U VEĆINI skupština Jehovinih svjedoka svaki se tjedan održavaju javna predavanja o nekoj biblijskoj temi. Ako si starješina ili sluga pomoćnik, dokazuješ li da si govornik koji kvalitetno poučava? Ukoliko je to slučaj, možda te se zamoli da izneseš javno predavanje. Teokratska škola propovijedanja pomogla je desecima tisuća braće da steknu preduvjete za ovu prednost službe. Otkud bi trebao početi kad te se zamoli da izneseš javno predavanje?

Prouči predložak

Prije nego išta počneš istraživati, pročitaj predložak i razmišljaj o pročitanom sve dok ne shvatiš smisao. Stalno imaj na umu temu, odnosno naslov predavanja. Čemu ćeš poučiti svoje slušatelje? Što ti je cilj?

Upoznaj se s podnaslovima. Analiziraj te glavne misli. Kako se svaka od njih uklapa u temu? Ispod svake glavne misli navedeno je nekoliko sporednih misli. Točke koje podupiru sporedne misli navedene su ispod njih. Razmotri kako se svaki dio predloška nadovezuje na onaj prethodni, kako vodi do sljedećeg te kako doprinosi cilju govora. Kad shvatiš temu i cilj govora te način na koji glavne misli vode do tog cilja, tek si onda spreman da počneš razrađivati gradivo.

Isprva će ti možda biti lakše da o svom predavanju razmišljaš kao o četiri ili pet kratkih govora od kojih svaki ima neku glavnu misao. Pripremaj jedan po jedan takav dio.

Predložak koji imaš služi za pripremu. Nije predviđen da ga koristiš kao zabilješke iz kojih ćeš održati svoj govor. On je poput kostura. Trebaš ga, da se slikovito izrazimo, popuniti mesom, dati mu srce i udahnuti život.

Korištenje Biblije

Isus Krist i njegovi učenici poučavali su na temelju Pisama (Luka 4:16-21; 24:27; Djela 17:2, 3). I ti možeš činiti to isto. Biblija treba biti temelj tvog govora. Umjesto da samo objašnjavaš značenje i primjenu misli iz dobivenog predloška, utvrdi kako Biblija podupire te izjave, a zatim poučavaj na temelju Biblije.

Dok sastavljaš govor, analiziraj svaki redak naveden u predlošku. Uzmi u obzir kontekst. Neki biblijski reci samo daju korisne popratne informacije. U toku izlaganja ne treba ih sve čitati niti komentirati. Izaberi one koji su najvažniji za slušatelje. Budeš li se usredotočio na biblijske retke navedene u tiskanom predlošku, vjerojatno neće biti potrebno uvrstiti još biblijskih redaka.

Broj upotrijebljenih biblijskih redaka nije presudan za to hoćeš li svojim govorom postići cilj; uspjeh govora ovisi o kvaliteti poučavanja. Kad uvodiš biblijske retke, objasni zašto ih koristiš. Odvoji vrijeme da objasniš njihovu primjenu. Nakon što pročitaš neki redak, neka ti Biblija bude otvorena dok ga razmatraš. Slušatelji će vjerojatno učiniti isto. Kako možeš pobuditi njihovo zanimanje i pomoći im da izvuku veću korist iz Božje Riječi? (Neh. 8:8, 12). To možeš učiniti tako da objasniš biblijski redak, ispričaš neku usporedbu i predočiš primjenu gradiva.

Objašnjenje. Kad pripremaš objašnjenje nekog ključnog retka, pitaj se: ‘Što ovaj redak govori? Zašto ga spominjem u svom govoru? Kakva bi si pitanja slušatelji mogli postaviti u vezi s njim?’ Možda trebaš analizirati kontekst, pozadinu i okvir retka, snagu riječi i namjeru koju je imao nadahnuti pisac. Zbog toga trebaš istraživati. U publikacijama ‘vjernog i razboritog roba’ naći ćeš mnoštvo dragocjenih misli (Mat. 24:45-47). Nemoj pokušati objasniti sve u vezi s tim retkom, ali slušateljima objasni zašto je pročitan, odnosno u kakvoj je vezi s temom koja se razmatra.

