Jeruzalem “uzrok veselju”
“Evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju; prijašnje stvari se više neće spominjati, niti će više dolaziti u srce. Veselite se ljudi i zauvijek se radujte zbog onoga što ja stvaram. Jer, evo, ja stvaram Jeruzalem uzrok radovanju i njegov narod uzrok veselju. I ja ću biti radostan u Jeruzalemu, i veselit ću se u svom narodu” (IZAIJA 65:17-19, NS).
1. a) Zašto bi Božji narod trebao smatrali uzbudljivima riječi iz Izaije 65:17-19? b) Koja se pitanja postavljaju u vezi Jeruzalema?
UZBUDLJIVE SU te riječi, koje je Suvereni Gospodin Jehova izrekao preko svog proroka! One govore o obilju radosti. Ne bi li i ti želio sudjelovati u toj radosti? Sigurno da! Ali možda se pitaš: Što je Jeruzalem o kome se ovdje govori? Ima li ikakve veze sa suvremenim gradom — središtem žestokih religioznih i političkih proturječnosti? Hoće li “Jeruzalem” ikada ispuniti ulogu u skladu sa značenjem svog imena, koje znači “posjedovanje (ili temelj) dvostrukog mira”? Na koji način su povezani “nova nebesa i nova zemlja” s Jeruzalemom iz ovog proročanstva? To ćemo kasnije vidjeti.
Drevni Jeruzalem
2. Kakva je bila rana povijest Jeruzalema?
2 Jeruzalem je kroz dugu povijest uživao Jehovinu naklonost. Nesumnjivo je ovdje prije više od 3 900 godina kralj i svećenik Melhizedek blagoslovio Abrahama. Osim toga on je blagoslovio Jehovu kao ‘Boga najvišega, Stvoritelja neba i Zemlje’ (1. Mojsijeva 14:18, 19). Međutim, vremenom je taj grad na brdu Salem, postao uporište Jebuzejskog obožavanja demona.
3. Što se spominje u vezi Jeruzalema u vrijeme i poslije Jozue?
3 Prošlo je preko 400 godina i u knjizi Jozue, 10. poglavlje nailazimo prvi puta u Bibliji na “Jeruzalem”. Tu čitamo da je jeruzalemski kralj Adonizedek pozvao četiri susjedna kralja, da mu se pridruže u ratu protiv Izraela. No Jehova se borio za Izraela. Čak su sunce i mjesec stali, tako da su Izraelci mogli potpuno potući Hananeje. Bilo je pogubljeno pet kraljeva. Međutim, nije rečeno da je Jozua zauzeo Jeruzalem. U stvari, u izvještaju stoji: “A Jebuzeje, koji su živjeli u Jeruzalemu, nisu mogli istjerati sinovi Judini (koji su naslijedili to područje)” (Jozua 10:1-27; 15:63, NS; Suci 1:21).
Jeruzalem — kraljevski grad Davida i Salamuna
4. Kako je Jeruzalem bio blagoslovljen u vrijeme Davida i Salamuna?
4 Oko 400 godina kasnije, David je postao kraljem nad svim Izraelom. Godine 1070. pr. n. r. vr. ‘David je osvojio Sionsku tvrđavu, to jest Davidov grad’ u Jeruzalemu. Tu na brdu Sionu zavladao je kao Jehovin pomazani kralj. Njegov sin Salamun je također sjeo ‘kao kralj na Jehovin prijesto’. Tokom svoje vladavine mira Salamun je izgradio veličanstveni hram na brdu Moriju u Jeruzalemu. Taj hram je postao središte obožavanja Jehove i poučavanja njegove riječi i Zakona (1. Dnevnika 11:5, NS; 29:23; 2. Dnevnika 7:12-16).
