izgubiti veliku količinu krvi. Ako se to i dogodi, vrlo je vjerojatno da će te umješni liječnici moći njegovati bez upotrebe krvi i njenih opasnosti.

KIRURŠKI ZAHVAT, DA – ALI BEZ TRANSFUZIJE

Mnogi ljudi danas neće prihvatiti krv. Oni zbog zdravstenih razloga zahtijevaju ono što Svjedoci traže prvenstveno s vjerske osnove: kvalitetnu medicinsku njegu koja primjenjuje beskrvni postupak. Kao što smo zapazili, veći kirurški zahvati još uvijek su mogući. Ako imaš neke ustrajnije sumnje, drugi dokazi iz medicinske literature mogu ih rastjerati.

Članak “Quadruple Major Joint Replacement in Member of Jehovah’s Witnesses” (Četverostruka zamjena većih zglobova na članu Jehovinih svjedoka [Orthopaedic Review, kolovoz 1986]) izvještava o anemičnom pacijentu s “uznapredovalim razaranjem oba koljena i kukova”. Željezni dextran je primijenjen prije i poslije etapnog kirurškog zahvata, koji je bio uspješan. British Journal of Anaesthesia (1982) je izvijestio o 52-godišnjem Svjedoku sa razinom hemoglobina ispod 10. Primjenom hipotenzivne anestezije da bi se smanjio gubitak krvi, potpuno mu je zamijenjeno rame i kuk. Kirurška ekipa na Sveučilištu Arkansas (SAD) također je primjenjivala tu metodu na stotinu zamjena kukova na Svjedocima, i svi su se pacijenti oporavili. Profesor koji upravlja odjelom komentira: “Ono što smo naučili na tim pacijentima (Svjedocima), sada primjenjujemo na svim našim pacijentima kojima u potpunosti mijenjamo kukove”.

Savjest nekih Svjedoka dopušta im prihvatiti transplantaciju organa ako se izvrši bez krvi. Izvještaj o 13 transplantacija bubrega zaključuje: “Sveukupni rezultati pokazuju da se transplantacije bubrega mogu sigurno i djelotvorno primijeniti na većinu Jehovinih svjedoka (Transplantation, lipanj 1988). Također, odbijanje krvi ne stoji na putu ni uspješnim transplantacijama srca.”

‘Kako je sa beskrvnim kirurškim zahvatima drugih vrsta?’ možeš se pitati. Medical Hotline travanj/svibanj 1983 govorio je o kirurškim zahvatima na “Jehovinim svjedocima koji su podvrgnuti većim ginekološkim i opstetričkim operacijama [na Sveučilištu Wayne State] bez transfuzija krvi”. Bilten dodaje svoj komentar izvještaju: “Nije bilo više slučajeva smrti i komplikacija nego u žena koje su bile podvrgnute sličnim operacijama s transfuzijama krvi.” Komentar: “Rezultati ove studije mogu dati pravo za novi pogled na upotrebu krvi u svih žena koje su podvrgnute opstetričkim i ginekološkim operacijama.”

U bolnici Sveučilišta u Göttingenu (Njemačka), 30 bolesnika koji su odbili krv podvrgnuto je općem kirurškom zahvatu. “Nije izbila nijedna komplikacija koja ne bi mogla izbiti i u pacijenata koji prihvaćaju transfuzije krvi (...) Ne treba precijeniti činjenicu da pribjegavanje transfuziji nije moguće i zato ne treba odustati od operacije koja je neophodna i kirurški opravdana” (Risiko in der Chirurgie, 1987).

Provedeni su i brojni kirurški zahvati na mozgu u odraslih i djece, kao naprimjer, u New York University Medical Centeru. Dr. Joseph Ransohoff, šef neurokirurgije, je 1989. pisao: “Vrlo je jasno da se u najvećem broju slučajeva izbjegavanje krvnih proizvoda može postići s minimalnim rizikom za pacijente koji imaju religiozna uvjerenja protiv upotrebe tih proizvoda, naročito ako se kirurški zahvat može izvesti brzo i u relativno kratkom operativnom periodu. Od značajnog je interesa i činjenica koju često zaboravljam, da je pacijent Svjedok do trenutka otpuštanja, kad mi zahvale što sam poštivao njihova religiozna uvjerenja”.

Konačno, može li se složeni kirurški zahvat na srcu i krvnim žilama vršiti bez krvi na odraslima i djeci? Dr. Denton A. Cooley je pionir na tom polju. Kao što se može vidjeti u medicinskom članku koji je prenešen u Dodatku, na stranicama 27-29, na temelju jedne ranije analize, dr. Cooley je zaključio “da rizik kirurškog zahvata na pacijentima grupe Jehovinih svjedoka nije u osnovi veći od bilo koje druge grupe”. Sada, nakon što je izvršio 1 106 takvih operacija, piše: “Moja nagodba ili sporazum sa pacijentom, ostaje u svakom pojedinom slučaju”, to jest, da se ne upotrebljava krv.

Kirurzi su primijetili da je dobro držanje još jedan činilac kod Jehovinih svjedoka. “Držanje ovih pacijenata je primjerno”, pisao je dr. Cooley listopada 1989. “Oni se ne boje komplikacija ili smrti poput većine pacijenata. Oni imaju duboku i trajnu vjeru u svoja uvjerenja i u svog Boga.”

To ne znači da oni zagovaraju pravo na smrt. Oni aktivno teže za kvalitetnom njegom jer žele ozdraviti. Uvjereni su da je slušanje Božjeg zakona u vezi krvi mudro, a takvo gledište ima pozitivan utjecaj na beskrvnu kirurgiju.

Profesor dr. V. Schlosser, s kirurške bolnice na Sveučilištu u Freiburgu (Njemačka), zamijetio je: “Među tom grupom pacijenata, učestalost krvarenja tokom operativnog perioda nije bila viša, a komplikacija, ako ih je i bilo, bilo je manje. Posebno gledište o bolesti, svojstveno za Jehovine svjedoke, ima pozitivan utjecaj u operativnom procesu” (Herz Kreislauf, kolovoz 1987).

Suvremen medicinski pristup (zvan analiza rizik/korist) olakšava liječnicima i bolesnicima suradnju u izbjegavanju terapija. Liječnici odvagnu činioce kao što su rizici određenih lijekova ili kirurškog zahvata i moguće koristi. I bolesnici mogu sudjelovati u takvoj analizi.

Uzmimo primjer na koji ljudi iz mnogih mjesta mogu ukazati — kronični tonzilitis. Ako imaš taj problem, vjerojatno ćeš posjetiti liječnika. Ustvari, mogao bi posjetiti dvojicu, budući da stručnjaci na području zdravstva često preporučuju da čuješ drugo mišljenje. Jedan preporučuje kirurški zahvat. Ističe što to znači: dužinu ostanka u bolnici, opseg boli i troškove. Obzirom na rizike, kaže da teško krvarenje nije uobičajeno i da je smrt od toga vrlo rijetka.