Zalaganje u Jehovinoj službi pričinjava nam radost!
1 Apostol Pavao bio je radostan što može “samoga sebe istrošiti” izvršavajući kršćansku službu (2. Kor. 12:15). Slično tome, mnogi kršćani danas revno služe kao pioniri. Oni koji imaju velike obiteljske odgovornosti izdvajaju vrijeme kako bi svakog tjedna išli u službu propovijedanja. Braća koja imaju ozbiljne zdravstvene probleme koriste snagu koja im je preostala kako bi za Kraljevstvo učinili sve što je u njihovoj moći. Doista je ohrabrujuće vidjeti kako pripadnici Jehovinog naroda, bez obzira na svoje godine i okolnosti, daju sve od sebe u Jehovinoj službi!
2 Ljubav prema bližnjima: Kad u službi Jehovi dajemo sve od sebe, pokazujući tako ljubav prema Bogu i bližnjima, imamo čistu savjest. Budući da se Pavao svom dušom posvetio objavljivanju dobre vijesti, mogao je radosno reći: ‘Pozivam vas da na današnji dan posvjedočite da sam čist od krvi sviju’ (Djela 20:24, 26; 1. Sol. 2:8). Ako u službu propovijedanja idemo onoliko koliko nam naše okolnosti omogućavaju, nećemo biti krivi za krv (Ezek. 3:18-21).
3 Dok dajemo sve od sebe kako bismo pomogli drugima, sretniji smo (Djela 20:35). Jedan je brat rekao: “Kad se navečer vratim kući nakon što sam cijeli dan proveo u službi Jehovi, istina je da sam umoran. No sretan sam i zahvalan Jehovi što mi daje radost koju mi nitko ne može oduzeti.”
4 Ljubav prema Bogu: Želja da ugodimo svom nebeskom Ocu Jehovi najvažniji je razlog zašto se trebamo zalagati u njegovoj službi. Ljubav prema Bogu potiče nas da držimo njegove zapovijedi, a one uključuju propovijedanje i stvaranje učenika (1. Ivan. 5:3). Čak i kad su ljudi ravnodušni ili nam se protive, mi se radosno zalažemo u Jehovinoj službi.
5 Sada nije vrijeme da odustanemo. Mi živimo u vrijeme žetve (Mat. 9:37). Zemljoradnici u vrijeme žetve obično rade još više kako bi urod sakupili na vrijeme, prije nego što propadne. Vrijeme za duhovnu žetvu također je ograničeno. Nemojmo zaboraviti u kakvom vremenu živimo te se svi revno posvećujmo službi propovijedanja (Luka 13:24; 1. Kor. 7:29-31).