Uvijek spremni za svjedočenje
1. Kako znamo da su propovjednici iz 1. stoljeća koristili svaku priliku za svjedočenje?
1 Revni propovjednici iz 1. stoljeća objavljivali su dobru vijest “bez prestanka” gdje god je bilo ljudi (Djela 5:42). Ne možemo ni zamisliti da idući od kuće do kuće nisu svjedočili ljudima koje su susretali putem. Nisu propuštali svjedočiti ni na tržnici kad su se vraćali iz propovijedanja. Poput Isusa uvijek su bili spremni drugima govoriti o dobroj vijesti (Mar. 6:31-34).
2. Što znači živjeti u skladu s imenom koje nosimo?
2 Budi uvijek spreman: Ime Jehovini svjedoci ne označava samo zadatak koji vršimo već i pokazuje tko smo (Iza. 43:10-12). To nas ime potiče da uvijek budemo spremni govoriti o svojoj nadi, čak i onda kad nismo u službi od kuće do kuće (1. Petr. 3:15). Razmišljaš li u kojim bi situacijama mogao neformalno svjedočiti i što bi u takvim prilikama mogao reći? Nosiš li sa sobom literaturu koju bi mogao ponuditi nekome tko pokaže zanimanje za biblijsku istinu? (Izr. 21:5). Svjedočiš li samo od kuće do kuće ili se trudiš govoriti o dobroj vijesti i u drugim prilikama, ako okolnosti to dopuštaju?
3. Zašto je važno propovijedati na javnim mjestima?
3 Propovijedanje na javnim mjestima: Mi propovijedamo na ulicama, parkiralištima, u parkovima, na poslovnim područjima i drugim javnim mjestima. Je li takvo propovijedanje novijeg datuma? Može li se smatrati usputnim ili manje važnim? Apostol Pavao propovijedao je u svakoj prilici, “javno i idući od kuće do kuće” (Djela 20:20). Istina, svjedočenje od kuće do kuće i dalje je naš glavni i najdjelotvorniji način prenošenja dobre vijesti o Kraljevstvu. No valja imati na umu da su kršćani u 1. stoljeću propovijedali gdje god je bilo ljudi. Ti su propovjednici govorili o dobroj vijesti u svakoj prilici — na javnim mjestima, od kuće do kuće i u neformalnim prilikama. I mi bismo trebali imati isti stav da bismo “potpuno izvršili svoju službu” (2. Tim. 4:5).