Otprilike dvije godine nakon što su Babilonci razorili Jeruzalem, babilonski kralj Nebukadnezar usnio je san o jednom ogromnom kipu i jako se uznemirio. On je zaprijetio da će ubiti sve svoje mudrace, pa tako i Danijela, ako mu ne kažu što je sanjao i što taj san znači (Dan. 2:3–5). Danijel je morao brzo nešto poduzeti, inače bi mnogi ljudi izgubili život. Stoga je “otišao kralju i zamolio ga da mu da vremena kako bi mu otkrio značenje sna” (Dan. 2:16). Za to mu je trebalo hrabrosti i vjere. U Bibliji nigdje ne piše da je Danijel ikada prije toga tumačio snove. On je svojim prijateljima rekao “neka mole Boga nebeskog da im iskaže milost i otkrije tu tajnu” (Dan. 2:18). Jehova je uslišio njihove molitve. Danijel je uz Božju pomoć protumačio značenje Nebukadnezarovog sna. Zahvaljujući tome Danijel i njegovi prijatelji nisu izgubili život (w23.08 3 odl. 4).

Razmišljaj o tome zašto je dobro biti strpljiv. Kad smo strpljivi, sretniji smo i osjećamo veći mir. Prema tome, strpljivost može doprinijeti našem psihičkom i fizičkom zdravlju. Kad smo strpljivi s drugima, imamo bolje odnose s njima. Naša skupština još je više povezana i ujedinjena. Ako nas netko provocira, nećemo se brzo naljutiti i tako dodatno pogoršati situaciju (Psal. 37:8, bilješka; Izr. 14:29). A što je najvažnije, kad smo strpljivi, postupamo po uzoru na svog nebeskog Oca i sve smo bliskiji s njim. Strpljivost je stvarno prekrasna osobina koja nam koristi na mnoge načine. Iako nam možda nije uvijek lako pokazivati strpljivost, uz Jehovinu pomoć možemo i dalje razvijati tu osobinu. A dok strpljivo čekamo novi svijet, možemo biti sigurni da “Jehovine oči bdiju nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u njegovu vjernu ljubav” (Psal. 33:18). Dajmo sve od sebe da se obučemo u strpljivost i da uvijek pokazujemo tu lijepu osobinu! (w23.08 22 odl. 7; 25 odl. 16–17).

Jakov kaže da čovjek može tvrditi da ima vjeru, ali da njegovi postupci pokazuju suprotno (Jak. 2:1–5, 9). On kasnije navodi da bi netko mogao vidjeti brata ili sestru koji “nemaju što obući” i “nemaju dovoljno hrane”. Ako kršćanin ne bi pomogao tom bratu ili sestri, njegova bi vjera bila uzaludna, kao da je i nema. On može tvrditi da ima vjeru, ali to ne pokazuju njegova djela (Jak. 2:14–16). Jakov je naveo Rahabu kao primjer osobe koja je svojim djelima dokazala da ima vjeru (Jak. 2:25, 26). Rahaba je čula za Jehovu i shvatila je da on pomaže Izraelcima (Još. 2:9–11). Ona je svojim djelima pokazala da ima vjeru – zaštitila je dvojicu izraelskih uhoda kad su im životi bili u opasnosti. Zbog toga je, baš kao i Abraham, bila proglašena pravednom iako je bila nesavršena te se kao ne-Izraelka nije držala Mojsijevog zakona. Njen primjer ističe koliko je važno da svojim djelima pokažemo da imamo vjeru (w23.12 5–6 odl. 12–13).