5. Kako Psalmi opisuju Jeruzalem i njegovog ‘velikog Kralja’?
5 U mnogim psalmima se veliča ljepota Siona i Jeruzalema. Sinovi Korejevi pjevali su o njemu kao o ‘gradu našeg Boga, na njegovoj svetoj gori’. Da, “divna je visina, veselje svoj zemlji je gora Sion, na udaljenoj sjevernoj strani, grad velikog kralja (Jehove Boga)”. Sam ga je David opisao ovim riječima: “Noge nam već stoje unutar tvojih vrata, o Jeruzaleme. Jeruzaleme, grade čvrsto sazidani i kao u jedno saliveni. Onamo uzlaze plemena, plemena od Jah, kao opomena Izraelu da daje hvalu imenu Jehovinom”. Za tog ‘velikog Kralja’ rečeno je da ‘prebiva u Jeruzalemu’ i da je ljubazni zaštitnik naroda tog grada. “Jeruzaleme — kao što su gore oko tebe, tako Jehova okružuje narod svoj odsada i dovijeka” (Psalam 48:1, 2, NS; 122:2-4, NS; 135:21, NS; 125:1, 2, NS).
Razaranje i obnova
6. a) Što je predočavao Jeruzalem? b) Koja je presuda bila izvršena nad Jeruzalemom i zašto?
6 Jeruzalem i brdo Sion na prikladan način predočavaju narod Izrael i njegovo stanovništvo. No u razdoblju kraćem od 500 godina taj narod je postao otpadnički, a zli kraljevi su ‘natapali Jeruzalem nedužnom krvlju’ (2. Carevima 24:4). Odbili su poslušati opomene Božjih proroka i zato je konačno Suvereni Gospodin Jehova izrekao presudu nad Sedecijom, posljednjim kraljem, koji je vladao u Jeruzalemu, rekavši: “Skini tu krunu ... Ruševine, ruševine, ruševine ću učiniti. I ničija neće biti (kruna), dokle ne dođe onaj, koji ima po zakonu pravo i njemu ću je dati” (Ezehijel 21:26, 27, NS; / 21:21, 32, Daničić-Karadžić/). Babilonski vladar Nabuhodonozor je uništio Jeruzalem i njegov hram 607. pr. n. r. vr. i odveo preživjele Židove kao zarobljenike u Babilon.
7. a) Do koje obnove je došlo i zašto je to bilo iznenađujuće? b) Po čemu se Jeruzalem sada razlikovao i što je bilo omogućeno njegovom obnovom?
7 Međutim, Jehovini proroci su prorekli slavnu obnovu Jeruzalema, a Jeremija je čak izjavio, da će to uslijediti po isteku 70 godina (Izaija 44:24–45:7; Jeremija 25:11, 12; 29:10). Na veliko iznenađenje, ali u suglasnosti s proročanstvom koje je Jehova izrekao preko Izaije, Babilon je bio svrgnut kao svjetska sila, a pobjednički kralj Kir Perzijski izdao je naredbu, kojom je omogućio bogobojaznim Židovima da se vrate u Jeruzalem u točno određeno vrijeme i tu obnove Jehovino obožavanje. Bilo je to 537. g. pr. n. r. vr. U skladu s Izaijinim proročanstvom, još jednom su u Judeji i Jeruzalemu zablistali ‘slava Jehovina, sjaj Boga našega’. Tada nije vladao nijedan kralj u Jeruzalemu. No, Jehova je opet pokazao naklonost prema tom gradu, jer je tamo bilo zastupljeno njegovo ime a i zbog vjernosti ostatka svog naroda. Osim toga, sve je to ukazivalo na dolazeće veće stvari. Grad je opet bio izgrađen omogućivši tako u njemu i pojavu prorečenog Mesije (Izaija 35:2; 62:1-7).
Jeruzalemska kuća napuštena
8. a) Zašto Jeruzalem nije srdačno dočekao Mesiju? b) Koje se Isusovo proročanstvo u vezi Jeruzalema ispunilo i kako?
