Je li to prepreka propovijedanju?
1 Većina ljudi živi vrlo užurbanim tempom života. Kao Jehovini svjedoci mi smo među najzaposlenijim ljudima — proučavamo Božju Riječ, pohađamo skupštinske sastanke i idemo u službu propovijedanja. Osim toga, moramo raditi na svjetovnom poslu, obavljati kućanske poslove, ići u školu te imamo mnoge druge odgovornosti, što sve oduzima vrijeme. To je naročito veliki izazov poglavarima obitelji.
2 Zbog loše ekonomske situacije u mnogim područjima, poglavari obitelji možda moraju dugo i naporno raditi kako bi zaradili za život. Kad takvo zahtjevno svjetovno zaposlenje uzme većinu njihovog vremena i snage, malo im preostane za službu propovijedanja. Budući da su dužni zbrinjavati svoju obitelj u materijalnom pogledu, neki možda osjećaju da mogu samo malo vremena provesti u službi (1. Tim. 5:8). Istina, danas je zarađivanje za osnovne životne potrebe povezano s mnogim pritiscima. No nečije svjetovno zaposlenje ne treba postati prepreka propovijedanju dobre vijesti (Mar. 13:10). Zato bismo trebali preispitati kakve su zaista naše okolnosti.
3 Budući da se scena svijeta neprestano mijenja, poglavari obitelji mogli bi se osjetiti ponukanima da previše vremena provode na poslu kako bi što više uštedjeli za slučaj nepredviđenih teškoća (1. Kor. 7:31). Iako više vremena provedenog na svjetovnom poslu možda može omogućiti više materijalnih stvari ili dodatne mogućnosti za rekreaciju i zabavu, hoće li obitelj biti sretnija i zadovoljnija ako je to nauštrb duhovnih aktivnosti i redovitog pohađanja sastanaka? Bez daljnjega, trebamo se čuvati svega što bi moglo štetiti našoj duhovnosti. Slijediti Isusov savjet da ‘sakupljamo blago na nebu’ i budemo ‘bogati pred Bogom’ mudar je način postupanja (Mat. 6:19-21; Luka 12:15-21).
4 Najprije traži interese Kraljevstva: Isus je poučavao svoje sljedbenike da im duhovne stvari trebaju biti ispred svega ostalog. On ih je poticao: “Nikada [se] nemojte tjeskobno brinuti i govoriti: ‘Što ćemo jesti?’ ili: ‘Što ćemo piti?’ ili: ‘Što ćemo obući?’” Zašto je to rekao? Objasnio je: “Jer vaš nebeski Otac zna da vam je sve to potrebno.” Ako smo potpuno uvjereni u to, ništa nas neće spriječiti da činimo ono što je zatim rekao: “Uvijek, dakle, tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo [neophodne materijalne stvari] dodati.” Bog će se pobrinuti za to! (Mat. 6:31-33). Ovo sigurno nije vrijeme da nam prekomjerna briga za zarađivanje ili želja da lagodno živimo u ovom sustavu stvari koji će uskoro proći odvlače pažnju (1. Pet. 5:7; 1. Iv. 2:15-17).
5 Glavna svrha svjetovnog posla je omogućiti osobi da zbrine svoje materijalne potrebe. Ali koliko nam je potrebno? Apostol Pavao je pisao: “Imajući hranu, odjeću i zaklon, budimo zadovoljni time.” Nastojimo li steći i više od toga? Ako da, možda već žanjemo posljedice na koje je Pavao upozorio: “Oni koji su odlučili obogatiti se padaju u iskušenje i zamku i mnoge bezumne i štetne želje, koje guraju ljude u uništenje i propast” (1. Tim. 6:8, 9; Mat. 6:24; Luka 14:33). Kako možemo znati da želimo više nego što nam je potrebno?
6 Ako zbog svjetovnih težnji u službi propovijedanja provodimo jako malo vremena ili ne uviđamo potrebu da se žrtvujemo za dobru vijest, onda trebamo izmijeniti svoje prioritete (Hebr. 13:15, 16). Skromniji način života uvelike će nam pomoći da uklonimo tu prepreku svojem propovijedanju. Interesi Kraljevstva uvijek bi nam trebali biti na prvom mjestu kad odlučujemo kako koristiti svoje vrijeme i snagu.
7 Trud koji nije uzaludan: Pavlove riječi potiču nas da uvijek budemo “bogato zaposleni u Gospodinovom djelu, znajući da [naš] trud nije uzaludan u Gospodinu” (1. Kor. 15:58). Najvažnije ‘Gospodinovo djelo’ je propovijedanje o Kraljevstvu i stvaranje učenika (Mat. 24:14; 28:19, 20). Da bismo u njemu dali najviše što možemo, svakog tjedna trebamo odrediti vrijeme za službu propovijedanja i paziti da ga ne koristimo ni za što drugo (Ef. 5:15-17). U tom slučaju ni svjetovno zaposlenje ni išta drugo neće postati prepreka našoj službi.
8 Ako spremno sudjelujemo u prenošenju biblijskih istina drugima, osjetit ćemo veliku sreću koja proizlazi iz davanja (Djela 20:35). Sudjelujemo li u djelu propovijedanja o Kraljevstvu, na budućnost možemo gledati s pouzdanjem, “jer Bog nije nepravedan da zaboravi [naše] djelo i ljubav koju [smo] pokazali prema njegovom imenu” (Hebr. 6:10).