Koje ime upotrebljavaš za Boga?

Znaš li koje se ime u Bibliji pojavljuje više puta od bilo kog drugog imena? Da li bi rekao David? Abraham? Ili Isus?

Ako bi ti neko od ovih imena palo na um, tada će te osobito zanimati ova serija, jer se najvažnije ime u Bibliji pojavljuje češće nego sva druga imena zajedno.

KAD kažeš da nekoga voliš, ističe se u jednoj religioznoj publikaciji, ti ćeš tu osobu nazvati imenom. Nećeš reći: “Čovječe, volim te.” Ili: “Ženo, volim te.” Umjesto toga, reći ćeš: “Ivane, volim te.” Ili: “Marijo, volim te.” Zatim se postavlja pitanje: “Koje ime možeš dati Bogu, da bi ti postao još osobniji i prisniji?”

Na jednoj cijeloj stranici raspravlja se o tom pitanju, ali se ni jednom ne spominje ime kojim Bog naziva sam sebe. Zatim zaključuje: “O tebi ovisi koje ćeš ime izabrati kada se prisno obraćaš Bogu.” No, ne bi li bilo bolje upotrijebiti ime koje je sam Bog za sebe izabrao, a koje se spominje tisućama puta?

Ima li doista Bog ime?

Da, ima. U hebrejskom i grčkom jeziku, na kojima je prvobitno Biblija pisana, riječ “bog” se nije uvijek odnosila na pravog Boga. Ta riječ se mogla, kao i u našem jeziku, primijeniti na lažne bogove i idole. Kako bi se onda mogao pravi Bog i Stvoritelj razlikovati od bogova koje su ljudi načinili? Upotrebom osobnog imena. Ipak, mnogi ljudi danas ne znaju Božje ime, a još manje ih je koji ga danas upotrebljavaju.

U stvari, možda još nikada nisi pročitao ime Božje u svojoj Bibliji. Zašto ne? Zato što su prevodioci Biblije na tvoj jezik to ime zamijenili. Možda se nisu slagali s piscima Biblije koje je Bog nadahnuo da upotrijebe tisućama puta to ime u Hebrejskim spisima.

U engleskom prijevodu Biblije Authorized Version, koga su čitatelji engleskog govornog područja dugo upotrebljavali, Božje ime se spominje samo četiri puta — u 2. Mojsijevoj 6:3; Psalmu 83:18 i Izaiji 12:2; 26:4, a ne blizu 7 000 puta, koliko se spominje u hebrejskom tekstu. Ima i drugih prijevoda u kojima se uopće ne pojavljuje Božje ime (na primjer: naš prijevod Daničić-Karadžić). Oni su ispustili Božje ime iz njegove vlastite knjige!

Očito je to IME bilo važnije od riječi kojima su ga prevoditelji zamijenili, tako da neki prevoditelji pišu te nadomjesne riječi supstitute — velikim slovima, da bi istakli upućenim čitateljima gdje se Božje ime pojavljuje na izvornom tekstu. U jednoj poznatoj enciklopediji se objašnjava: “Treba spomenuti, da se hebrejsko ime Jehova obično prevodi na engleski riječju GOSPODIN (neki puta BOG), i piše se manjim velikim slovima.” Dakle, kad vidiš riječ “GOSPODIN” tako napisanu, prevoditelj ti daje na znanje da se u izvornom jeziku na tom mjestu nalazi Božje vlastito ime, JEHOVA (Mek-Klintokova i Strongova Enciklopedija, iz 1981, sv. IV, str. 811).

Bilo da si naišao u svojoj Bibliji na ovo ime ili ne, ono se je nalazilo u izvornom hebrejskom tekstu. Njemački bibličari Keil i Delitzsch (Delić) ističu, da se izraz “Jehova Elohim” (Jehova Bog) pojavljuje 20 puta u manje od 50 stavaka drugog i trećeg poglavlja 1. Mojsijeve. Oni kažu “da se to ime upotrebljava sa osobitim naglašavanjem, kako bi se istakla činjenica da je Jehova pravi Elohim” ili Bog. (Komentari starog zavjeta (Commentary on the Old Testament) od Kajla i Delića, iz 1973. knjiga I, str. 72, 73.)

U stvari, Isusovo vlastito ime znači “spasenje od Jah (Jehove)”. I ti izgovaraš skraćeni pjesnički oblik Jehovinog imena kada kažeš “aleluja”. Možeš potražiti u nekom rječniku što znači riječ “aleluja” i naći ćeš da znači “slavite Jah” ili “slavite Jehovu”.

Zapamti, Jehova je Božje vlastito ime. ON je izabrao da ga se po tom imenu prepoznaje. Želiš li znati kako upotreba tog imena može produbiti tvoje cijenjenje Boga i njegovog nauma? O tome se govori u narednim člancima.