Usporedba. Usporedbe služe da tvoji slušatelji lakše shvate ili zapamte neku misao odnosno načelo koje razmatraš. Usporedbe pomažu ljudima da shvate ono o čemu govoriš i da to povežu s onim što im je već poznato. Isus je u svojoj čuvenoj Propovijedi na gori učinio baš to. Zbog toga što je koristio izraze “ptice nebeske”, ‘ljiljani u polju’, “uska vrata”, ‘kuća na stijeni’ i mnoge druge, njegovo je učenje bilo snažno, jasno i nezaboravno (Mat. pogl. 5–7).

Primjena. Objašnjavanje biblijskog retka i korištenje usporedbi usadit će znanje, ali rezultate donosi primjena tog znanja. Istina je da su oni koji te slušaju odgovorni postupati u skladu s biblijskom porukom, ali ti im možeš pomoći da shvate što trebaju napraviti. Kad se uvjeriš da tvoji slušatelji razumiju redak koji se razmatra i shvaćaju njegovu povezanost s glavnom misli, odvoji dovoljno vremena da im pokažeš kakav to utjecaj ima na vjerovanje i postupanje. Naglasi koliko je korisno odbaciti kriva mišljenja i postupanje koje nije u skladu s istinom o kojoj govoriš.

Dok razmišljaš o tome kako objasniti primjenu biblijskih redaka, imaj na umu da tvoji slušatelji dolaze iz raznih sredina i da žive pod jako različitim okolnostima. Možda ima onih koji su tek počeli proučavati, zatim mladih pa starijih te onih koji se bore s mnogim osobnim problemima. Neka tvoj govor bude praktičan i realan. Nemoj davati savjete koji će zvučati kao da imaš na umu samo nekoliko pojedinaca.

Odluke koje mora donijeti govornik

Neke stvari u vezi s tvojim predavanjem već su unaprijed određene. Glavne su misli jasno naznačene, a određeno je i koliko vremena treba posvetiti razmatranju svakog podnaslova. Druge stvari moraš odlučiti sam. Možeš izabrati da nekim sporednim mislima posvetiš više vremena nego drugima. Nemoj misliti da svaku sporednu misao moraš objasniti u istoj mjeri. Budeš li to radio, može se desiti da gradivo prebrzo obrađuješ, a prisutne zatrpaš informacijama. Kako da odlučiš koje misli treba razraditi detaljnije, a koje spomenuti samo ukratko ili tek usput? Pitaj se: ‘Koje će mi misli pomoći da iznesem osnovnu misao govora? Iz kojih će misli moji slušatelji najvjerojatnije izvući najviše koristi? Hoće li ispuštanje nekog navedenog biblijskog retka i misli povezanih s njim oslabiti slijed dokaza koji se iznosi?’

Budi pažljiv i nemoj iznositi pretpostavke i osobna gledišta. Čak i Božji Sin, Isus Krist, nije govorio “sam od sebe” (Ivan 14:10). Trebaš shvatiti da ljudi dolaze na sastanke Jehovinih svjedoka zato što žele čuti razmatranje Biblije. Ako te se smatra dobrim govornikom, to je vjerojatno zato što imaš običaj skretati pažnju ne na sebe, nego na Božju Riječ. Tvoji se govori cijene upravo zbog toga (Fil. 1:10, 11).

Nakon što si jednostavan predložak takoreći popunio mesom, odnosno pretvorio ga u sadržajno objašnjenje Biblije, svoj govor trebaš vježbati. Dobro je vježbati naglas. Važno je da budeš siguran da si sve glavne misli dobro zapamtio. U svoje izlaganje moraš unijeti srce, gradivu udahnuti život i oduševljeno govoriti o istini. Prije izlaganja upitaj se: ‘Što želim postići? Jesu li glavne misli istaknute? Je li Biblija stvarno temelj mog predavanja? Da li svaka glavna misao prirodno vodi do sljedeće? Da li predavanje gradi cijenjenje prema Jehovi i onome što čini za nas? Da li je zaključak direktno povezan s temom, pokazuje li slušateljima što trebaju raditi i motivira li ih da to i rade?’ Ako na ova pitanja možeš odgovoriti potvrdno, onda si u prilici da činiš dobro svojim ‘znanjem’, i to na korist skupštine te na hvalu Jehovi! (Priče 15:2).

