Loša odluka koju je kralj Joaš donio uči nas da za prijatelje trebamo birati osobe koje će dobro utjecati na nas – one koje vole Jehovu i žele ga obradovati. Ne trebamo tražiti prijatelje samo među onima koji su istih godina kao i mi. Sjeti se da je Joaš bio puno mlađi od svog prijatelja Jojade. Upitaj se: Pomažu li mi moji prijatelji da ojačam svoju vjeru u Jehovu? Potiču li me da živim po Božjim mjerilima? Govore li o Jehovi i njegovim dragocjenim istinama? Pokazuju li da poštuju Božja moralna mjerila? Govore li mi samo ono što želim čuti ili imaju hrabrosti dati mi savjet kad je to potrebno? (Izr. 27:5, 6, 17). Iskreno govoreći, ako tvoji prijatelji ne vole Jehovu, onda ih i ne trebaš. No ako imaš prijatelje koji vole Jehovu, ostani blizak s njima – to će biti za tvoje dobro (Izr. 13:20; w23.09 9–10 odl. 6–7).

Grčki alfabet započinje slovom alfa, a završava slovom omega. Time što koristi izraz “alfa i omega” Jehova kao da kaže: “Kad ja nešto započnem, sigurno ću to i dovršiti.” Nakon što je Jehova stvorio Adama i Evu, rekao im je: “Rađajte djecu i množite se, napunite zemlju i sebi je podložite” (Post. 1:28). U tom trenutku Jehova je zapravo rekao: “Alfa.” On je jasno iznio svoj naum: S vremenom će savršeni, poslušni potomci Adama i Eve napuniti Zemlju i pretvoriti je u raj. Kad se u budućnosti ostvari taj njegov naum, Jehova će, da tako kažemo, reći: “Omega.” Nakon što je dovršio stvaranje “neba i zemlje i svega što je na njima”, Jehova je zajamčio da će se njegov naum u potpunosti ostvariti do kraja sedmog dana (Post. 2:1–3; w23.11 5 odl. 13–14).

Doslovni put od Babilona do Izraela bio je naporan i mogao je trajati oko četiri mjeseca. No Jehova je obećao da će biti uklonjene sve prepreke koje bi mogle spriječiti njegov narod da se vrati. Vjerni Židovi znali su da će blagoslovi koje će dobiti ako se vrate u Izrael daleko nadmašiti sve žrtve koje su trebali podnijeti. Najveći blagoslov bio je povezan sa štovanjem Jehove. U Babilonu nije postojao nijedan hram posvećen Jehovi. Izraelci ondje nisu mogli prinositi žrtve propisane Mojsijevim zakonom jer nije bilo ni žrtvenika ni svećenstva koje bi na organiziran način vršilo svoju službu. Osim toga, Jehovini sluge bili su u manjini, okruženi mnoštvom ljudi koji su štovali poganske bogove i nisu marili za Jehovu ni za njegova mjerila. Zato su se bogobojazni Židovi – na tisuće njih – radovali povratku u svoju domovinu, gdje bi opet mogli štovati Jehovu onako kako on to zaslužuje (w23.05 14–15 odl. 3–4).