Uvijek smo svjedoci za Božje ime
1. Što učimo iz izvještaja o Isusu i Samarićanki?
1 Isus je hodao satima. Bio je umoran i žedan. Kad su njegovi učenici otišli kupiti hrane, sjeo je pored bunara u blizini jednog samarićanskoga grada kako bi se odmorio. Isus nije došao u Samariju da bi propovijedao, samo je prolazio onuda. Bio je na putu za Galileju jer je ondje želio nastaviti svoju službu. Ipak, iskoristio je priliku i svjedočio ženi koja je došla po vodu (Ivan 4:5-14). Zašto je to učinio? Zato što je uvijek bio Jehovin ‘vjerni i istiniti svjedok’ (Otkr. 3:14). Isusa možemo oponašati tako da uvijek budemo spremni svjedočiti za Jehovu (1. Petr. 2:21).
2. Kako se možemo pripremiti za neformalno svjedočenje?
2 Pripremi se: Ako sa sobom nosimo literaturu, bit će nam lakše svjedočiti u neformalnim prilikama. Mnogi objavitelji sa sobom imaju traktate i daju ih prodavačima, radnicima na benzinskim postajama i drugim ljudima koje sreću tijekom dana (Prop. 11:6). Jedna sestra koja često putuje u torbi uvijek ima džepnu Bibliju i knjigu Što Biblija uči. Uvijek pokuša započeti razgovor s osobom koja sjedi pored nje.
3. Kako možemo započeti razgovor?
3 Započni razgovor: Neformalno svjedočenje ne moramo započeti biblijskom temom. Isus nije počeo razgovor sa Samarićankom rekavši joj da je Mesija. Jednostavno ju je zamolio da mu da piti i tako je pobudio njezinu znatiželju (Ivan 4:7-9). Jedna sestra uvidjela je da joj sličan pristup olakšava da počne svjedočiti. Kad je netko pita kako je provela Božić ili Novu godinu, ne odgovori da te blagdane ne slavi jer je Jehovin svjedok, nego samo kaže: “Odlučila sam da neću slaviti te blagdane.” Osoba je obično iz znatiželje upita zašto je to odlučila, a sestri se tada pruži prilika za svjedočenje.
4. Zašto te riječi iz Mateja 28:18-20 potiču da revno propovijedaš?
4 Iako je Isus dovršio službu koju je revno vršio na Zemlji, njega i dalje jako zanima kako se propovijeda dobra vijest (Mat. 28:18-20). Po uzoru na njega, i mi smo uvijek spremni “obznaniti svima svoju nadu” (Hebr. 10:23).