Josip je spremno prihvaćao Jehovino vodstvo i to mu je pomoglo da bude još bolji muž. U najmanje tri prilike Bog mu je dao upute u vezi s njegovom obitelji. Svaki put Josip je odmah učinio ono što mu je Bog rekao, čak i kad mu to nije bilo nimalo lako (Mat. 1:20; 2:13–15, 19–21). Zahvaljujući tome što je poslušao Božje upute Josip je zaštitio Mariju i dobro se brinuo za nju. Marija ga je zbog toga sigurno još više voljela i poštovala. Muževi, vi se možete ugledati na Josipa tako da tražite biblijske savjete o tome kako se brinuti za svoju obitelj. Kad primjenjujete te savjete, čak i ako vam to nije lako, pokazujete da volite svoju ženu i jačate svoj brak. Jedna sestra s otoka Vanuatua, koja je u braku preko 20 godina, kaže: “Kad moj muž traži Jehovino vodstvo i postupa u skladu s njim, još ga više poštujem. Osjećam se sigurno i imam povjerenja u njegove odluke” (w23.05 21 odl. 5).

Židovi koji su se odlučili vratiti iz Babilona u svoju domovinu trebali su postati “narod koji je svet Jehovi”, svom Bogu (Pnz. 7:6). No to ne znači da ti Židovi nisu trebali činiti nikakve promjene kako bi ugodili Jehovi. Većina tih Židova rodila se u Babilonu i očito su se naviknuli na način razmišljanja Babilonaca i njihova moralna mjerila. Desetljećima nakon što su se prvi Židovi vratili u Izrael upravitelj Nehemija zaprepastio se kad je saznao da djeca koja su se rodila u Izraelu čak nisu naučila jezik kojim su govorili Židovi (Pnz. 6:6, 7; Neh. 13:23, 24). Kako su ta djeca mogla zavoljeti Jehovu i služiti mu kad nisu znala hebrejski – glavni jezik na kojem je Božja Riječ bila napisana? (Ezra 10:3, 44). Dakle, ti su Židovi trebali učiniti značajne promjene u svom životu, no to im je bilo puno lakše jer su živjeli u Izraelu, gdje su ponovno mogli štovati Jehovu na ispravan način (Neh. 8:8, 9; w23.05 15 odl. 6–7).

Nažalost, koliko god bili motivirani ili disciplinirani, možemo naići na poteškoće zbog kojih nam je teško ostvariti naš cilj. Naprimjer, neki “nepredviđeni događaji” mogli bi nas toliko zaokupiti da na kraju više nemamo vremena raditi na svom cilju (Prop. 9:11). Mogli bismo se suočiti s problemom koji nas jako obeshrabruje i oduzima nam snagu (Izr. 24:10). Zbog svoje nesavršenosti mogli bismo činiti nešto što nam zapravo odmaže da ostvarimo svoj cilj (Rim. 7:23). A nekad smo možda jednostavno umorni (Mat. 26:43). Što nam može pomoći da idemo naprijed kad se suočimo s nekom od tih prepreka ili naprosto imamo loš dan? Imaj na umu da privremeni neuspjeh ne znači da je sve izgubljeno. Biblija jasno pokazuje da su problemi i poteškoće sastavni dio života. No ona ujedno otkriva da nakon što padnemo možemo ponovno ustati. Da, ako unatoč padovima i neuspjesima hrabro ideš dalje, dokazuješ Jehovi da ga želiš obradovati. Jehova je sigurno jako sretan kad vidi da se unatoč svemu i dalje trudiš ostvariti svoj cilj! (w23.05 30 odl. 14–15).