KOJI cilj želiš postići kad je u pitanju poučavanje? Ukoliko si tek nedavno postao objavitelj Kraljevstva, sigurno želiš naučiti voditi biblijski studij, budući da je Isus svojim sljedbenicima dao zadatak da stvaraju učenike (Mat. 28:19, 20). Ako već imaš iskustva u tom djelu, možda ti je cilj imati više uspjeha u dopiranju do srca onih kojima želiš pomoći. Ako si roditelj, sigurno želiš svoju djecu poučavati tako da ih motiviraš da svoj život predaju Bogu (3. Iv. 4). Ako si starješina ili težiš za tom službom, možda želiš postati govornik koji u svojim slušateljima može izgraditi dublje cijenjenje prema Jehovi i njegovim putevima. Kako možeš postići te ciljeve?

Izvuci pouku od Vrhunskog Učitelja, Isusa Krista (Luka 6:40). Neovisno o tome je li Isus govorio mnoštvu na obronku neke gore ili samo nekolicini ljudi dok su hodali putem, ono što je rekao i način na koji je to rekao ostavili su trajan dojam. Isus je poticao um i srce onih koji su ga slušali i na razumljiv način objasnio kako to primijeniti. Možeš li i ti postići nešto slično?

Osloni se na Jehovu

Isus je kvalitetno poučavao zahvaljujući dobrom odnosu koji je imao sa svojim nebeskim Ocem i blagoslovu Božjeg duha. Moliš li se usrdno Jehovi za uspješno vođenje biblijskog studija? Ako si roditelj, da li se redovito moliš za Božje vodstvo u poučavanju svoje djece? Da li se iskreno moliš prilikom pripreme za neki govor ili za vođenje sastanka? Takvo oslanjanje na Jehovu u molitvi pomoći će ti da tvoje poučavanje bude djelotvornije.

Oslanjanje na Jehovinu Riječ, Bibliju, jedan je od dokaza da se uzdamo u njega. U molitvi koju je uputio zadnje večeri svog savršenog ljudskog života, Isus je rekao svom Ocu: “Ja sam im dao tvoju riječ” (Ivan 17:14). Premda je Isus imao ogromno iskustvo, nikad nije govorio sam od sebe. Uvijek je govorio ono čemu ga je poučio njegov Otac i tako nam pružio primjer koji trebamo slijediti (Ivan 12:49, 50). Božja riječ, sačuvana u Bibliji, ima snagu da utječe na ljude — na njihovo postupanje, najdublje misli i osjećaje (Hebr. 4:12). Kako se tvoja spoznaja o Božjoj Riječi bude povećavala i kako budeš učio kvalitetno je koristiti u službi propovijedanja, tako ćeš razvijati sposobnost poučavanja koja ljude privlači Bogu (2. Tim. 3:16, 17).

Iskazuj čast Jehovi

Oponašati Krista u načinu poučavanja ne znači samo znati iznijeti zanimljivo predavanje. Istina je da su se ljudi divili Isusovim “privlačnim riječima” (Luka 4:22). No što je Isus želio postići takvim kvalitetnim govorom? On je želio iskazati čast Jehovi, a ne privući pažnju na sebe (Ivan 7:16-18). Pored toga, svoje je sljedbenike poticao: “Neka vaše svjetlo svijetli pred ljudima, da bi vidjeli vaša dobra djela i dali slavu vašem Ocu koji je na nebesima” (Mat. 5:16). Taj savjet treba utjecati i na naš način poučavanja. Trebamo izbjegavati sve što bi odvraćalo pažnju od tog cilja. Zato kad planiramo što ćemo reći ili kako ćemo to reći, bilo bi dobro da se pitamo: ‘Hoću li ovim produbiti cijenjenje prema Jehovi ili ću privući pažnju na sebe?’

Naprimjer, u poučavanju se mogu djelotvorno koristiti usporedbe i primjeri iz stvarnog života. Međutim, kad se iznosi neka duga usporedba ili se neko iskustvo priča do u detalje, tada se može izgubiti poanta. Isto tako, priča koja će samo zabaviti slušatelje odvlači pažnju od svrhe naše službe. Ustvari, time onaj koji poučava pažnju privlači na sebe, a ne postiže pravi cilj teokratskog poučavanja.

