Spremno se ponudimo za svako dobro djelo
1 Svjetska publikacija osvrnula se na Jehovine svjedoke riječima: “Bilo bi teško pronaći pripadnike ijedne druge grupe koja radi tako naporno u svojoj religiji kao što čine Svjedoci.” Zašto Jehovini svjedoci rade tako naporno i s tako spremnim duhom?
2 Jedan razlog jest taj što su prožeti osjećajem hitnosti. Isus je uviđao da ima ograničeno vrijeme da dovrši svoj posao na Zemlji (Ivan 9:4). Dok proslavljeni Sin Božji danas ide podvrgavajući usred svojih neprijatelja, Jehovin narod uviđa da ima ograničeno vrijeme da učiniti svoj posao. Zbog toga, oni nastavljaju spremno se nuditi za svetu službu (Ps. 110:1-3). S obzirom na to da je potrebno više radnika da bi se sakupilo žetvu, ne smiju odustati u svojim naporima (Mat. 9:37, 38). Dakle, oni nastoje oponašati Isusa, koji je postavio savršen primjer spremnosti i marljivosti u svojem poslu (Ivan 5:17).
3 Daljnji razlog zašto Jehovini svjedoci rade cijelom dušom kao Jehovi jest taj što je njihova svijetom raširena organizacija različita od svih ostalih grupa. Svjetske religiozne organizacije obično traže samo minimum vremena i napora od svojih sljedbenika. Ono što oni vjeruju ima malo ili uopće nema utjecaja na njihov svakodnevni život, njihovo ophođenje s drugima ili njihove težnje u životu. Zbog nedostatka motivirajuće snage istinske vjere, oni su uporno tražili da im njihovi pastiri ‘govore mile stvari’, uvjeravajući ih da su njihovi simbolični napori dovoljni (Iza. 30:10). Njihovo svećenstvo im ugađa ‘škakljajući im uši’, ulijevajući im duh apatije i duhovne lijenosti (2. Tim. 4:3, St).
4 Koje li razlike kod Jehovinog naroda! Sve u vezi s našim obožavanjem uključuje napor, naprezanje i rad. Svakodnevno i u svemu što činimo, mi prakticiramo ono što vjerujemo. Dok nam donosi mnogo radosti, istina uključuje i ‘veliku borbu’ s naše strane da ispunimo ono što ona zahtijeva. (Usporedi 1. Solunjanima 2:2.) Već sama briga za obaveze svakodnevnog života dovoljna je da bi većinu ljudi održala zaposlenima. Međutim, mi ne dozvoljavamo ovim brigama da nas spriječe u stavljanju interesa Kraljevstva na prvo mjesto (Mat. 6:33).
5 Ono što nam je dano da učinimo u Jehovinoj službi tako je korisno i hitno da smo potaknuti ‘iskupiti’ vrijeme od ostalih težnji i korisnije ga upotrijebiti za duhovne stvari (Ef. 5:16, NW). Znajući da naša odanost Bogu i spreman duh ugađaju Jehovi, imamo najveću motivaciju da nastavimo naš naporan rad. S bogatim blagoslovima koje sada primamo i izgledima za život koji će doći, odlučni smo nastaviti ‘truditi se i naprezati’ u korist interesa Kraljevstva (1. Tim. 4:10, NW).
6 Odanost i duh samopožrtvovnosti: Većina ljudi danas daje materijalnim potrebama i interesima prioritet ispred svega ostalog. Oni smatraju potpuno ispravnim da usmjere svoju pažnju na ono što će jesti, piti ili obući (Mat. 6:31). Nezadovoljni samo s neophodnim stvarima, motivirani su ciljem da sada uživaju dobar život u potpunosti i da ‘imaju mnogo imanje na mnogo godina, da počivaju, jedu, piju i vesele se’ (Luka 12:19). Tipični posjetilac crkava smatra da je svaki osobni napor koji zahtijeva njegova religija zadiranje u njegova osobna prava. Misao o napuštanju ili čak samo o smanjivanju nekih materijalističkih težnji ili odustajanju od interesa koji donose zadovoljstvo jest nešto odbojno. Budući da mu je razmišljanje usredotočeno na sebe samog, razvijanje duha samopožrtvovnosti nerealno je, nepraktično.
7 Mi na tu stvar gledamo drugačije. Božja riječ je uzdigla naše razmišljanje tako da mislimo Božje misli umjesto onih čovječjih (Iza. 55:8, 9). Mi imamo ciljeve u životu koji nadmašuju tjelesne težnje. Opravdanje Jehovine suverenosti i posvećenje njegovog imena najvažnija su pitanja u cijelom svemiru. Važnost ovih pitanja toliko je velika da su u usporedbi s njima sve nacije ‘kao ništa pred njim’ (Iza. 40:17). Na svaki pokušaj da živimo svoj život na način koji zanemaruje Božju volju mora se gledati kao na ludost (1. Kor. 3:19).
