Moramo paziti da se ne oslanjamo na ljudsku mudrost. Ako na stvari gledamo s ljudskog gledišta, mogli bismo početi zanemarivati Jehovu i njegova mjerila (1. Kor. 3:19). “Mudrost ovog svijeta” često potiče ljude da budu neposlušni Bogu i da udovoljavaju svojim tjelesnim željama. Na neke kršćane u Pergamu i Tijatiri počeli su utjecati ljudi oko njih, koji su većinom bili nemoralni te su štovali idole. Isus je uputio otvoren savjet kršćanima u obje skupštine – prekorio ih je zbog toga što su tolerirali spolni nemoral (Otkr. 2:14, 20). I mi smo danas izloženi pritisku da prihvatimo neispravna gledišta. Članovi obitelji i poznanici mogli bi apelirati na naše emocije i nagovarati nas da se odreknemo svojih uvjerenja. Naprimjer, mogli bi tvrditi da nema ništa loše u tome da udovoljimo svojim željama i da su biblijska moralna mjerila staromodna. Ponekad bismo mogli misliti da upute koje nam Jehova daje nisu dovoljno jasne. Mogli bismo čak doći u iskušenje da idemo “preko onoga što je napisano” (1. Kor. 4:6; w23.07 16 odl. 10–11).

Mariji, Isusovoj majci, trebala je snaga da izvrši Jehovinu volju. Još nije bila udana, a trebala je zatrudnjeti. Još nije bila majka i nije imala nikakvog iskustva u odgajanju djece, a trebala se brinuti o dječaku koji će postati Mesija. Budući da nikad nije imala spolne odnose, kako će sve to objasniti svom zaručniku Josipu? (Luka 1:26–33). Kako je Marija dobila snagu? Tražila je pomoć od drugih. Naprimjer, pitala je Gabrijela da joj kaže nešto više o njenom zadatku (Luka 1:34). Ubrzo nakon toga Marija je otputovala u judejska brda kako bi posjetila svoju rođakinju Elizabetu. Ona je pohvalila Mariju i Jehova ju je nadahnuo da kaže ohrabrujuće proročanstvo o njenom nerođenom sinu (Luka 1:39–45). Marija je rekla da je Jehova svojom “rukom učinio moćna djela” (Luka 1:46–51). Jehova je preko Gabrijela i Elizabete doista ojačao Mariju (w23.10 14–15 odl. 10–12).

Određeni broj Kristovih učenika pomazan je svetim duhom i oni su zbog toga u posebnom odnosu s Jehovom. Tih 144 000 pomazanika dobilo je zadatak da zajedno s Isusom služe kao svećenici na nebu (Otkr. 14:1). Svetinja u svetom šatoru predočava poseban odnos s Bogom koji pomazani kršćani, kao duhom rođeni Božji sinovi, imaju dok se još nalaze na Zemlji (Rim. 8:15–17). Svetinja nad svetinjama predočava nebo, gdje prebiva Jehova. “Zavjesa” koja je Svetinju odvajala od Svetinje nad svetinjama predočava Isusovo fizičko tijelo. Ono je bilo zapreka koja je Isusu onemogućavala da ode na nebo i u duhovnom hramu služi kao uzvišeni veliki svećenik. Time što je svoje ljudsko tijelo prinio na žrtvu za čovječanstvo Isus je za sve pomazane kršćane “otvorio put” koji vodi u nebeski život. I oni se isto moraju odreći svog fizičkog tijela kako bi dobili svoju nebesku nagradu (Hebr. 10:19, 20; 1. Kor. 15:50; w23.10 28 odl. 13).