Pitanja

◼ Tko bi trebao izgovarati javne molitve na skupštinskim sastancima?

Skupštinska molitva vrlo je važan dio našeg obožavanja. Predstavljati druge pred Jehovom velika je prednost i ozbiljna odgovornost. Budući da molitva ima takav značaj, starješine trebaju dobro razmisliti koja braća zadovoljavaju uvjete da se javno mole na sastancima. Krštena braća koja predstavljaju skupštinu trebala bi biti zreli kršćanski sluge koji su poznati kao primjerne osobe i koji su zadobili poštovanje skupštine. Njihove bogobojazne molitve pune poštovanja trebale bi otkrivati da imaju dobar odnos s Jehovom Bogom. Članak “Moliti se pred drugima poniznim srcem” u izdanju Kule stražare od 1. oktobra 1987. ukazuje na važna načela koja mogu biti naročito korisna onima koji upućuju javne molitve za cijelu skupštinu.

Starješine ne bi smjeli bratu koji je poznat po sumnjivom ili nepristojnom ponašanju dati da upućuje javnu molitvu. Također ne bi trebali odabrati brata koji je sklon tome da bude negativno raspoložen ili naginje tome da javne molitve koristi kako bi na vidjelo iznosio osobne nesuglasice s drugima (1. Tim. 2:8). Iako je neki tinejdžer možda već kršteni brat, starješine će morati procijeniti da li on ima potrebnu duhovnu zrelost da u molitvi zastupa skupštinu (Djela 16:1, 2).

Povremeno se na sastancima za službu propovijedanja može dogoditi da nema osposobljenog brata koji bi se pomolio u ime okupljenih, pa to onda treba učiniti krštena sestra. Ona bi u tom slučaju trebala na glavi imati prikladno pokrivalo. Ako postoji vjerojatnost da na određenom sastanku za službu neće biti osposobljenog brata, starješine bi trebali zadužiti neku sposobnu sestru da vodi taj sastanak.

Uobičajeno je da predsjedavajući Sastanka za javnost uputi uvodnu molitvu. Međutim, na drugim skupštinskim sastancima, kad je prisutno više osposobljene braće, uvodnu odnosno završnu molitvu ne mora uputiti brat koji započinje sastanak odnosno onaj koji ima završnu točku, već to može učiniti netko drugi. U svakom slučaju, brata kojeg će se zamoliti da se moli na skupštinskom sastanku treba unaprijed obavijestiti o tome kako bi on mogao razmisliti što će reći. Tako će moći uputiti suvislu, iskrenu molitvu, koja je odgovarajuća upravo za taj sastanak.

Takve molitve ne trebaju biti dugačke. Kad brat izgovara javnu molitvu, obično će ga se bolje razumjeti ako ustane i govori dovoljno glasno i razgovijetno. Tako će svi prisutni čuti molitvu i moći na kraju od srca reći “Amen!” (1. Dnev. 16:36; 1. Kor. 14:16).