One koji se vrate u svoju zemlju čekaju veliki blagoslovi

MNOGA braća i sestre iz zemalja u razvoju koji su se iz ekonomskih razloga preselili na Zapad s vremenom su se vratili u svoju domovinu. Ljubav prema Jehovi i njihovim bližnjima potaknula ih je da se presele u područja gdje je potrebno više objavitelja (Mat. 22:37–39). Koje su žrtve morali učiniti i kako ih je Jehova nagradio? Odgovore na to saznat ćemo od neke naše braće i sestara iz Kameruna, u zapadnoj Africi.

PRAVO MJESTO ZA “RIBOLOV”

Naš brat Onésime se 1998. odselio iz Kameruna i 14 je godina živio u inozemstvu. Jednog je dana na kršćanskom sastanku čuo jednu usporedbu o djelu propovijedanja. Govornik je rekao: “Zamisli da dva prijatelja love ribu na različitim mjestima i jedan ima bolji ulov od onog drugog. Neće li onaj koji ima slab ulov otići pecati na mjesto gdje ima više ribe?”

Ta je usporedba potaknula Onésimea da razmisli o tome da se vrati u Kamerun, gdje ima mnogo ljudi koji žele proučavati Bibliju. No bio je pomalo zabrinut. Hoće li se moći naviknuti na život u Kamerunu nakon što je godinama živio u inozemstvu? Da bi saznao odgovor na to pitanje, Onésime je otišao u Kamerun na šest mjeseci. Zatim se 2012. za stalno preselio onamo.

Onésime je ispričao: “Morao sam se naviknuti na visoke temperature i drugačije životne uvjete. Isto tako, morao sam se naviknuti na to da u dvorani sjedim na tvrdim klupama. No što sam se više koncentrirao na program”, kaže on s osmijehom na licu, “to sam manje mislio na meka, udobna sjedala na kojima sam nekad sjedio.”

Onésime se 2013. oženio sa Géraldine, koja se vratila u Kamerun nakon što je devet godina živjela u Francuskoj. Kako ih je Jehova nagradio za to što su se u životu posvetili teokratskim aktivnostima? Onésime kaže: “Kao bračni par pohađali smo Tečaj za objavitelje Kraljevstva i sada služimo u Betelu. U našoj se skupštini u samo godinu dana krstilo 20 osoba koje su proučavale Bibliju. Mislim da sam sada na pravom mjestu za ‘ribolov’” (Mar. 1:17, 18). Géraldine je dodala: “Dobila sam više blagoslova nego što sam uopće mogla zamisliti.”

ČINJENJE UČENIKA DONOSI IM RADOST

Judith je otišla živjeti u Sjedinjene Države, ali imala je veliku želju učiniti više u službi Jehovi. Ona kaže: “Svaki put kad bih došla u posjet svojoj obitelji u Kamerunu, na odlasku sam plakala jer sam morala ostaviti nekoliko osoba s kojima sam započela biblijski tečaj.” No Judith je oklijevala preseliti se natrag u Kamerun. Imala je dobro plaćen posao koji joj je omogućavao da svom ocu, koji živi u Kamerunu, plaća troškove liječenja. No Judith se uzdala u Jehovu i ipak se preselila u Kamerun. Dok je živjela u inozemstvu, život joj je u mnogim pogledima bio puno lakši i ugodniji i ona priznaje da joj je to nedostajalo. Molila se Jehovi da joj pomogne da se privikne na nove okolnosti. Osim toga, puno joj je značilo ohrabrenje koje je dobila od pokrajinskog nadglednika i njegove žene.

Judith kaže: “U roku od tri godine krstile su se četiri osobe s kojima sam proučavala Bibliju. To mi je donijelo puno radosti.” Judith je počela služiti kao specijalni pionir, a danas su ona i njen muž Sam-Castel u pokrajinskoj službi. No što je bilo s njenim ocem? Ona i njena obitelj uspjeli su u inozemstvu pronaći bolnicu u kojoj su liječnici bili spremni besplatno operirati njenog oca. Na njihovu veliku radost, operacija je dobro prošla.

OSJETILI SU JEHOVINU PODRŠKU

Brat po imenu Victor preselio se u Kanadu. Jedan članak u Stražarskoj kuli koji je govorio o visokom obrazovanju potaknuo ga je da razmisli o svom školovanju. Prekinuo je studij i završio jedan tečaj kako bi se osposobio za rad u drugoj struci. On kaže: “Zahvaljujući tome brže sam pronašao posao i mogao sam raditi ono što sam već dugo želio – služiti kao pionir.” Kasnije se Victor oženio s Caroline i njih su dvoje posjetili Kamerun. Kad su došli u posjet tamošnjoj podružnici, braća su ih potaknula da razmisle o tome mogu li služiti u Kamerunu. Victor kaže: “Nije bilo razloga da se ne preselimo. Budući da smo živjeli jednostavnim načinom života, mogli smo prihvatiti poziv.” Iako je Caroline imala nekih zdravstvenih problema, odlučili su se preseliti.

