KAKO biste odgovorili na pitanje: “Jeste li ponovno rođeni?” Milijuni vjernika u cijelom svijetu odlučno bi odgovorili: “Da, jesam!” Oni smatraju da je ponovno rođenje obilježje svih pravih kršćana i da jedino ono vodi do spasenja. Tako pokazuju da se slažu s vjerskim vođama kao što je teolog Robert Sproul, koji je napisao: “Ako čovjek nije ponovno rođen, (...) nije pravi kršćanin.”

Vjerujete li i vi da ponovno rođenje jamči spasenje? Ako vjerujete, sigurno želite pomoći svojim rođacima i prijateljima da i oni budu ponovno rođeni i tako se spase. No prije toga oni moraju razumjeti koja je razlika između osobe koja je ponovno rođena i one koja to nije. Kako biste im objasnili što znači biti ponovno rođen?

Mnogi smatraju da su ponovno rođenje doživjele osobe koje su iskreno obećale da će služiti Bogu i Kristu, te stoga više nisu duhovno mrtve, nego su postale duhovno žive. U vezi s tim jedna biblijska enciklopedija kaže da ponovno rođene osobe doživljavaju “potpunu obnovu koja dolazi iz njihove nutrine” (Enciklopedija Biblije, izdavač Duhovna stvarnost, Zagreb).

Bi li vas iznenadilo kad biste saznali da Biblija drugačije objašnjava ponovno rođenje? Biste li voljeli saznati što Božja Riječ doista uči o tome? Sigurno će vam koristiti daljnje razmatranje te teme. Naime budete li točno razumjeli što znači biti ponovno rođen, to će utjecati na vaš život i nadu u budućnost.

Što Biblija uči?

U Bibliji se izraz “ponovno se roditi” pojavljuje jedino u izvještaju iz Evanđelja po Ivanu 3:1-12. Ondje je zapisan zanimljiv razgovor koji je Isus vodio u Jeruzalemu s jednim vjerskim vođom. Taj biblijski izvještaj u potpunosti je citiran na sljedećoj stranici. Pozivamo vas da ga pažljivo pročitate.

Isus je u tom izvještaju naglasio što znači nanovo se roditi.a Taj razgovor može nam pomoći da dobijemo odgovore na pet važnih pitanja:

• Koliko je važno ponovno rođenje?

• Odlučujemo li mi o tome hoćemo li biti ponovno rođeni?

• Što je svrha ponovnog rođenja?

• Kako se netko ponovno rodi?

• Što se mijenja ponovnim rođenjem?

U nastavku ćemo razmotriti svako od tih pitanja.

ISUS je u razgovoru s Nikodemom naglasio koliko je važno ponovno rođenje. Kako je to istaknuo?

Zapazite kako mu je objasnio važnost ponovnog rođenja. Rekao je: “Ako se tko ponovno ne rodi, ne može vidjeti kraljevstvo Božje” (Ivan 3:3). Izrazi “ako” i “ne može” naglašavaju izuzetnu važnost ponovnog rođenja. Prikažimo to jednim primjerom. Kaže li netko: “Ako sunce ne zasja, ne može biti dana”, time želi naglasiti da je Sunčeva svjetlost neophodno potrebna da bi bio dan. Slično tome Isus je istaknuo da se osoba mora ponovno roditi da bi “vidjela kraljevstvo Božje”.

Isus je uklonio svaki trag sumnje u vezi s tom temom, rekavši: “Morate se ponovno roditi” (Ivan 3:7). Iz njegovih riječi jasno se vidi da je ponovno rođenje zahtjev za “ulazak” u Kraljevstvo (Ivan 3:5).

Budući da je Isus smatrao ponovno rođenje toliko važnim, kršćani trebaju ispravno razumjeti tu temu. Naprimjer može li po vašem mišljenju pojedini kršćanin sam odlučiti da se ponovno rodi?

