Pitanja čitatelja

Kada će se prestati propovijedati dobra vijest?

Isus je rekao: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijelom svijetu kako bi je čuli svi narodi. I tada će doći kraj” (Mat. 24:14). Riječ “kraj” koja se koristi u ovom te u 6. i 13. retku prijevod je grčke riječi telos. Taj se izraz odnosi na potpuno uništenje Sotoninog zlog svijeta u Harmagedonu (Otkr. 16:14, 16). Prema tome, dobru vijest o Kraljevstvu propovijedat ćemo sve dok ne dođe kraj, odnosno dok ne počne Harmagedon. To je promjena u odnosu na naše dosadašnje razumijevanje.

Dosad smo mislili da ćemo dobru vijest prestati propovijedati kad počne velika nevolja, odnosno kad počne napad na Babilon Veliki (Otkr. 17:3, 5, 15, 16). Vjerovali smo da taj događaj označava kraj simbolične “godine Jehovine milosti” (Iza. 61:2). Isto tako, smatrali smo da će veliku nevolju preživjeti samo oni koji dokažu svoju vjernost Jehovi prije početka te nevolje. Njih smo uspoređivali sa Židovima koji su preživjeli razorenje Jeruzalema 607. pr. n. e. Ti su Židovi već prije bili obilježeni za preživljavanje zato što su služili Jehovi i mrzili zlo (Ezek. 5:11; 9:4). Međutim, usporedba sa Židovima koji su preživjeli razorenje Jeruzalema ne poklapa se s onim što je Isus rekao u Mateju 24:14. Naime, njegove riječi pokazuju da će ljudi možda imati priliku prihvatiti dobru vijest sve dok ne dođe kraj, odnosno do početka Harmagedona.

To što bolje razumijemo Mateja 24:14 pomaže nam da jasnije razumijemo i Otkrivenje 16:21, gdje se spominje “velika tuča”. Dodatnim istraživanjem došli smo do zaključka da se ta dva retka zapravo nadopunjuju. U kom smislu? Odgovor se krije u načinu na koji će ljudi reagirati na vijest o Kraljevstvu. Pavao je napisao da je za one “koji su na putu spasenja” ta poruka dobra vijest – “miris života”. Ali za Božje neprijatelje to je loša vijest – “miris smrti” (2. Kor. 2:15, 16). Oni mrze poruku o Kraljevstvu zato što ona razotkriva kakav je njihov svijet zapravo – da je to svijet koji je zao, pod Sotoninom vlašću i zreo za uništenje (Ivan 7:7; 1. Ivan. 2:17; 5:19).

Zapazi i da će simbolična tuča biti “neobično jaka”. To pokazuje da bi tijekom velike nevolje zbog našeg propovijedanja dobre vijesti ljudi mogli shvatiti težinu naše poruke, odnosno da će im Jehovino ime biti poznatije nego ikada prije (Ezek. 39:7). Hoće li neke ljude u tom periodu nakon uništenja Babilona Velikog naša poruka privući poput ugodnog mirisa? Lako moguće! Možda će se sjetiti ili prvi put čuti da su Jehovini svjedoci godinama objavljivali kraj krive religije.

To je slično onome što se dogodilo u starom Egiptu nakon što je tu zemlju pogodilo deset nevolja. Kad je Jehova izvršio “presudu nad svim egipatskim bogovima”, njegovom narodu pridružilo se “mnoštvo drugih ljudi”, odnosno ne-Izraelaca (Izl. 12:12, 37, 38). Moguće je da su ti tuđinci povjerovali u Jehovu kad su vidjeli da se ispunilo sve na što ih je Mojsije upozorio.

Svi koji nakon uništenja Babilona Velikog stanu na Jehovinu stranu imat će priliku podupirati Kristovu braću koja još uvijek budu ovdje na Zemlji (Mat. 25:34–36, 40). Naravno, ta prilika da budu proglašeni ovcama vrijedit će sve dok ostatak pomazanika ne dobije svoju nebesku nagradu kratko prije Harmagedona.

Ovim novim objašnjenjem još više dolaze do izražaja Jehovina velika ljubav i milosrđe. Doista, Jehova “ne želi da itko pogine, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petr. 3:9).