‘Uoči razliku’

Da bi netko stvarno postao učenik, on mora jasno razumjeti ono čemu ga se poučava. On mora čuti istinu i shvatiti po čemu se ona razlikuje od drugih vjerovanja. To možeš postići ako pokažeš po čemu se neke stvari međusobno razlikuju.

Jehova je svoj narod stalno poticao da ‘razlikuje’ čisto od nečistog (3. Mojs. 10:9-11, Šarić). Rekao je da će oni koji budu služili u njegovom velikom duhovnom hramu učiti narod “što je sveto što li nije sveto” (Ezeh. 44:23). Knjiga Priče Salamunove puna je primjera kojima se izražava suprotnost između pravednosti i zloće, između mudrosti i ludosti. Čak se i između stvari koje međusobno nisu suprotne može ukazati na razliku. Apostol Pavao je u Rimljanima 5:7 pokazao po čemu se razlikuju pravedan i dobar čovjek. U knjizi Hebrejima pokazao je da je Kristova prvosvećenička služba uzvišenija od Aronove. To je u skladu s onim što je napisao pedagog Jan Amos Komenský koji je živio u 17. stoljeću: “Poučavati ne znači ništa više nego pokazati kako se stvari međusobno razlikuju po svojoj svrsi, obliku i nastanku. (...) To znači da je dobar učitelj onaj koji dobro ukazuje na te različitosti.”

Uzmi za primjer da nekoga poučavaš o Božjem Kraljevstvu. Osobi koja ne zna što je Kraljevstvo mogao bi pokazati da se ono što stoji u Bibliji razlikuje od mišljenja da je Kraljevstvo samo nešto što se nalazi u srcu osobe. Ili bi mogao objasniti po čemu se ono razlikuje od ljudskih vladavina. No onima koji te osnovne istine već znaju mogao bi reći više detalja. Mogao bi objasniti po čemu se Mesijansko Kraljevstvo razlikuje od Jehovine univerzalne vladavine, opisane u Psalmu 103:19, ili od ‘kraljevstva Sina Božje ljubavi’, koje se spominje u Kološanima 1:13, ili od ‘upravljanja stvarima’, o kojem se govori u Efežanima 1:10. Budeš li na takav način uspoređivao stvari, svojim ćeš slušateljima pomoći da jasno zadrže u mislima ovo važno biblijsko učenje.

Isus je često koristio ovu metodu poučavanja. Pokazao je kako se uobičajeno shvaćanje Mojsijevog zakona razlikuje od pravog duha tog Zakona (Mat. 5:21-48). Objasnio je razliku između prave odanosti Bogu i licemjernog postupanja farizeja (Mat. 6:1-18). Pokazao je da je ‘gospodarenje nad’ drugima potpuno oprečno samopožrtvovnom duhu koji bi njegovi sljedbenici trebali pokazivati (Mat. 20:25-28). Jednom je prilikom, kako stoji u Mateju 21:28-32, Isus zamolio svoje slušatelje da sami uvide razliku između samopravednosti i istinskog pokajanja. To nas vodi do još jednog dragocjenog aspekta dobrog poučavanja.

Potakni slušatelje da razmišljaju

U Mateju 21:28 stoji da je Isus svoju usporedbu započeo pitanjem: “Što mislite?” Vješt učitelj nije onaj koji samo iznosi činjenice ili daje odgovore. Naprotiv, on svoje slušatelje potiče da razvijaju sposobnost razmišljanja (Priče 3:21; Rim. 12:1). To se djelomično postiže postavljanjem pitanja. Prema izvještaju iz Mateja 17:25, Isus je pitao: “Što misliš, Šimune? Od koga kraljevi zemlje primaju pristojbe ili porez po glavi? Od svojih sinova ili od stranaca?” Isusova pitanja koja su navodila na razmišljanje pomogla su Petru da sam donese ispravan zaključak u vezi s plaćanjem hramskog poreza. Slično tome, kad je odgovarao čovjeku koji je upitao: “Tko je zapravo moj bližnji?” Isus je pokazao po čemu se ponašanje jednog svećenika i Levita razlikovalo od ponašanja jednog Samarićanina. Zatim je postavio pitanje: “Što ti se čini, koji se od ove trojice pokazao bližnjim čovjeku koji je upao među razbojnike?” (Luka 10:29-36). Isus ni ovom prilikom nije želio misliti za sugovornika, već ga je zamolio da sam odgovori na svoje pitanje (Luka 7:41-43).