TKO odlučuje hoće li se netko ponovno roditi? Propovjednici nekih religija potiču svoje slušatelje da postanu ponovno rođeni kršćani citirajući Isusove riječi: “Morate se ponovno roditi” (Ivan 3:7). Te riječi koriste kao zapovijed i time ustvari kažu: “Rodite se ponovno!” Na taj način uče da svaki vjernik za sebe odlučuje hoće li poslušati Isusa i poduzeti potrebne korake kako bi se ponovno rodio. Po tom je učenju ponovno rođenje stvar osobnog izbora. No je li takvo gledište u skladu s onim što je Isus rekao Nikodemu?

Čitamo li pažljivo Isusove riječi, vidjet ćemo kako on nije učio da pojedinac odlučuje o tome hoće li doživjeti ponovno rođenje. Zašto to kažemo? Grčki izraz preveden “ponovno se roditi” može se prevesti i “treba se roditi odozgo”.a Prema tom prijevodu, ponovno rođenje potječe “odozgo”, odnosno s neba ili “od Oca” (Ivan 19:11; Jakov 1:17). Dakle o njemu odlučuje Bog (1. Ivanova 3:9).

Imamo li na umu izraz “odozgo”, neće nam biti teško razumjeti zašto pojedinac ne može utjecati na svoje ponovno rođenje. Razmislimo malo o doslovnom rođenju. Jeste li vi odlučivali o svom rođenju? Naravno da niste! Jednako tako ne odlučuje vjernik o tome hoće li biti ponovno rođen. Ponovno rođenje možemo doživjeti samo ako to odluči Bog, naš nebeski Otac (Ivan 1:13). Stoga je apostol Petar s pravom rekao: “Neka je blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, jer nas je po velikom milosrđu svojemu nanovo rodio” (1. Petrova 1:3).

Je li to zapovijed?

Neki se možda pitaju: “Ako je točno da nitko ne može odlučivati hoće li biti ponovno rođen, zašto je Isus zapovjedio: ‘Morate se ponovno roditi’?” To je pitanje na mjestu. Uostalom, ako su te riječi uistinu zapovijed, to bi značilo da nam je Isus zapovjedio da učinimo nešto na što ne možemo utjecati. To ne zvuči razumno. Kako onda razumjeti riječi: “Morate se ponovno roditi”?

U izvornom jeziku ova rečenica nije izrečena zapovjednim, nego izjavnim načinom. Drugim riječima, kad je Isus rekao: “Morate se ponovno roditi”, izrekao je činjenicu, a ne zapovijed. Rekao je: “Treba da se rodite nanovo, odozgor” (Ivan 3:7, Jeruzalemska Biblija).

Da bismo prikazali razliku između zapovijedi i izjave, navest ćemo jednu usporedbu. Zamislite grad u kojem postoji više škola. Jedna je namijenjena školovanju djece koja pripadaju određenoj nacionalnoj manjini. Jednog dana k ravnatelju škole dolazi dječak koji ne pripada toj manjini i kaže mu da se želi upisati u tu školu. Ravnatelj mu odgovara: “Da bi se upisao u ovu školu, moraš biti pripadnik nacionalne manjine.” Naravno, ravnateljeve riječi nisu zapovijed. On ne zapovijeda učeniku da bude pripadnik te manjine, nego samo iznosi činjenice, odnosno navodi zahtjev za upis u tu školu. Jednako tako kad je Isus rekao: “Morate se ponovno roditi”, samo je iznio činjenice, odnosno naveo zahtjev za “ulazak u kraljevstvo Božje”.

Ta posljednja misao — ulazak u Kraljevstvo Božje — povezana je s još jednim obilježjem ponovnog rođenja. Tiče se pitanja: Što je svrha ponovnog rođenja? Odgovor na to pitanje važan je da bi se ispravno razumjelo što znači biti ponovno rođen.

