Visoki evropski sud potvrđuje pravo propovijedanja u Grčkoj
ZAŠTO je čovjek koga susjedi hvale, od 1938. više od 60 puta uhapšen? Zašto je taj pošteni trgovac s grčkog otoka Krete 18 puta doveden pred grčke sudove, i zašto je više od šest godina odslužio u zatvoru? Da, zašto je taj marljivi otac, Minos Kokinakis, odveden od žene i petero djece i poslan u zatočeništvo na razne kaznene otoke?
Zakoni koji su prihvaćeni 1938. i 1939. i koji zabranjuju prozelitiziranje uvelike su odgovorni za to. Ti su zakoni postavljeni od grčkog diktatora Ioannisa Metaxasa, koji je bio pod utjecajem Grčke pravoslavne crkve.
Kao posljedica tog zakonodavstva, između 1938. i 1992, uhapšeno je 19 147 Jehovinih svjedoka i sudovi su izrekli zatvorske kazne od ukupno 753 godine, od kojih su 593 godine stvarno odslužene. Sve je to učinjeno zato što su Svjedoci u Grčkoj, kao i drugdje, slijedili upute Isusa Krista da ‘čine učenike od ljudi svih nacija, učeći ih da drže sve što im je zapovjedio’ (Matej 28:19, 20, NW).
No, 25. svibnja 1993. izvojevana je velika pobjeda u korist slobode obožavanja! Tog je dana Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu (Francuska) potvrdio pravo jednog grčkog građanina da o svojim vjerovanjima poučava druge. Tom je odlukom taj visoki evropski sud osigurao temelj dalekosežne zaštite vjerske slobode koja može posvuda duboko utjecati na živote ljudi.
Pogledajmo pobliže razvoj događaja, uključujući ponižavanja koja je pretrpio samo jedan grčki građanin, a što je dovelo do ove značajne sudske odluke.
Rana pozadina događaja
Taj je građanin, Minos Kokinakis, bio prvi Jehovin svjedok koji je 1938. osuđen po grčkom zakonu prema kojem je prozelitiziranje kažnjivo djelo. Bez sudskog postupka poslan je na egejski otok Amorgos da tamo odsluži 13 mjeseci u zatočeništvu. Godine 1939. osuđen je dva puta i svaki put utamničen na dva i pol mjeseca.
Godine 1940. Kokinakis je proveo šest mjeseci u zatočeništvu na otoku Melosu. Sljedeće godine, tijekom drugog svjetskog rata, bio je 18 mjeseci utamničen u vojnom zatvoru u Ateni. S obzirom na to razdoblje prisjeća se:
“Pomanjkanje hrane u zatvoru bilo je sve veće i veće. Toliko smo oslabili da nismo mogli hodati. Da nije bilo Svjedoka s područja Atene i Pireja koji su nam od svojih oskudnih sredstava nabavljali hranu, mi bismo umrli.” Kasnije, godine 1947, osuđen je ponovno i odslužio daljnja četiri i pol mjeseca u zatvoru.
Godine 1949, poslan je u zatočeništvo na otok Makrónisos, ime koje Grke zbog tamošnjeg zatvora podsjeća na prizore strave. Od 14 000 zatvorenika koji su u to vrijeme bili utamničeni na Makrónisosu, bilo je oko 40 Svjedoka. Grčka enciklopedija Papyros Larousse Britannica zapaža: “Metode okrutnog mučenja, (...) životni uvjeti, koji su neprihvatljivi za civiliziranu naciju, te ponižavajuće ponašanje čuvara prema zatvorenicima (...) obeščašćuju grčku povijest.”
Kokinakis, koji je proveo godinu dana u zatvoru na Makrónisosu, opisao je uvjete: “Vojnici bi, poput članova Inkvizicije, preslušavali svakog zatvorenika od jutra do mraka. Nema riječi kojima bi se mogla opisati mučenja koja su vršili. Mnogi zatvorenici izgubili su svoje duševno zdravlje; drugi su ubijeni; mnogi su otpušteni tjelesno onesposobljeni. Tijekom takvih užasnih noći, dok smo čuli vikanje i stenjanje onih koji su bili mučeni, molili smo se zajedno kao grupa.”
Nakon što je preživio patnje na Makrónisosu, Kokinakis je tijekom 1950-ih još šest puta zatvaran te je odslužio deset mjeseci u zatvoru. U 1960-im uhapšen je još četiri puta i osuđen na osam mjeseci zatvora. No, nemojmo zaboraviti, Minos Kokinakis samo je jedan od stotina Jehovinih svjedoka koji su tijekom godina hapšeni i zatvarani zato što su drugima govorili o svojoj vjeri!