Dopri do srca

Oni koji poučavaju, a shvatili su smisao Božje Riječi, uviđaju da pravo obožavanje nije samo stvar pukog pamćenja određenih pojedinosti i pokoravanja određenim pravilima. Temelj pravog obožavanja dobar je odnos s Jehovom i cijenjenje njegovih puteva. Da bi se obožavanje vršilo na takav način, neophodno je uključiti srce (5. Mojs. 10:12, 13; Luka 10:25-27). U Bibliji se izraz “srce” često odnosi na cijelu nutrinu, a to, između ostalog, podrazumijeva želje, sklonosti, osjećaje i poticaje.

Isus je znao da Bog, za razliku od ljudi koji gledaju na vanjštinu, vidi kakvo je čije srce (1. Sam. 16:7). Naše služenje Bogu treba motivirati ljubav koju osjećamo prema njemu, a ne nastojanje da impresioniramo druge ljude (Mat. 6:5-8). Za razliku od toga, farizeji su mnoge stvari radili samo da bi ostavili dojam. Smatrali su da je jako važno postupati u skladu s detaljima u Zakonu i pokoravati se pravilima koja su sami postavili. No u životu nisu ispoljavali osobine po kojima bi se moglo prepoznati da služe Bogu kojeg su navodno obožavali (Mat. 9:13; Luka 11:42). Premda je Isus naučavao da je važno biti poslušan Božjim zahtjevima, ukazivao je na to da pravu vrijednost takve poslušnosti određuje ono što nam je u srcu (Mat. 15:7-9; Mar. 7:20-23; Ivan 3:36). Najbolje rezultate u poučavanju postići ćemo ukoliko budemo oponašali Isusov primjer. Važno je da ljudima pomognemo naučiti što Bog zahtijeva od njih. No isto je tako važno da oni upoznaju i zavole Jehovu kao osobu, kako bi svojim vladanjem pokazali koliko im je važno da imaju dobar odnos s pravim Bogom.

Naravno, da bi izvukli korist iz takvog poučavanja, ljudi trebaju pošteno ispitati što im je u srcu. Isus je poticao ljude da analiziraju svoje motive i ispituju svoje osjećaje. Kad je ispravljao neko krivo gledište, svoje bi slušatelje pitao zašto su nešto mislili, rekli ili napravili. No da ne ostane samo na tome, Isus je svoja pitanja potkrijepio nekom izjavom, usporedbom ili postupkom kako bi ih potaknuo da ispravno sagledaju stvari (Mar. 2:8; 4:40; 8:17; Luka 6:41, 46). I mi na sličan način možemo pomoći onima koji nas slušaju, potičući ih da si postave neka pitanja, kao naprimjer: ‘Zašto mi se sviđa ovaj način postupanja? Zašto inače na ovu situaciju reagiram baš ovako?’ Zatim ih potaknimo da na stvari gledaju iz Jehovinog kuta gledanja.

Objasni primjenu

Osoba koja kvalitetno poučava zna da je ‘mudrost glavna’ (Priče 4:7). Mudrost je sposobnost primjene znanja kako bi se riješilo probleme, izbjeglo opasnosti, postiglo ciljeve i pomoglo drugima. Onaj tko poučava ima odgovornost pomoći svojim slušateljima da nauče mudro postupati, ali ne tako da donosi odluke umjesto njih. Kad s osobom koju poučavaš razgovaraš o raznim biblijskim načelima, potakni je da razmišlja. Mogao bi navesti neku situaciju iz svakodnevnog života i zatim je upitati kako bi joj biblijsko načelo koje ste baš proučili bilo od pomoći ukoliko bi se našla u toj situaciji (Hebr. 5:14).