MNOGI vjeruju da se osoba mora ponovno roditi da bi bila zauvijek spašena. No zapazite što je sam Isus rekao o svrsi ponovnog rođenja. Kazao je: “Ako se tko ponovno ne rodi, ne može vidjeti kraljevstvo Božje” (Ivan 3:3). Dakle čovjek se mora ponovno roditi da bi ušao u Božje Kraljevstvo, a ne da bi dobio spasenje. No neki se možda pitaju: “Nisu li ulazak u Božje Kraljevstvo i dobivanje spasenja zapravo ista nagrada?” Ne, nisu. Da bismo shvatili u čemu je razlika, pogledajmo najprije što znači izraz “kraljevstvo Božje”.

Kraljevstvo je jedan oblik vladavine. Dakle izraz “kraljevstvo Božje” označava Božju vladavinu. Biblija uči da je Isus Krist, “sin čovječji”, kralj Božjeg Kraljevstva i da ima suvladare (Danijel 7:1, 13, 14; Matej 26:63, 64). Osim toga vizija koju je dobio apostol Ivan otkriva da su Kristovi suvladari osobe izabrane “iz svakog plemena i jezika i puka i naroda” i da će “kraljevati nad zemljom” (Otkrivenje 5:9, 10; 20:6). Božja Riječ nadalje otkriva da pojedinci koji će kraljevati s Kristom čine “malo stado” koje se sastoji od 144 000 osoba “otkupljenih sa zemlje” (Luka 12:32; Otkrivenje 14:1, 3).

Odakle vlada Božje Kraljevstvo? “Kraljevstvo Božje” naziva se i “kraljevstvo nebesko”, što pokazuje da Isus i njegovi suvladari kraljuju s neba (Luka 8:10; Matej 13:11). Dakle Božje je Kraljevstvo nebeska vlast koju čine Isus Krist i skupina njegovih suvladara izabranih od ljudi.

Što je onda Isus mislio kad je rekao da se osoba mora ponovno roditi da bi “ušla u kraljevstvo Božje”? Time je htio reći da je ponovno rođenje zahtjev kojem netko mora udovoljiti da bi s njim kraljevao na nebu. Jednostavno rečeno, svrha je ponovnog rođenja pripremiti ograničen broj ljudi za nebesku vlast.

Dosad smo vidjeli da je ponovno rođenje vrlo važno, da o njemu odlučuje Bog i da mu je svrha pripremiti određenu skupinu ljudi za nebesku vlast. No kako se ono odvija?

ISUS nije razgovarao s Nikodemom samo o tome zašto je ponovno rođenje važno, tko o njemu odlučuje i koja mu je svrha nego i o tome na koji se način ono odvija. Rekao je: “Ako se tko ne rodi od vode i duha, ne može ući u kraljevstvo Božje” (Ivan 3:5). Dakle osoba se ponovno rađa putem vode i duha. No na što se odnose riječi “voda i duh”?

Što su “voda i duh”?

Nikodem je bio vrstan poznavatelj židovske vjerske tradicije i sigurno je znao da se u “Starom zavjetu” izraz “duh Božji” koristi za silu kojom Bog može potaknuti ljude na nevjerojatna djela (1. Mojsijeva 41:38; 2. Mojsijeva 31:3; 1. Samuelova 10:6). Dakle kad je Isus spomenuo riječ “duh”, Nikodem je shvatio da se radi o svetom duhu, odnosno sili kojom se služi Bog.

Što reći o izrazu “voda”, koji je Isus također spomenuo? Podsjetimo se na događaje koji su se zbili nešto prije i ubrzo nakon Isusovog razgovora s Nikodemom. Oni pokazuju da su i Ivan Krstitelj i Isusovi učenici krštavali ljude u vodi (Ivan 1:19, 31; 3:22; 4:1-3). Krštenje je u to vrijeme bilo poznato u Jeruzalemu. Kad je Isus spomenuo vodu, Nikodem je shvatio da on govori o krštenju u vodi, a ne o vodi općenito.a

Kršteni “svetim duhom”

Ako se riječi “roditi se od vode” odnose na krštenje u vodi, na što se odnose riječi “roditi se od duha”? Prije Isusovog razgovora s Nikodemom, Ivan Krstitelj je rekao da se ljudi neće krštavati samo vodom nego i duhom. Kazao je: “Ja sam vas krstio vodom, a [Isus] će vas krstiti svetim duhom” (Marko 1:7, 8). Evanđelist Marko opisao je prvo takvo krštenje. Napisao je: “U te dane došao je Isus iz Nazareta u Galileji i Ivan ga je krstio u Jordanu. I odmah, dok je izlazio iz vode, vidio je kako se razdvajaju nebesa i kako duh, kao golub, silazi na njega” (Marko 1:9, 10). Kad je Isus bio uronjen u Jordan, bio je kršten vodom. Onog trenutka kad je na njega sišao duh s neba bio je kršten svetim duhom.

