Joshuina vjera — pobjeda za prava djeteta

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KANADE

“TO JE bilo prvi put da se doktrina zrelog maloljetnika razmatra na nivou apelacionog suda. A neki kažu da presuda pruža jasne smjernice ne samo liječnicima i bolnicama u New Brunswicku već, možda, i onima u drugim dijelovima Kanade” (Canadian Medical Association Journal).

Gore navedeni žurnal osvrće se na slučaj povezan s Uredbom o pravu maloljetnikâ na medicinski pristanak, koja je na snazi u New Brunswicku, a koja kaže da ako dva liječnika proglase maloljetnika ispod 16 godina starosti zrelim te ako on razumije prirodu svoje bolesti i predloženog liječenja, isti ima zakonsko pravo prihvatiti ili odbiti medicinski tretman, kao i svaka odrasla osoba. U vezi s petnaestogodišnjim Joshuom Walkerom, koji je bolovao od akutne mijeloične leukemije, predsjednik Apelacionog suda New Brunswicka sudac W. L. Hoyt napisao je sljedeće: “Pruženi dokazi izobilno potvrđuju da je Joshua dovoljno zreo te da je, pod ovim okolnostima, predloženo liječenje u njegovom najboljem interesu te u interesu njegovog daljnjeg zdravlja i dobrobiti. (...) Smatram da molba [da ga se proglasi zrelim maloljetnikom] nije bila potrebna.” Sudac Hoyt napisao je u svojoj odluci i to da kanadsko običajno pravo “priznaje doktrinu zrelog maloljetnika”.

Jedan od Joshuinih advokata, Daniel Pole, rekao je da će pismena odluka Apelacionog suda “diljem Kanade služiti kao vodilja”. Budući da se radilo o neuobičajenom slučaju, sud je zasjeo s pet sudaca umjesto s uobičajenih tri. “U situacijama koje bi mogle značiti prekretnicu”, rekao je Pole, “sud zasjeda u punom sastavu. Možda su ovu odluku smatrali važnom odlukom za Kanadu.” Natuknuo je da ova odluka koja ustanovljuje jedan presedan otvara vrata zrelim maloljetnicima da sami za sebe odlučuju te da “ne postoji razlog zbog kojeg bi se o njoj opet trebalo raspravljati na sudu. Mnogo je njome učinjeno za druge mlade osobe”. Ističući nadalje dalekosežnu vrijednost ove sudske pobjede, Pole je izjavio: “To je golema potvrda prava djece, mladića i djevojaka koji imaju sposobnost odlučiti što žele da se učini s njihovim tijelom.”

U članku pod naslovom “‘Maloljetna’ pobjeda”, urednik časopisa Telegraph Journal napisao je: “Odluka Apelacionog suda New Brunswicka da petnaestogodišnji Joshua Walker ima pravo prihvatiti ili odbiti medicinski tretman nije pobjeda samo za Jehovine svjedoke već i za sve nas. (...) Ponekad se čini da su odluke koje pojedinac donese preteške da bi ih društvo podnijelo, posebno kad je u pitanju život ili smrt mlade osobe. No bilo bi još teže podnijeti društvo koje bi redovito povređivalo tijela i duše svojih građana. Joshua Walker učinio je svoj dio da nas sačuva od toga.”

Smiona liječnica

Otkad je obolio, Joshuu je liječila dr. Mary Frances Scully, specijalist za hematologiju i pedijatrijsku onkologiju, koja mu je i postavila dijagnozu. Njen rad uključuje dijagnosticiranje i liječenje raka u djece.

Uobičajeno liječenje za oblik leukemije koji Joshua ima sastoji se od kemoterapije i transfuzija krvi. Članovi Joshuine obitelji Jehovini su Svjedoci te, iz biblijskih razloga, odbijaju transfuziju krvi. Božanska odredba kršćanima glasi: “Da se uzdržavaju od onoga što je okaljano idolima, od bluda, od udavljenoga i od krvi” (Djela apostolska 15:20, 29, St). Joshua je od samog početka zauzeo odlučan stav u pogledu slijeđenja Jehovinog zakona da se ‘uzdržava od krvi’.

