Svoje je Evanđelje očigledno napisao za ne-Židove, prvenstveno za Rimljane, a Isusa je prikazao kao Sina Božjeg koji je čudotvorac i revni propovjednik. Naglasak je stavio na Isusova djela, a ne na njegova učenja.

2:18; 7:11; 12:18; 13:3 Marko objašnjava običaje, izraze, vjerovanja i lokacije s kojima možda nisu bili upoznati čitatelji koji nisu bili Židovi. Objasnio je da farizeji “običavaju postiti”, da je korban nešto što je “određeno za dar Bogu”, da saduceji “kažu da nema uskrsnuća” i da je hram bio smješten nasuprot Maslinskoj gori. Budući da je rodoslovlje Mesije zanimalo prvenstveno Židove, on ga je posve izostavio. Time nam je dao dobar primjer jer i mi u službi propovijedanja ili u govorima na skupštinskim sastancima trebamo uzeti u obzir porijeklo ljudi koji nas slušaju.