Victor i Caroline počeli su zajedno služiti kao stalni pioniri kako bi pomagali mnogim ljudima na području koji su pokazivali zanimanje za biblijsku istinu. Neko su vrijeme živjeli od svoje ušteđevine. Nakon toga otišli su nekoliko mjeseci raditi u Kanadu, pa su zaradili dovoljno novca da se vrate u Kamerun i nastave s pionirskom službom. Koje su blagoslove dobili? Pohađali su Tečaj za objavitelje Kraljevstva i služili su kao specijalni pioniri, a danas su članovi graditeljskog tima. Victor kaže: “To što smo napustili siguran i udoban život na koji smo navikli omogućilo nam je da osjetimo Jehovinu podršku.”

RADUJE IH ŠTO POMAŽU LJUDIMA DA PREDAJU SVOJ ŽIVOT JEHOVI

Godine 2002. brat Alain, koji je studirao u Njemačkoj, pročitao je traktat Mladi – čemu ćete posvetiti svoj život? Ono što je pročitao u tom traktatu potaknulo ga je da si postavi nove ciljeve. Tako je 2006. pohađao Školu za organizacijsko osposobljavanje, a nakon toga bio je poslan da propovijeda u svojoj domovini, Kamerunu.

Ondje je pronašao posao sa skraćenim radnim vremenom. Kasnije je našao bolje plaćen posao, ali se brinuo da će zbog njega imati manje vremena za službu propovijedanja. Stoga, kad je dobio poziv da služi kao specijalni pionir, on ga je objeručke prihvatio. Njegov poslodavac ponudio mu je veću plaću, ali Alain je ostao pri svojoj odluci. Kasnije se oženio sa Stéphanie, koja je godinama živjela u Francuskoj. S kojim se izazovima ona suočila nakon preseljenja u Kamerun?

Stéphanie kaže: “Imala sam nekih manjih zdravstvenih tegoba i mučile su me alergije, ali redovito sam dobivala lijekove, pa mi je s vremenom bilo bolje.” Taj je bračni par bio bogato nagrađen za svoju ustrajnost. Alain kaže: “Kad smo išli propovijedati u jedno zabačeno selo koje se zove Katé, pronašli smo nekoliko osoba koje su željele proučavati Bibliju. Kasnije smo s njima proučavali preko telefona. Dvije osobe su se krstile i s vremenom je ondje osnovana grupa koju čini nekoliko objavitelja.” Stéphanie dodaje: “Nema veće radosti od toga da nekome pomogneš da upozna istinu i preda svoj život Jehovi. Otkad služimo ovdje, mnogo smo puta doživjeli tu radost.” Danas su Alain i Stéphanie u pokrajinskoj službi.

“UČINILI SMO UPRAVO ONO ŠTO SMO TREBALI UČINITI”

Gisèle se krstila dok je studirala na medicinskom fakultetu u Italiji. Dirnuo ju je primjer bračnog para koji ju je poučavao o Bibliji. Oni su vodili jednostavan život i služili su kao pioniri. Po uzoru na njih, Gisèle je željela učiniti više u službi. Stoga je kratko prije nego što je završila studij počela služiti kao stalni pionir.

Gisèle se htjela vratiti u Kamerun kako bi se ondje mogla više posvetiti službi, no nije bila sigurna je li to najbolja odluka. Ona kaže: “To bi značilo da ću izgubiti dozvolu za boravak u Italiji i otići daleko od svoje obitelji i prijatelja.” Unatoč tome ona se u svibnju 2016. vratila u Kamerun. Nakon nekog vremena udala se za Léoncea. Podružnica u Kamerunu preporučila im je da se presele u Ayos, grad u kojem je bilo potrebno više objavitelja dobre vijesti.

Kako im je bilo živjeti u Ayosu? Gisèle kaže: “Često tjednima nije bilo struje, pa nismo mogli napuniti svoje mobitele. Većinu vremena nismo ih mogli koristiti. Naučila sam ložiti vatru i na njoj kuhati hranu. A po vodu smo išli s tačkama i džepnom svjetiljkom, i to navečer, kad je na izvoru bilo manje ljudi.” Što je Gisèle i njenom mužu pomoglo da se nose s tim okolnostima? Ona kaže: “Oslanjali smo se na Jehovin sveti duh i pružali smo podršku jedno drugome. A puno nam je značilo i ohrabrenje i povremena financijska pomoć obitelji i naših prijatelja.”

Je li Gisèle sretna što se vratila u svoju zemlju? Ona kaže: “Da, itekako! U početku smo se suočavali s teškoćama i obeshrabrenjem, ali kad je sve to prošlo, moj muž i ja bili smo uvjereni da smo učinili upravo ono što smo trebali učiniti. Uzdamo se u Jehovu i sada smo još bliži s njim.” Léonce i Gisèle pohađali su Tečaj za objavitelje Kraljevstva i sada služe kao privremeni specijalni pioniri.

Poput ribara koji se hrabro suočavaju s raznim izazovima kako bi ulovili što više ribe, braća i sestre koji se vrate u svoju zemlju spremni su učiniti neke žrtve kako bi pomogli osobama iskrena srca koje pozitivno reagiraju na dobru vijest. Jehova će sigurno nagraditi te marljive objavitelje zbog ljubavi koju pokazuju prema njegovom imenu (Neh. 5:19; Hebr. 6:10). Ako živiš u inozemstvu, a u tvojoj domovini treba više objavitelja dobre vijesti, bi li se mogao vratiti onamo? Ako to učiniš, dobit ćeš bogate blagoslove (Izr. 10:22).