Otprilike tri godine nakon svog krštenja Isus je obećao svojim učenicima: “Vi ćete nedugo nakon ovih dana biti kršteni svetim duhom” (Djela apostolska 1:5). Kada se ispunilo to obećanje?

Na Pedesetnicu 33. nove ere u jednoj kući u Jeruzalemu skupilo se oko 120 Isusovih učenika. “Iznenada je nastala huka s neba kao kod naleta jakog vjetra i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedili. I ugledali su nešto poput plamenih jezika (...). I svi su se ispunili svetim duhom” (Djela apostolska 2:1-4). Tog istog dana apostol Petar pozvao je mnoštvo ljudi u Jeruzalemu da se krsti u vodi. Rekao im je: “Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista radi oproštenja grijeha svojih i primit ćete dar svetoga duha!” Kako su ljudi reagirali na taj poziv? “Oni koji su svim srcem prihvatili ono što je govorio bili su kršteni te se učenicima tog dana pridružilo oko tri tisuće duša” (Djela apostolska 2:38, 41).

Ponovno rođenje odvija se u dva koraka

Što ta krštenja govore o ponovnom rođenju? Ona pokazuju da se ponovno rođenje odvija u dva koraka. Vidjeli smo da se Isus najprije krstio u vodi. Zatim je primio sveti duh. Prvi su Isusovi učenici isto tako najprije bili kršteni u vodi (neke je krstio Ivan Krstitelj), a potom su dobili sveti duh (Ivan 1:26-36). I tri tisuće obraćenika na kršćanstvo prvo se krstilo u vodi, a zatim su primili sveti duh.

Kako bi se danas trebalo odvijati ponovno rođenje uzmemo li u obzir krštenja koja su se dogodila na Pedesetnicu 33. nove ere? Na isti način kao i u slučaju Isusovih apostola i prvih učenika. Osoba se najprije treba pokajati za svoje grijehe, prestati neispravno postupati, predati svoj život Jehovi Bogu kako bi mu služila te se krstiti u vodi i tako javno pokazati da mu se predala. A ako je Bog izabere da vlada u njegovom Kraljevstvu, pomazat će je svojim svetim duhom. Prvi korak (krštenje vodom) poduzima sama osoba, a drugi korak (krštenje duhom) poduzima Bog. Osoba koja je krštena i vodom i duhom doživjela je ponovno rođenje.

No zašto je Isus u razgovoru s Nikodemom koristio izraz “roditi se od vode i duha”? Zato što je želio naglasiti da će oni koji su kršteni vodom i duhom doživjeti značajnu promjenu. Sljedeći članak govori o tome.

ZAŠTO je Isus koristio izraz “roditi se od duha” kad je govorio o krštenju svetim duhom? (Ivan 3:5). Kad se riječ “rođenje” koristi u prenesenom smislu, ona označava početak nečega, kao naprimjer u izrazu “rođenje nacije”. Stoga pojam “ponovno rođenje”, odnosno “novo rođenje”, ukazuje na “novi početak”. Dakle kad se izrazi “roditi se” i “novo rođenje” koriste u prenesenom smislu, njima se naglašava novi početak u odnosu između Boga i onih koji su kršteni svetim duhom. Kako dolazi do takve potpune promjene?