Dr. Scully zabilježila je na bolničkom kartonu da je Joshua “vrlo odlučan” po tom pitanju. Dr. Dolan, šef bolničkog odjela za onkologiju odraslih, osobno je razgovarao s Joshuom. On i dr. Scully zaključili su da je Joshua zreli maloljetnik. Obiteljski liječnik Walkerovih, dr. Lordon, također je Joshuu smatrao zrelim maloljetnikom. Budući da su tri, a ne samo zahtijevana dva liječnika, proglasila Joshuu zrelim maloljetnikom, imao je više nego sva prava da u skladu s Uredbom o pravu maloljetnikâ na medicinski pristanak izabere svoj tretman. Nije trebao biti potreban nikakav sudski proces.

Nažalost, situacija se drugačije razvijala. Bolnica je, da bi se zaštitila, željela ustanoviti to sudskom odlukom, premda je na Joshuu već gledala kao na zrelog maloljetnika. Ishod duge i zamorne sudske istrage bio je takav da je sudac presudio kako Joshua nema pravo odbiti liječenje. Na ovu odluku odmah je podnesena žalba višem sudu, ishod čega naveli smo u uvodu.

Kroz cijelo Joshuino iskušenje dr. Scully ostala je pri svom stavu da odbija dati Joshui krv pod bilo kojim okolnostima osim u slučaju da se on predomisli i dâ svoj pristanak. U izvještaju koji se bavio njezinim gledištem, Canadian Medical Association Journal citirao je njene riječi: “Najviše sam se brinula oko toga da se Joshua ili njegova obitelj ne bi toliko uzrujali da, iako bez ikakve alternative, jednostavno napuste bolnicu.” Članak nastavlja: “Drugi liječnici kasnije su joj rekli kako bi oni potpuno odbili liječiti [Joshuu]. Međutim, njoj to nikada nije došlo na um.” Njezin razuman i plemenit stav bio je za Joshuu i njegovu obitelj vrlo ohrabrujuć.

Joshua je volio život i budio osjećaje

Joshua Walker je volio život; nije želio umrijeti. Njegova obitelj nije željela da on umre. Jehovini svjedoci iz brojnih zemalja, njegova duhovna braća, nadali su se da će se oporaviti i živjeti. Joshua je bio spreman prihvatiti svoju situaciju; njegova vjera u Boga uvjerila ga je da će se vratiti o uskrsnuću. Našao je podršku u Isusovim riječima: “Ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas sina Božijega, i izići će” (Ivan 5:25, 28, 29).

Podršku je primio iz brojnih mjesta. Evening Times Globe pisao je: “Oba roditelja jučer su naglasila da ne napuštaju Joshuu. Doveli su ga u Regionalnu bolnicu da bi primio najbolji mogući medicinski tretman, bez krvi. ‘Da smo željeli da umre, ostavili bismo ga kod kuće’, objasnio je otac. ‘Mi ne želimo da Josh umre. Činimo sve u medicinskom pogledu kako bismo ga održali na životu. A to bi svatko uradio za bilo koga od svojih voljenih. Nismo tu da bismo gledali kako umire. Tu smo da bismo dječaku pomogli da se oporavi, tako da može izaći i vratiti se svojim vlakovima, vratiti se u Dvoranu Kraljevstva, na sastanke i u službu te možda ponekad odigrati malo košarke.’”

Njegova obitelj doslovno je bila uz njega kad mu je trebalo. U jednim novinama stajalo je sljedeće: “Na smjenu su pravili Joshui društvo, a dok bi jedan bio pokraj njega, drugi članovi obitelji šćućurili bi se u maloj obližnjoj sobi za čekanje, neki od njih još uvijek u kutama i s maskama koje su im visile niz vrat. Ta scena neprekidno traje još od 31. ožujka kad je Joshua prvi put došao u bolnicu. Tri tjedna Joshua nije proveo ni trenutka u kojem pored njega u bolničkoj sobi nije bio neki član obitelji, odjeven u kutu i s maskom na licu. (...) Noću bi često oba roditelja ostala s Joshuom, spavajući na krevetu koji se nalazio odmah do njihovog najmlađeg sina. [Majka je rekla:] ‘Potrebni smo ovdje, a sve bih učinila za Josha, ma za svako svoje dijete.’ ‘Sjedio bih na parkiralištu ako bi trebalo’, rekao je otac.”

