Pohvala donosi okrepu
1 “Zar danas nisam bila dobra?” kroz suze je upitala djevojčica dok ju je majka spremala na spavanje. To je pitanje iznenadilo majku. Premda je primijetila da se tog dana njena djevojčica jako trudila biti dobra, nije rekla ni riječi kako bi je pohvalila. Suze te male djevojčice trebale bi nas podsjetiti na to da svi mi, i mladi i stari, trebamo pohvalu. Pružamo li onima koji nas okružuju okrepu time što ih pohvalimo za dobre stvari koje čine? (Priče 25:11).
2 Postoji mnogo razloga zbog kojih možemo pohvaliti naše sukršćane. Starješine, sluge pomoćnici i pioniri naporno rade kako bi ispunili svoje odgovornosti (1. Tim. 4:10; 5:17). Bogobojazni roditelji daju sve od sebe kako bi poučili svoju djecu da postupaju na način koji Jehova odobrava (Ef. 6:4). Mladi kršćani moraju voditi tešku borbu kako bi se oduprli ‘duhu svijeta’ (1. Kor. 2:12; Ef. 2:1-3). Drugi vjerno služe Jehovi usprkos poodmaklim godinama, zdravstvenim poteškoćama ili drugim problemima (2. Kor. 12:7). Sve te osobe zaslužuju pohvalu. Dajemo li im priznanje za hvalevrijedne stvari koje čine?
3 Osobna i konkretna: Svima nam je drago kad kao skupština s podija primimo pohvalu. No pohvala donosi još veću okrepu kad je upućena nama osobno. Naprimjer, Pavao je u 16. poglavlju svog pisma Rimljanima konkretno pohvalio, između ostalih, Febu, Prisku i Akvilu, Trifenu i Trifozu te Persidu (Rim. 16:1-4, 12). Njegove su riječi sigurno veoma ohrabrile te vjerne osobe! Takva pohvala našoj je braći i sestrama dokaz da su nam potrebna te nas međusobno zbližava. Jesi li nedavno nekoga pohvalio za neku konkretnu stvar? (Ef. 4:29).
4 Od srca: Da bi nekoga doista ohrabrila, pohvala mora biti iskrena. Ljudi brzo osjete kad ono što im kažemo doista dolazi od srca, a kad je obično ‘laskanje jezikom’ (Priče 28:23). Dok se trudimo zapažati dobre osobine drugih, naše će nas srce potaknuti da ih pohvalimo. Svjesni toga da je ‘riječ u pravo vrijeme veoma dobra’, budimo velikodušni u davanju iskrenih pohvala! (Priče 15:23).