8 Tako dok su neke materijalne stvari potrebne a druge korisne za obavljanje naše aktivnosti Kraljevstva, mi razumijemo da to nisu zaista “važnije stvari” (Fil. 1:10, NW). Mi se pridržavamo duha 1. Timoteju 6:8 ograničavajući svoje težnje za materijalnim interesima i mudro se naprežući da zadržimo naša srca usmjerena na ‘ono što je nevidljivo, vječno’ (2. Kor. 4:18).
9 Što više mislimo Božje misli, to se manje brinemo o materijalnim stvarima. Kada razmišljamo o onome što je Jehova već učinio za nas i o čudesnim blagoslovima koje nam je obećao za budućnost, spremni smo učiniti svaku žrtvu koju on traži od nas (Mar. 10:29, 30). Mi mu dugujemo sâmo naše postojanje. Da nije bilo njegovog milosrđa i ljubavi, mi ne bismo imali radost života sada niti bismo uopće imali budućnosti. Osjećamo se obaveznima dati sebe, budući da je sve što činimo u njegovoj službi ‘ono što smo dužni činiti’ (Luka 17:10; naglašeno od nas). Mi dajemo veselo sve ono što se od nas traži da uzvratimo Jehovi znajući da ćemo ‘obilato žeti’ (2. Kor. 9:6, 7, St).
10 Sada su potrebni spremni radnici: Od samog svog početka kršćanska skupština ušla je u razdoblje intenzivne aktivnosti. Moralo je biti dano temeljito svjedočanstvo prije razorenja Jeruzalema 70. n. e. Tokom tog razdoblja Isusovi su se učenici ‘sasvim posvetili riječi’ (Dj. ap. 18:5, St). Rapidan porast učinio je neophodnim školovanje više evangelizatora i vještih pastira te upotrebljavanje njihove pomoći. Bili su potrebni muškarci s iskustvom u ophođenju sa svjetovnim vlastima kao i sposobni muškarci koji su bili u stanju nadgledati sakupljanje i raspodjelu materijalnih stvari (Dj. ap. 6:1-6; Ef. 4:11). Dok su neki služili na istaknutim mjestima većina je ostala u pozadini. Ali svi su se oni ‘snažno naprezali’, radeći zajedno cijelim srcem da bi posao bio učinjen (Luka 13:24, NW).
11 Iako je bilo relativno malo potrebe za snažnim aktivnostima u svjetskim razmjerima tokom mnogih stoljeća koja su uslijedila, veliko ponovno oživljavanje aktivnosti Kraljevstva počelo je kada je Isus 1914. uzeo svoju moć Kraljevstva. Na početku, malo je njih uvidjelo da će potreba za radnicima u korist interesa Kraljevstva postati tako velika, zahtijevajući pomoć milijuna spremnih osoba u zemljama širom svijeta.
12 Danas je organizacija duboko uključena u različite projekte koji u potpunosti koriste naša sredstva. Aktivnost Kraljevstva napreduje u velikim razmjerima. Hitnost naših vremena potiče nas da se naprežemo i da upotrijebimo sve što imamo na raspolaganju da dovršimo posao koji treba obaviti. Dok se kraj cijelog zlog sustava stvari sve više približava, očekujemo još intenzivnije aktivnosti u danima koji predstoje. Svakog predanog slugu Jehove se poziva da se spremno ponudi za ovo hitno djelo sakupljanja.
13 Što treba učiniti? Mi zaista možemo reći da ima obilje posla tako da možemo biti ‘bogato zaposleni u djelu Gospodinovu’ (1. Kor. 15:58, NW). Na mnogim područjima žetva je zrela, ali je radnika malo. Pozvani smo da učinimo svoj dio ne samo tako da temeljitije svjedočimo po cijelom svom području nego i da udovoljimo izazovu služenja gdje je veća potreba.
14 Pohvalno je vidjeti kako se Svjedoci u svim dijelovima svijeta spremno nude za druge aktivnosti. To se može protezati od dobrovoljnog sudjelovanja u gradnji mjestâ obožavanja, služenja na kongresima, pomaganja u akcijama pomoći u vremenima katastrofe, pa do redovitog čišćenja mjesne Dvorane Kraljevstva. U vezi s ovom posljednjom aktivnošću, radi se o tome da se uvijek pobrinemo da je Dvorana Kraljevstva ostavljena čista i u urednom stanju nakon svakog sastanka. Izvršavanjem zadataka koji se možda smatraju ponižavajućima pokazuje se ispravno razumijevanje Isusovih riječi iz Luke 16:10: “Koji je vjeran u malom i u mnogom je vjeran; a ko je nevjeran u malom i u mnogom je nevjeran.”
■ Podupiranje aktivnosti skupštine: Dok svaka skupština funkcionira kao dio cjelokupne organizacije i prima vodstvo od ‘vjernog i razboritog roba’, ona se sastoji od pojedinačnih objavitelja Kraljevstva (Mat. 24:45, NW). Ono što ona postiže u velikoj mjeri ovisi o tome koliko je svaki Svjedok spreman i u stanju učiniti. Skupština se usredotočuje na propovijedanje dobre vijesti na svom području, činjenje novih učenika i zatim njihovo duhovno jačanje. Svatko od nas može doprinijeti tom djelu. Također možemo sami sebi postaviti ciljeve u osobnom studiju, smisaonom sudjelovanju na sastancima i u pomaganju drugima u skupštini koji su u potrebi. Te nam aktivnosti nude mnoge lijepe mogućnosti da pokažemo našu spremnost.