Da bi objasnio kako Bog priprema ljude da vladaju na nebu, apostol Pavao koristio je primjer iz obiteljskog života. Kršćanima svog vremena napisao je da će ih “Bog usvojiti kao sinove” te da će s njima postupati “kao sa sinovima” (Galaćanima 4:5; Hebrejima 12:7). Da bismo na temelju primjera s usvajanjem lakše razumjeli do kakve promjene dolazi kad je netko kršten svetim duhom, podsjetimo se usporedbe o dječaku koji se htio upisati u školu za pripadnike određene nacionalne manjine.

Promjena do koje dolazi usvajanjem

U toj se usporedbi dječak nije mogao upisati u školu jer nije pripadao određenoj nacionalnoj manjini. No zamislite da se jednog dana dogodi velika promjena — zakonski ga usvoji jedan čovjek koji pripada toj manjini. Kakve to posljedice ima po dječaka? Budući da je usvojen, dobiva ista prava kao i druga djeca koja pripadaju toj manjini, pa i pravo da se upiše u njihovu školu. Usvajanjem se njegova situacija potpuno promijenila.

Ova usporedba pomaže nam razumjeti daleko značajniju promjenu koju doživljavaju ponovno rođene osobe. Pogledajmo neke sličnosti. Dječak iz usporedbe bit će primljen u školu samo ako udovolji zahtjevu za upis, odnosno ako pripada određenoj nacionalnoj manjini. No on sam ne može tome udovoljiti. Slično tome neki će ljudi postati vladari u Božjem nebeskom Kraljevstvu, ali samo ako udovolje zahtjevu koji je Bog postavio, to jest ako budu ponovno rođeni. No oni sami ne mogu tome udovoljiti jer o ponovnom rođenju odlučuje Bog.

Što je promijenilo situaciju tog dječaka? Pravni proces usvajanja. Naravno, usvajanjem se nije promijenila dječakova osobnost. I dalje je bio ista osoba. Međutim nakon što je udovoljeno zakonskim zahtjevima za usvajanje, dječak je dobio novi status. Za njega je to bio novi početak, takoreći novo rođenje. Dobio je status sina te stekao pravo da pohađa školu koju je želio i da postane dio obitelji čovjeka koji ga je usvojio.

Slično tome Jehova je promijenio situaciju skupine nesavršenih ljudi time što je pokrenuo pravni proces njihovog usvajanja. Apostol Pavao, koji je pripadao toj skupini, napisao je suvjernicima: “Primili ste duh posinjenja, koji nas potiče da vičemo: ‘Abba, Oče!’ Taj duh svjedoči s našim duhom da smo djeca Božja” (Rimljanima 8:15, 16). Da, usvajanjem su ti kršćani postali dio Božje obitelji, odnosno “djeca Božja” (1. Ivanova 3:1; 2. Korinćanima 6:18).

Iako ih je Bog usvojio, oni su i dalje ostali nesavršeni — to se nije promijenilo (1. Ivanova 1:8). No nakon što je bilo udovoljeno zakonskim zahtjevima za usvajanje, dobili su novi status, kao što je Pavao objasnio. Božji je duh istovremeno usadio u te usvojene Božje sinove uvjerenje da će s Kristom živjeti na nebu (1. Ivanova 3:2). Zbog tog čvrstog uvjerenja koje potječe od svetog duha oni potpuno drugačije gledaju na život (2. Korinćanima 1:21, 22). Da, doživjeli su novi početak, odnosno novo rođenje.

O Božjim usvojenim sinovima Biblija kaže: “Bit će svećenici Božji i Kristovi i kraljevat će s Kristom tisuću godina” (Otkrivenje 20:6). Zajedno s Kristom postat će kraljevi u Božjem Kraljevstvu. Apostol Petar rekao je suvjernicima da će dobiti ‘nasljedstvo koje je neraspadljivo, neokaljano i koje ne vene, a sačuvano je na nebesima za njih’ (1. Petrova 1:3, 4). Doista dragocjeno nasljedstvo!

No u vezi s tom vladavinom nameće se i jedno pitanje. Ako će ponovno rođene osobe kraljevati na nebu, tko će biti njihovi podanici? Na to će pitanje odgovoriti sljedeći članak.