8 Mesija se zaista predstavio Židovima u Jeruzalemu preko 500 godina nakon te obnove. I to se dogodilo u od Jehove određeno vrijeme, 33. g. n. r. vr. ispunivši tako proročanstvo iz Danijela, 9. poglavlje od 24. do 27. retka. A da li je Jeruzalem srdačno dočekao Mesiju? Ne, jer su njegove nade postale političke. Jeruzalem je otpao od nauka Jehovine riječi, a židovski vladari su počinili neoprostiv zločin ubivši i samog Božjeg Sina! Samo tri dana prije nego li je bio okrutno pribijen na mučenički stup, Mesija, Isus je rekao tom narodu: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, što ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani — koliko puta sam htio sakupiti tvoju djecu, kao što kvočka skuplja piliće pod krila svoja, ali ne htjedoste. Evo, vaša kuća je prepuštena vama” (Matej 23:37, 38, NS). Zemaljski Jeruzalem je te 33. g. n. r. vr. bio osuđen i odbačen od Jehove. Rimske vojske su 70. g. n. r. vr. uništile Jeruzalem i većinu njegovih stanovnika, razorivši tom prilikom i hram zajedno s rodoslovnim i drugim zapisima, koji su se ticali židovskog sistema.
9. Da li je zemaljski Jeruzalem živio u suglasnosti sa značenjem svog imena?
9 Da li je zemaljski obnovljeni Jeruzalem uživao od tada neki blagoslov od Boga? Na to nam odgovara njegova burna povijest u proteklih 1900 godina. Još i danas je Jeruzalem razdijeljen u religioznom pogledu. Tamo se ne može naći ‘posjed dvostrukog mira’, niti slava Jehovina. Zemaljski Jeruzalem više ne igra nikakvu ulogu u božanskoj namjeri.
Otpad nagoviješten
10. a) Što dobro predočava otpadnički Jeruzalem? b) Kako se riječi iz Mateja 7:20 mogu primijeniti na ovaj suvremeni ‘Jeruzalem’?
10 Jeruzalem koji je dva puta postupio otpadnički i zato bio kažnjen od Jehove — prvi puta je Bog podigao protiv njega babilonske osvajače, a kasnije rimske vojske, dobro predočava drugi otpadnički sustav — organiziranu kršćansku religiju. Kao što su licemjerni vladari Jeruzalema samo ustima poštovali Jehovin zakon, tako i svećenstvo kršćanstva tvrdi da govori u ime Boga Biblije. Ipak Isus Krist kaže, “po njihovim plodovima prepoznat ćete ih” (Matej 7:20, NS). A kakve je ‘plodove’ donosilo suvremeno kršćanstvo? Da li je pružilo ikakav ‘temelj dvostrukog mira’? Ne. Njegovi su se plodovi pokazali u dva užasna svjetska rata, koja su započela na području kršćanstva, a bila vođena uz blagoslov religioznog svećenstva s obje strane. Proročanske riječi, koje je Jehova uputio otpadničkom Jeruzalemu još bolje odgovaraju (i vrijede) za religiozne vođe kršćanstva: “Na rubovima haljina tvojih nalaze se tragovi krvi duša nedužnih siromaha. ... Na svima se nalaze” (Jeremija 2:34, NS).
11. Kako su se na kršćanstvu ispunile Isusove riječi iz Mateja 24:11, 12 i Marka 7:6-8?
11 U kršćanstvu danas nailazimo na rekordnu žetvu nemorala, razvoda, razjedinjenih obitelji, zloupotrebe droga i zločina svake vrste. Kršćanska religija se dokazala nemoćnom zaustaviti porast bezakonja (Matej 24:11, 12). Kako dobro odgovaraju Isusove riječi religioznom svećenstvu! On je izjavio: “Dobro je prorokovao Izaija za vas licemjere, kad je napisao: ‘Ovaj narod me poštuje usnama svojima, a srce njihovo je daleko od mene. Uzalud me obožava, jer uči nauke koje su zapovijedi ljudske.’ Ostavivši Božju zapovijed tvrdo se držite ljudskih običaja.” Dakle, kršćanstvo, suvremeni otpadnički ‘Jeruzalem’, zajedno sa svim ostalim ‘antikristima’, stoji pred ‘nevoljom’, koja će doći od Boga, kada se bude Isus Krist objavio s neba donoseći osvetu neposlušnim ljudima (Marko 7:6-8, NS; 1. Ivanova 2:18, 19; 2. Solunjanima 1:6-9).
