Pitanja

◼ Što nam može pomoći da procijenimo kada uručiti literaturu?

Hoćemo li osobi s kojom razgovaramo uručiti literaturu, prvenstveno ovisi o njenom zanimanju za biblijsku istinu. Ako vidimo da je ono što govorimo doista zanima, možemo joj ostaviti časopis ili dva, brošuru, knjigu ili neku drugu publikaciju. Tako možemo postupiti čak i ako osoba ne može dati prilog ili ako je njen prilog vrlo skroman (Job 34:19; Otkr. 22:17). Međutim našu dragocjenu literaturu nećemo ostavljati onima koji je ne cijene (Mat. 7:6).

Po čemu možemo procijeniti je li osoba kojoj svjedočimo doista zainteresirana za biblijsku istinu? To se može vidjeti po njenoj spremnosti da razgovara s nama, odnosno po tome što sluša dok govorimo, odgovara na pitanja koja joj postavimo ili izrazi svoje mišljenje o temi o kojoj razgovaramo. Osim toga osoba koja poštuje Božju Riječ vjerojatno će pratiti retke koje čitamo iz Biblije. Dobro je pitati je želi li pročitati publikacije koje joj nudimo. Objavitelji trebaju razborito procijeniti zanimanje osoba kojima svjedoče. Kad primjerice svjedočimo na ulici, nije mudro da časopise, brošure ili knjige dajemo svakome tko prođe pored nas. Ako nismo sigurni je li osoba uistinu zainteresirana, najbolje je dati joj pozivnicu ili traktat.

Dobro je imati na umu da količina literature koju uzmemo u dvorani ne ovisi o prilogu koji možemo dati, nego o tome koliko nam literature treba u propovijedanju. Prilozima ne plaćamo literaturu koju uzmemo, već podupiremo cjelokupno djelo Kraljevstva. Ako cijenimo ono što se čini kako bi se propovijedala dobra vijest, priloge ćemo davati velikodušno, zato što smo tako “odlučili u srcu”, a ne “od viška svojega” (Mar. 12:41-44; 2. Kor. 9:7). Cijenjenje će nas potaknuti i da uzmemo samo onoliko literature koliko nam treba za službu propovijedanja jer ne želimo rasipati novac kojim se financira naše djelo.