeni zato što neprestano dobivamo opomene. Dapače, duboko cijenimo njihovu izvanrednu vrijednost (Ps. 119:129). Zahvalni smo što nam Jehova u ovim kritičnim vremenima stalno upućuje opomene kako bi nas razbudio u duhovnom smislu i potaknuo nas da budemo revni u vršenju dobrih djela! (2. Petr. 1:12, 13).