Govor koji je apostol Petar održao na Pentekost 33. n. e. dobar je primjer kako objašnjenje praktične primjene utječe na život ljudi (Djela 2:14-36). Nakon što je razmotrio tri odlomka iz Pisama, u koja je mnoštvo tvrdilo da vjeruje, Petar je objasnio njihovo ispunjenje u svjetlu događaja kojima su svi bili svjedoci. Zbog toga je mnoštvo osjetilo da treba postupiti u skladu s onim što je čulo. Da li tvoje poučavanje na ljude ostavlja sličan utisak? Trudiš li se ne samo navoditi informacije nego i pomagati ljudima da razumiju razloge zašto su stvari takve kakve jesu? Potičeš li ih da razmotre kako ono što uče treba utjecati na njihov život? Oni možda neće povikati: “Što trebamo činiti?” kao što je to napravilo mnoštvo na Pentekost, ali ako si dobro primijenio biblijske retke, to će ih potaknuti da postupaju u skladu s njima (Djela 2:37).

Kada vi roditelji čitate Bibliju sa svojom djecom, tada imate dobru priliku učiti ih da razmišljaju kako će biblijska načela primijeniti u praksi (Ef. 6:4). Primjerice, mogli biste izabrati nekoliko redaka iz čitanja Biblije koje je na rasporedu za određeni tjedan, razgovarati o njihovom značenju, a zatim postaviti pitanja kao što su: ‘U čemu nam ovo može pružiti vodstvo? Kako bismo ove retke mogli upotrijebiti u službi? Što nam oni otkrivaju o Jehovi i njegovom postupanju i kako izgrađuju cijenjenje prema njemu?’ Potakni članove svoje obitelji da te misli komentiraju kad se u Teokratskoj školi propovijedanja budu razmatrale pouke iz čitanja Biblije. Retke koje budu komentirali vjerojatno će i zapamtiti.

Pruži dobar primjer

Ne poučavaš samo onim što govoriš nego i svojim načinom postupanja. Tvoji postupci na praktičan način pokazuju kako primijeniti ono o čemu govoriš. Tako uče djeca. Oponašajući svoje roditelje daju do znanja da žele biti poput njih. Ona žele znati kako je to kad postupaju poput svojih roditelja. Isto tako, kad oni koje poučavaš počnu ‘oponašati tebe, kao što ti oponašaš Krista’, tada počinju osjećati blagoslove zato što hode Jehovinim putevima (1. Kor. 11:1). Na taj će način sami osjetiti kako se Bog ophodi s njima.

Ovo je otrežnjavajuća opomena o tome koliko je važno pružiti dobar primjer. Primjerom koji pružamo kao ‘osobe čija djela pripadaju svetom vladanju i odanosti Bogu’ uvelike ćemo pomoći onima koje poučavamo pružajući im živi dokaz toga kako se primjenjuju biblijska načela (2. Pet. 3:11). Ako osobu s kojom proučavaš Bibliju potičeš da redovito čita Božju Riječ, i sam je marljivo čitaj. Ako želiš da tvoja djeca nauče postupati po biblijskim načelima, sam postupaj u skladu s Božjom voljom. Ako skupštinu poučavaš da bude revna u službi, pazi na to da i sam u tom djelu daješ sve od sebe. Kad postupaš po onome čemu poučavaš druge, u boljem si položaju da ih motiviraš na djela (Rim. 2:21-23).

Da bi poboljšao svoj način poučavanja, pitaj se: ‘Da li poučavam tako da svoje slušatelje potaknem da promijene stavove, govor ili postupke? Da li u razjašnjavanju navedem po čemu se međusobno razlikuju određene misli ili postupci tako da se jasno vidi što je što? Što radim da bih osobama s kojima proučavam, svojoj djeci ili prisutnima na sastanku pomogao da zapamte ono što kažem? Da li svojim slušateljima jasno pokažem kako da primijene ono što uče? Mogu li to vidjeti iz mog primjera? Da li shvaćaju kako njihova reakcija na temu koja se razmatra može utjecati na njihov odnos s Jehovom?’ (Priče 9:10). Poklanjaj pažnju ovim stvarima dok nastojiš razvijati sposobnost poučavanja. “Neprestano pazi na sebe i na svoje poučavanje. Ostani kod tih stvari, jer čineći to spasit ćeš i sebe i one koji te slušaju” (1. Tim. 4:16).