Obnavljanje Kraljevstva
12. Koje razdoblje ‘gaženja’ je bilo prorečeno u Luki 21:24?
12 No, nije li Isus ukazao na obnovu zemaljskog Jeruzalema kada je rekao: “A Jeruzalem će gaziti narodi dok se ne navrše određena vremena naroda”? (Luka 21:24, NS). Jeruzalem su 607. g. pr. n. r. vr. uistinu gazili Babilonci i unatoč slavne obnove grada, ni jedan kralj iz Davidove loze nije više vladao u tom gradu. A u prvom stoljeću su Jeruzalem gazili Rimljani, koji su bili mrski politički sklonim Židovima. Do današnjeg dana nije došlo pod Božjom upravom do obnove Kraljevstva u tom zemaljskom Jeruzalemu, niti će do toga ikada doći.
13. a) Što je prorečeno u Luki 21:7-11, 24-26 za svršetak ‘vremena naroda’? b) Što su potvrdili događaji od 1914. godine?
13 Međutim, ‘određena vremena naroda’ su se ispunila! Iz povezanosti Isusovog proročanstva iz Luke 21. poglavlje vidljivo je da mora biti tako. Ne vidimo li danas svuda oko sebe ono što je Isus tamo prorekao — ‘narod se diže na narod’u hladnim i vrućim ratovima, ‘potresi, epidemije, nestašica živežnih namirnica, zastrašujuće pojave, strah među narodima, koji ne znaju za izlaz, a ljudi će se onesvješćivati od straha u očekivanju onoga što će zadesiti nastanjenu Zemlju’? Da, svršetak ‘vremena naroda’ je usko povezan s tim događajima, koji potresaju svijet i koji su se počeli snažno razvijati na zemlji od 1914. godine! (Luka 21:7-11, 24-26). Nije to bila samo slučajnost da je Jehovin narod ukazivao na 1914. godinu tokom 35 godina prije tog datuma. Oni su razumjeli da će ‘sedam vremena’ iz Danijelovog proročanstva 4. poglavlje, isteći 1914. godine i time obilježiti kraj vladavine neznabožačkih naroda nad Zemljom bez Božjeg miješanja.
14. Zašto se riječi iz Luke 21:24 nisu mogle odnositi na zemaljski Jeruzalem?
14 Dakle, 1914. godine narodi su trebali prestati ‘gaziti Jeruzalem’. Koji ‘Jeruzalem’? To nije mogao biti zemaljski Jeruzalem koga je 1917. godine osvojio engleski general Allenby (Alenbi) i koji je ostao pod upravom engleske vlade do 1948. kada je bila uspostavljena republika Izrael, a ne kraljevina. Dakle, na koji ‘Jeruzalem’se Isus osvrnuo?
15. Zašto smo trebali očekivati ustoličenje ‘Davidovog sjemena’ 1914. godine u ‘Jeruzalemu’?
15 Sjećamo se, da je Jehova uspostavio teokratsko kraljevstvo u Jeruzalemu s kraljem Davidom. Tada je Jehova dao Davidu obećanje: “Jednom se zakleh svetošću svojom: Davida neću slagati. Sjeme će njegovo ostati dovijeka, prijestolje njegovo kao sunce preda mnom. Ostat će čvrsto utvrđen dovijeka poput mjeseca i kao vjerni svjedok na nebu” (Psalam 89:35-37, NS). Po isteku ‘određenih vremena (neznabožačkih) naroda’, 1914. godine, ‘Davidovo sjeme’, sa zakonskim pravom, trebalo je ponovo preuzeti vladavinu u ‘Jeruzalemu’ ili Sionu. Ali ne u zemaljskom Jeruzalemu!