Povjerenje i razgovori

Uvečer, kad bi ostao s majkom ili ocem, Joshua bi s njima vodio prisne razgovore. Jedne je večeri rekao: “Mama, molim te zapiši ovo. Svi vi mladi, molim vas, približite se Jehovi tako da, ako vam se ikada nešto dogodi, održite svoju besprijekornost prema njemu. Obećavam da ću, kad mi bude bolje, više činiti u obznanjivanju Jehovinog imena. Vi mladi koji ste dobrog zdravlja, činite više ako možete.”

Jedne večeri u bolnici, Josh je rekao: “Mama, puno puta kad odeš na WC ili po tatu, liječnici dođu i kažu: ‘Josh, treba ti transfuzija krvi. Bez nje ćeš umrijeti. Mi ti želimo pomoći.’ ‘Onda vas molim da poštujete moje želje u pogledu krvi’, odgovorim im. Jednom liječniku koji me pokušao nagovoriti da primim krv rekao sam: ‘Možda mislite da sam lud, no sasvim sam sposoban razmišljati. Ja samo želim živjeti u skladu s Jehovinim zakonom o krvi. On zna što je najbolje za nas. Za mene je najbolje da poštujem svetost života, a ako umrem živjet ću ponovno.’”

Jedan liječnik, inače šef pedijatrije, imenom dr. Garry, rekao je Joshovim roditeljima: “Budite ponosni na Josha. On ima vjeru kakvu nikada prije u životu nisam vidio da netko pokazuje.” Zagrlio ih je oboje i rekao: “Vi ste hrabra obitelj.”

Jedne večeri u bolnici, nakon što su roditeljima saopćene neke loše vijesti u pogledu Joshovog stanja, njegov brat Jeff i njegova sestra Janice bili su s njime. Jeff je plakao, a Josh mu je rekao: “Jeffrey, prestani plakati. Ja sam u svakom slučaju pobjednik. Ne brini se za mene.” Želio je reći da ako se oporavi, pobjednik je; ako se ne oporavi i umre te uskrsne u Raju na Zemlji, opet je nesumnjivo pobjednik!

Kad je bilo govora o transplantaciji koštane srži, njegov brat Jerry prvi je ponudio svoju koštanu srž. Nekoć su njegova braća John i Joe običavala poljubiti Josha za laku noć. Kad je napunio 13 godina, rekao je majci da im kaže kako je prestar za to. No, tokom njegove bolesti, iako mu je bilo 15 godina, kad su to opet počeli činiti te kad su ga počeli grliti i moliti se s njime, Josh je rekao majci da je to sada u redu — to je pokazivalo da ga još uvijek vole.

Podrška zajednice

Jerry i Sandra, Joshuini roditelji, kažu da je podrška zajednice bila obilna i širokogrudna. U svibnju 1994. jedne su novine pisale: “Joshua svaki dan u prosjeku primi 20 dopisnica. Došle su čak i iz udaljene Rumunjske i Meksika. Primio je u bolnici i telefonske pozive i faksove čak iz Alberte i Washingtona. Pored svega toga, poslano mu je pola tuceta košara s voćem [i] deseci buketa cvijeća. (...) Kad mu se zdravstveno stanje (...) popravilo medicinske sestre organizirale su havajsku svečanost u njegovu čast. Napravile su travnate haljine od vreća za smeće i plesale hula-ples po njegovoj sobi. ‘Tako se jako smijao, da sam mislila da će zaplakati’, rekla je Sandra.”