Kako je ova užasna nepravda koja je učinjena Jehovinim svjedocima u Grčkoj napokon došla pred Evropski sud za ljudska prava?
Presedan
Slučaj je otpočeo 2. ožujka 1986. Tog su dana Minos Kokinakis, tada 77-godišnji umirovljeni trgovac, i njegova žena posjetili dom gospođe Georgie Kyriakaki u Sitii (Kreta). Suprug gospođe Kyriakaki, koji je kantor u mjesnoj pravoslavnoj crkvi, obavijestio je policiju. Policija je došla i uhapsila gospodina i gospođu Kokinakis, koji su zatim odvedeni u mjesnu policijsku postaju. Tamo su morali ostati cijelu noć.
Koja je optužba iznesena protiv njih? Ista koja se tisuće puta iznosila protiv Jehovinih svjedoka tijekom proteklih 50 godina, naime, da prozelitiziraju. Grčki ustav (1975) navodi u 13. članku: “Prozelitiziranje je zabranjeno.” Razmotri, osim toga, grčki zakon, 4. dio, brojevi 1363/1938 i 1672/1939, prema kojem je prozelitiziranje krivično djelo. Tamo stoji:
“Pod ‘prozelitiziranjem’ se osobito podrazumijeva svaki izravni ili neizravni pokušaj zadiranja u religiozna vjerovanja osobe druge vjeroispovijedi (...) s namjerom da se ta vjerovanja potkopaju, bilo tako što joj se pruži ili obeća neka motivacija ili moralna podrška ili materijalna pomoć, ili pak prijevarom ili iskorištavanjem neiskustva, povjerenja, potreba, niske inteligencije ili naivnosti.”
Kazneni sud u pokrajini Lasithion (Kreta) rješavao je slučaj 20. ožujka 1986. i proglasio gospodina i gospođu Kokinakis krivima za prozelitiziranje. Oboje su osuđeni na četiri mjeseca zatvora. Osudivši taj bračni par, sud je izjavio da su optuženici zadirali u “religiozna vjerovanja pravoslavnih kršćana (...) iskoristivši njihovo neiskustvo, nisku inteligenciju i naivnost”. Osim toga, okrivljeni su da su “oštroumnim, vještim izlaganjem [gospođu Kyriakaki] bodrili na to (...) da promijeni svoja pravoslavna kršćanska vjerovanja”.
Protiv odluke uložena je žalba kretskom prizivnom sudu. Taj je sud 17. ožujka 1987. oslobodio gospođu Kokinakis optužbe, no osudu protiv njenog muža je potvrdio, iako je smanjio zatvorsku kaznu na tri mjeseca. U presudi se tvrdilo da je gospodin Kokinakis “iskoristio neiskustvo, nisku inteligenciju i naivnost [gospođe Kyriakaki]”. Navedeno je kako je “počeo čitati odlomke iz Svetoga pisma, koje je vješto analizirao tako da im se ta kršćanka, zbog nedostatne temeljne obučenosti u doktrini, nije mogla suprotstaviti”.
Zastupajući drugačije mišljenje, jedan od sudaca napisao je da bi i gospodin Kokinakis “trebao biti oslobođen optužbe, jer nijedan od dokaza ne pokazuje da je Georgia Kyriakaki (...) budući da je udana za kantora, posebno neiskusna s obzirom na pravoslavnu kršćansku doktrinu ili da je posebno niske inteligencije ili posebno naivna, tako da bi to optuženik mogao iskoristiti i (...) nagovoriti je da postane članom sekte Jehovinih svjedoka”.
Gospodin Kokinakis uložio je priziv Grčkom kasacionom sudu, vrhovnom sudu Grčke. No, taj je sud 22. travnja 1988. odbio priziv. Tako je gospodin Kokinakis 22. kolovoza 1988. uložio priziv Evropskoj komisiji za ljudska prava. Njegov je zahtjev 21. veljače 1992. napokon prihvaćen i proslijeđen Evropskom sudu za ljudska prava.
Glavne točke rasprave
Budući da je Grčka zemlja-članica Evropskog vijeća, dužna je pridržavati se Evropske konvencije o ljudskim pravima. Članak 9 te Konvencije glasi: “Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i religije; to pravo uključuje slobodu da promijeni svoju religiju ili vjerovanje i slobodu da, bilo sam ili zajedno s drugima, javno ili privatno, očituje svoju religiju ili vjerovanje, u obožavanju, poučavanju, prakticiranju i obdržavanju.”
