Godine 47. n. e. Barnaba i Savao poslani su na misionarsko putovanje. Sa sobom su poveli Marka, ali iz nekog nama nepoznatog razloga Marko ih je kasnije napustio i vratio se kući u Jeruzalem. Savao, koji je kasnije bio poznat po svom rimskom imenu Pavao, bio je ljut. On nije prešao preko tog Markovog čina, koji je smatrao ozbiljnim propustom (Djela apostolska 13:1-3, 9, 13).

Kad su se vratili sa svog misionarskog putovanja, Pavao i Barnaba izvijestili su ostale o izvrsnom uspjehu koji su postigli (Djela apostolska 14:24-28). Mjesecima nakon toga njih su dvojica planirala ponovno posjetiti nove učenike kojima su bili prenijeli dobru vijest. Barnaba je želio povesti Marka, no znaš li kako je Pavao gledao na to?— On “nije smatrao uputnim povesti ga” zato što ih je Marko prošli put napustio i vratio se kući.

Kad je Pavao kasnije bio zatočen u Rimu, pohvalio je Marka za odanost i podršku (Kološanima 4:10, 11). A kad je ponovno tamo bio zatočen, pisao je Timoteju i rekao mu da dovede Marka, objasnivši: “Jer mi je koristan za službu” (2. Timoteju 4:11). Marko je doista dobio divne prilike za služenje Bogu jer nije odustao!