Joshov otac Jerry dodao je neke detalje: “Nismo mogli dopustiti svoj djeci iz škole koja su ga željela posjetiti da dođu u bolničku sobu. Došao je ravnatelj i saznao novosti o Joshovom stanju. Učenici su Joshu poslali slagalicu od 1 000 dijelova s prizorom željeznice — Josh je, naime, lud za vlakovima. Policija je željela organizirati dobrotvorni ples za njega kako bi se pomoglo kod određenih troškova, no nismo im to dopustili. Jedan je razred na satovima sociologije raspravljao o ljudskim pravima, i svaki pojedinac iz tog razreda pisao je Joshu da im održi predavanje na tu temu, objašnjavajući im svoje osjećaje.”

Tijekom cijelog tog vremena, novine su fenomenalno informirale javnost — objavljivane su priče sa slikama na naslovnim stranicama nekoliko dnevnih listova. Školski ravnatelji izdavali su biltene o Joshuinom zdravlju. Dobio je pozive da održi govore kad se oporavi, a škole su držale sjednice o detaljima njegovog slučaja.

“Jeste li primijetili ikakvu promjenu na Joshui kad ga je bolest pogodila i zaprijetila njegovom životu?” Probudite se! je upitao. Joshov otac Jerry prokomentirao je: “U njemu se dogodila ogromna promjena, i to skoro preko noći. Josh je prije bio hladnokrvno, bezbrižno dijete, kojemu je ponekad trebao savjet kakav petnaestogodišnjaci obično trebaju. Sjeo sam i sa strahopoštovanjem gledao u njega. Bilo je to skoro kao da je preko noći odrastao. Jedne je večeri njegov advokat želio porazgovarati s njime, i Joshua me zamolio da odem. Jedan dan bio je razredni klaun; sljedeći dan zrela osoba koja razgovara s odvjetnicima i sucima. Kriza može iz dna srca iznijeti stvari za koje čovjek nit’ ne pomišlja da su tamo.”

Dr. Scully odala je Joshui prekrasno priznanje. Rekla je njegovoj majci: “Od svih pacijenata koje sam ikada liječila, on je najprijateljskije raspoložena, najobzirnija, najučtivija i najsuosjećajnija osoba koju sam ikada srela. Veoma je odvažan. To je mladić kojeg nikada nećemo zaboraviti. Osoba je koju je jako lako voljeti. Gospođo Walker, možete se jako ponositi njime.”

Kroz nekoliko tjedana leukemija je promijenila svoj tok. Kratka razdoblja oporavka prošla su; rak se vratio. Dr. Scully je obitelji saopćila da Josh možda neće još dugo živjeti — možda se radi o tjednima, moguće o nekoliko mjeseci. Sljedeće je večeri, dok su Joshuini roditelji bili prisutni, dr. Scully kazala Joshui da se rak vratio i da je dotad možda već došao i do trbuha. Joshua je rekao: “O ne, nije se valjda vratio — jeste li sigurni?” Dr. Scully je odvratila: “Josh, rezultati pretrage krvi nisu baš najbolji.” Ubrzo nakon toga Jerry je napustio sobu, a za njim i dr. Scully.

Dva bolna srca pronalaze mir

Joshuina majka opisuje prizor: “Zavladala je tišina. Primakla sam stolicu uz rub njegovog kreveta i uzela ga za ruku. Upitala sam ga je li zabrinut ili deprimiran zbog onoga što je doktorica rekla. Odvratio je: ‘Nisam razmišljao da ću tako brzo umrijeti i otići. Ali mama, ne brini se. Ne bojim se umiranja niti se bojim smrti. Hoćeš li biti uz mene kad umrem? Ne želim umrijeti sam.’ Zaplakala sam i zagrlila ga. I on je zaplakao te rekao: ‘Mama, ja sam u Jehovinim rukama.’ A onda: ‘Želim da svi ostanete u istini kako biste me mogli dočekati kad uskrsnem. Mogu ti reći ovo, mama, sa svom sigurnošću: Znam da će me Jehova definitivno vratiti o uskrsnuću. Promotrio mi je srce a ja ga uistinu volim.’