Tako je grčka vlada postala optuženikom na Evropskom sudu. Optužena je zbog javnog kršenja temeljnog ljudskog prava grčkog građanina, prava na prakticiranje religije, a u skladu sa zapovijedi Isusa Krista, naime, da se treba ‘poučavati i činiti učenike’ (Matej 28:19, 20, St). Apostol Petar je osim toga rekao: “[Isus] nam je zapovjedio da propovijedamo narodu i da svjedočimo” (Djela apostolska 10:42, St).
Časopis Human Rights Without Frontiers za 1992, u posebnom je izdanju na naslovnoj stranici iznio temu: “Grčka — hotimična kršenja ljudskih prava.” Na drugoj je stranici obrazložio: “Grčka je jedina zemlja u EZ [Evropskoj zajednici] i u Evropi koja ima krivično zakonodavstvo koje predviđa nametanje novčanih i zatvorskih kazni svakome koji drugoga motivira na promjenu religije.”
Sada je, unutar i izvan pravnih krugova, vladalo veliko uzbuđenje. Koja će odluka biti donesena s obzirom na grčki zakon koji zabranjuje poučavati druge o vlastitim vjerovanjima?
Rasprava u Strasbourgu
Napokon je došao dan rasprave — 25. studenoga 1992. Iznad Strasbourga bili su gusti oblaci, a bilo je jako hladno, no odvjetnici su u sudnici zagrijano iznosili svoje argumente. Dva sata iznosili su se dokazi. Profesor Phedon Vegleris, pravni zastupnik Kokinakisa, došao je do glavne točke rasprave, postavivši pitanje: ‘Treba li ovaj restriktivan zakon, donesen da bi zaštitio članove Grčke pravoslavne crkve od obraćanja na druga religiozna vjerovanja, i dalje postojati i primjenjivati se?’
Profesor Vegleris rekao je očito zbunjeno: “Pitam se zašto ovaj zakon [o prozelitiziranju] izjednačuje pravoslavlje s glupošću i neznanjem. Oduvijek se pitam zašto je pravoslavlju potrebna zaštita od gluposti, od duhovne nesposobnosti (...). To je nešto što me uznemirava i šokira.” Značajno je da zastupnik vlade nije mogao iznijeti niti jedan slučaj u kojem se taj zakon primijenio na nekoga drugog osim na Jehovine svjedoke.
Kokinakisov drugi pravni zastupnik, gospodin Panagiotis Bitsaxis, pokazao je koliko je zakon o prozelitiziranju nerazuman. Rekao je: “Pristanak na uzajamno vršenje utjecaja preduvjet je za dijalog među odraslim osobama. Inače bismo pripadali otuđenom društvu nijemih odbojnih ljudi, koji bi razmišljali, ali se ne bi izražavali, koji bi govorili, ali ne bi komunicirali, koji bi živjeli, ali bez suživota.”
Gospodin Bitsaxis također je argumentirao da “gospodin Kokinakis nije osuđen ‘zbog toga što je radio’, već [zbog] toga ‘što jest’ ”. Dakle, gospodin Bitsaxis je pokazao da se načela religiozne slobode ne samo krše već da su potpuno ukinuta.
Predstavnici grčke vlade pokušali su prikazati situaciju drugačijom nego što zaista jest, tvrdeći kako je Grčka “raj za ljudska prava”.
Presuda
Došao je dugo očekivani datum objave presude — 25. svibnja 1993. Sud je glasanjem šest naprema tri dosudio da je grčka vlada narušila religioznu slobodu 84-godišnjeg Minosa Kokinakisa. Osim što je sud opravdao njegovo životno usmjerenje javne službe, dosudio mu je 14 400 dolara odštete. Time je sud odbio tvrdnju grčke vlade prema kojoj Kokinakis i Jehovini svjedoci vrše pritisak kad razgovaraju s drugima o svojim vjerovanjima.
Iako grčki ustav i zastarjeli grčki zakon zabranjuju prozelitiziranje, taj je visoki evropski sud dosudio da je neispravno primjenjivati taj zakon kako bi se proganjalo Jehovine svjedoke. To nije u skladu s 9. člankom Evropske konvencije o ljudskim pravima.
Sudska odluka navodi: “Religija je sastavni dio ‘toka ljudskih misli koji se stalno obnavlja’ i nemoguće je bilo zamisliti da je se isključi iz javne rasprave.”
Podudarno mišljenje jednog od devetorice sudaca glasi: “Prozelitiziranje, definirano kao ‘revnost u širenju vjere’, ne može biti kažnjivo kao takvo; to je način ‘očitovanja svoje religije’ — sam po sebi potpuno zakonit.