■ Preuzimanje vodstva od strane onih koji su na položajima nadgledavanja: Jehova je povjerio nadgledavanje svake skupštine njenim imenovanim starješinama (Dj. ap. 20:28). To su muškarci koji su težili k tome da se osposobe za tu prednost (1. Tim. 3:1). Praktički svaki brat u skupštini ima neki potencijal da bi se kvalificirao za veće odgovornosti. Mnoga braća se duhovno razvijaju i trebaju nastaviti rasti pod vodstvom i uz pomoć skupštinskih starješina punu ljubavi. Ti bi muškarci trebali biti marljivi istraživači Biblije i naših publikacija. Oni mogu pokazati svoju spremnost podložnošću duhom imenovanim starješinama, oponašajući njihovu vjeru i razvijajući osobine koje se traže kod nadglednika (Jevr. 13:7, 17).
■ Prihvatiti punovremenu službu: Primarna funkcija skupštine je propovijedanje dobre vijesti (Mat. 24:14). Kojeg li blagoslova kada oni koji su revni intenziviraju svoje napore postajući pioniri! To obično uključuje činjenje preinaka u njihovom osobnom životu. Od njih se mogu zahtijevati daljnje preinake da bi nastavili s tim posebnim vidom službe. Ali oni koji ustraju u toj prednosti umjesto da odustaju nakon otprilike godinu dana zbog nekih privremenih obeshrabrenja, sigurno će doživjeti Jehovin bogati blagoslov. Starješine puni ljubavi i drugi zreli kršćani mogu doprinijeti uspjehu pionira, ohrabrujući ih riječima i djelima. Koji li dobar duh pokazuju mladi koji počinju s pionirskom službom odmah po završetku škole! Isto se to odnosi i na odrasle koji se uključuju u opću pionirsku službu čim se njihove svjetovne obaveze smanje. Koje li zadovoljstvo donosi predanom kršćaninu kada na taj način surađuje u Jehovinom ubrzavanju djela sakupljanja! (Iza. 60:22).
■ Sudjelovanje u gradnji i održavanju mjestâ sastajanja: Izgrađeno je doslovno stotine suvremenih Dvorana Kraljevstva kao i mnogo Kongresnih dvorana. Zapanjujuće je da su skoro sav posao učinili naša braća i sestre koji su spremno dobrovoljno ponudili svoje vrijeme i sposobnosti (1. Dn. 28:21). Tisuće spremnih radnika ove objekte održava u dobrom stanju obavljajući svaki posao koji se može zahtijevati (1. Dn. 34:8). Budući da je ovo djelo jedan aspekt svete službe, oni koji pomažu spremno se nudeći, ne traže isplate za svoju službu na tom polju, kao što ne bi tražili ni plaću za propovijedanje od kuće do kuće, držanje javnih predavanja u skupštini, ili pomaganje kod sastanaka pokrajine ili oblasnih kongresa. Ovi dobrovoljci spremno pružaju svoje usluge u planiranju i izgradnji mjestâ za obožavanje na Jehovinu hvalu. Oni voljno pomažu u takvim stvarima kao što su prikupljanje pravne dokumentacije, vođenje evidencije o računima, sklapanje poslovnih veza te izračunavanje potrebne količine materijala. Ovi lojalni sluge Jehove ne traže bilo kakve dodatne naknade niti na bilo koji način teže za materijalnim profitom, bilo direktno bilo indirektno, od usluga koje obavljaju, budući da su svi njihovi talenti i sredstva predani Jehovi. (Vidi Naša služba za Kraljevstvo (engleski) od februara 1992. stranica 4, stavak 10.) Ova aktivnost zahtijeva marljive radnike koji obavljaju svoje usluge ‘od srca kao Gospodinu’ (Kol. 3:23).
15 Što je onda to što čini spremnost Jehovinog naroda jedinstvenom? To je duh davanja. Njihovo velikodušno davanje uključuje više nego samo novac ili materijalne stvari — oni ‘spremno nude’ sebe (Ps. 110:3, NW). To je bit našeg predanja Jehovi. Nagrađeni smo na poseban način. Mi doživljavamo ‘veću sreću’ i ‘žanjemo obilato’ zato što drugi cijene ono što činimo i uzvraćaju nam (Dj. ap. 20:35, NW; 2. Kor. 9:6, St; Luka 6:38). Naš najveći Dobrotvor je naš nebeski Otac, Jehova, koji “ljubi onoga koji dragovoljno daje” (2. Kor. 9:7). On će nam platiti stoput toliko, uz blagoslove koji će trajati zauvijek (Mal. 3:10; Rim. 6:23). Tako kada ti prednosti u Jehovinoj službi postanu dostupne, hoćeš li se dobrovoljno i spremno ponuditi te odgovoriti kao što je to učinio Izaija: “Evo mene, poš[a]lji mene”? (Iza. 6:8).