Ponovo sam počela plakati. Rekla sam mu koliko ga volimo te koliko smo, tokom 16 godina što smo ga imali, bili ponosni na njega — te prije svega, kako mu se Jehova s odobravanjem osmjehuje. Odgovorio mi je: ‘Znam, mama.’ Rekla sam mu: ‘Josh, koliko god da mi je mrsko napustiti te, bilo bi sebično s naše strane da želimo da ostaneš.’ Kazao mi je: ‘Znam mama, a ja sam nekako umoran od borbe.’”

Zakonske reafirmacije

Daniel Pole, jedan od Joshuinih advokata, zajedno s drugim odvjetnicima, bavio se pitanjima koja su se pojavila u slučaju Joshue Walkera. Što je zreli maloljetnik pod Uredbom o pravu maloljetnikâ na medicinski pristanak? Da li pristanak na liječenje uključuje i pravo na odbijanje istoga? Da li se argument parens patriae, što znači da država odlučuje u ime nekoga tko nije sposoban odlučivati sam za sebe, primjenjuje u ovom slučaju? Ima li pojedinac zakonsko pravo odrediti što da se čini s njegovim vlastitim tijelom? Je li njegov tjelesni integritet nepovrediv? A što je s kanadskim običajnim pravom? Može li se primijeniti u ovom slučaju? Konačno, je li slučaj Joshue Walkera uopće trebao doći na sud?

Je li pismenom odlukom Apelacionog suda odgovoreno na ova pitanja? Da, odgovoreno je. Po završetku saslušanja, petero sudaca koji su činili sud povuklo se te se kasnije vratilo u sudnicu i usmenim putem saopćilo svoju jednoglasnu odluku, koja slijedi:

“Žalba se prihvaća. Odluka Turnbulla, J. [suca nižeg suda] poništava se. Joshua Walker proglašava se zrelim maloljetnikom u skladu s postavkama Uredbe o pravu maloljetnikâ na medicinski pristanak tako da nije potreban pristanak njegovih roditelja u pogledu njegovog liječenja. Pitanju troškova obratit ćemo se u našem pismenom obrazloženju.”

Primjenjuje li se u ovom slučaju kanadsko običajno pravo? Primjenjuje se. U tiskanom izvještaju sa saslušanja navodi se: “U Kanadi običajno pravo priznaje doktrinu zrelog maloljetnika, naime, onoga tko je sposoban razumjeti prirodu i posljedice predloženog liječenja. (...) New Brunswick ozakonjuje običajno pravo u omjeru koji je izražen u Uredbi o pravu maloljetnikâ na medicinski pristanak.”

I na kraju, je li Joshuin slučaj trebao doći na sud da bi Joshua stekao zakonsko pravo na to da odbije transfuziju krvi? Nije trebao doći na sud. “Dokle god se udovoljava pretpostavkama Uredbe, nije potrebno podnositi takve molbe.”

Predsjednik suda W. L. Hoyt zaključio je: “Zahtjev je podnesen s dobrom namjerom te s obiljem opreza. Unatoč tomu, posljedica zahtjeva bilo je to da se Joshuu i njegovu obitelj uključilo u neželjeni sudski postupak. Iz tog razloga, po mom sudu, imaju pravo od Bolnice nadoknaditi sudske troškove.”

Joshua je umro 4. listopada 1994.

[Istaknuta misao na stranici 12]

“Presuda pruža jasne smjernice (...) liječnicima i bolnicama” (Canadian Medical Association Journal).

[Istaknuta misao na stranici 13]

“[To] nije pobjeda samo za Jehovine svjedoke već i za sve nas” (Telegraph Journal).

[Istaknuta misao na stranici 14]

“Ja samo želim živjeti u skladu s Jehovinim zakonom o krvi” (Joshua Walker).

[Istaknuta misao na stranici 15]

“On ima vjeru kakvu nikada prije u životu nisam vidio da netko pokazuje” (dr. Garry).