U ovom je slučaju tužitelj [gospodin Kokinakis] osuđen samo zato što je pokazao takvu revnost, iako nije učinio ništa naopako.”
Posljedice presude
Direktiva Evropskog suda za ljudska prava je jasna: službenici grčke vlade trebaju prestati zloupotrebljavati zakon koji zabranjuje prozelitiziranje. Nadajmo se da će se Grčka držati direktive suda i prestati proganjati Jehovine svjedoke.
Jehovini svjedoci ne žele uvesti društvene promjene ili reformirati pravni sustav. Prvenstveno se zanimaju za propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu, slijedeći zapovijed Isusa Krista. Međutim, da bi to mogli činiti, rado ‘brane i utvrđuju Radosnu vijest’, kao što je to činio apostol Pavao u prvom stoljeću (Filipljanima 1:7, St).
Jehovini svjedoci su građani koji u svim zemljama u kojima žive postupaju u skladu sa zakonom. Međutim, prije svega podvrgavaju se božanskom zakonu koji je zapisan u Bibliji. Zato, ako im zakon bilo koje zemlje zabranjuje da govore drugima o svojim vjerovanjima koja se temelje na Bibliji, prisiljeni su zauzeti stav koji su imali apostoli: “Treba se više pokoravati Bogu nego ljudima” (Djela apostolska 5:29, St).
[Okvir na stranici 28]
SVEĆENSTVO POTIČE DALJNJE PROGANJANJE
Nastojanja svećenstva u Grčkoj da “nevolje stvara pod izlikom zakona” traju već desetljećima (Psalam 94:20, St). Na otoku Kreti nedavno je riješen još jedan slučaj. Godine 1987. mjesni episkop i 13 svećenika optužili su devet Svjedoka za prozelitiziranje. Konačno, 24. siječnja 1992, slučaj je došao na sud.
Sudnica je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Oko 35 svećenika bilo je prisutno da bi poduprlo tužiteljeve optužbe. Međutim, većinu sjedišta već su zauzeli Svjedoci koji su došli ohrabriti svoju kršćansku braću. Još prije nego je započeo redovni postupak, branitelj optuženih ukazao je na ozbiljne pravne pogreške koje je počinio tužitelj.
Ishod je bio da su se oni koji su bili uključeni u postupak povukli na zatvoreno vijećanje. Nakon dva i pol sata konzultacija, predsjednik suda je objavio da je odvjetnik optuženih bio u pravu. Zbog toga su optužbe protiv devet Svjedoka bile odbačene! Odredio je da se ponovo provede istraga kako bi se utvrdilo jesu li optuženi bili krivi za prozelitiziranje.
Ubrzo nakon što je to objavljeno, u sudnici je izbio nered. Svećenici su počeli izvikivati prijetnje i uvrede. Jedan je svećenik križem napao odvjetnika Jehovinih svjedoka i pokušao ga prisiliti da križu iskaže štovanje. Morala je intervenirati policija i Svjedoci su konačno mogli nesmetano otići.
Nakon što je sudski postupak poništen, javni je tužilac pripremio nove optužbe protiv devet Svjedoka. Suđenje je bilo zakazano za 30. travnja 1993, samo tri tjedna prije nego je Evropski sud za ljudska prava donio odluku u slučaju Kokinakis. I ovaj put bio je prisutan velik broj svećenika.
Odvjetnici devetorice optuženih uložili su prigovor da tužitelji Svjedoka nisu prisutni na suđenju. U žurbi da pripremi nove optužbe, javni je tužilac načinio ozbiljan propust tako što tužiteljima nije poslao pozive za sud. Stoga su odvjetnici Svjedoka zatražili da na temelju ove ozbiljne pogreške sud poništi postupak.
Na to su suci napustili sudnicu i konzultirali se međusobno skoro jedan sat. Nakon što su se vratili, predsjednik suda je, pognute glave, izjavio da su sva devetorica Svjedoka oslobođena optužbi.
Svjedoci u Grčkoj zahvalni su za ishod ovog slučaja, kao i za odluku Evropskog suda za ljudska prava donesenu u slučaju Kokinakis 25. svibnja ove godine. Oni se mole da bi kao rezultat ovih pravnih pobjeda mogli provoditi svoj kršćanski život ‘tiho i mirno u svakoj pobožnosti i poštenju’ (1. Timoteju 2:1, 2).
[Slika na stranici 31]
Minos Kokinakis sa svojom suprugom