16. a) Gdje dakle vlada Mesija od 1914.? b) Kakav dokaz imamo, da je Krist počeo vladati?
16 Umjesto toga on sada vlada u Jeruzalemu ili Sionu za koga Jehova kaže u Psalmu 2:6: “Da, ja postavih kralja svog na Sionu, svojoj svetoj gori” (NS). To je grad na koji David ukazuje u Psalmu 110:1, 2, gdje govori proročanski o Gospodinu Isusu Kristu: “Jehova reče Gospodinu mojemu: ‘Sjedi meni s desne strane dok položim neprijatelje tvoje pod noge tvoje’. Palicu tvoje moći poslat će Jehova sa Siona govoreći: ‘Vladaj usred svojih neprijatelja.’” (NS). Da, mesijanski kralj, Isus Krist, je sada ustoličen na nebeskoj gori Sionu, ili u Jeruzalemu, da vlada usred svojih neprijatelja. Već je zbacio najvećeg neprijatelja, Sotonu, Đavla, u blizinu ove Zemlje. Znajući da mu je vrijeme kratko, Sotona je izazvao metež kod naroda, kao što je to pisac psalma prikladno izrazio (Psalam 2:1; Otkrivenje 12:7-12).
17. Zašto možemo očekivati skori kraj meteža među narodima?
17 Međutim, hoće li Suvereni Gospodin Jehova dopustiti narodima, da se u neograničenom metežu besramno protive njegovom Kraljevstvu pod njegovim Sinom? Sjeti se, da su kršćani prvog stoljeća bili optuženi, da su ‘napunili Jeruzalem svojom naukom’; a nakon tog snažnog djelovanja u javnom propovijedanju od kuće do kuće, proširila se opomena, da zemaljskom Jeruzalemu predstoji Jehovino izvršenje osude (Djela apostolska 5:28, 41, 42; 4:16). Jednako tako i danas Jehovini svjedoci objavljuju Božji dan osvete na cijelom području kršćanstva.
18. Zašto s pouzdanjem očekujemo pobjedu Jehovine ‘vječne namjere’?
18 Zar Jehova neće sada završiti to najveće sveopće propovijedanje u cijeloj povijesti svojim konačnim zahvatom u Harmagedonu? Zar Jehova neće ‘uništiti one koji Zemlju kvare’? Da, sasvim sigurno će to učiniti! Oni čije su nade čvrsto usidrene u Božjim obećanjima, gledaju pouzdano ususret pobjedi Božje ‘vječne namjere’ (Otkrivenje 11:18; Efežanima 2:10-12). Naš ‘veliki kralj’, Jehova, opravdat će svoje uzvišeno ime kroz Kraljevstvo pod Mesijom, koji sada vlada iz nebeskog ‘Jeruzalema’. A tada, obnovljenjem čovječanstva za vječni život u savršenstvu na rajskoj Zemlji, Jehova će pokazati da je ‘naš Bog na neodređeno vrijeme, čak vječno’ i da ‘nije stvorio Zemlju uzalud’ (Psalam 48:14; Izaija 45:18, 22-24; 46:9-11; 55:11; Jeremija 25:21).
Kako ćeš objasniti slijedeće:
□ Što znači ime “Jeruzalem”?
□ Da li je grad živio prema svom imenu?
□ Koja sličnost nevjernom Jeruzalemu je danas vidljiva?
□ Što nam pokazuje Luka 21:24-26 s obzirom na svršetak ‘vremena naroda’?
□ Koji je ‘Jeruzalem’tada prestao biti ‘gažen’?