Pouzdaj se u snagu koja dolazi od Boga

Vrhunci iz Druge poslanice Timoteju

JEHOVA daje svojim slugama snagu da izdrže kušnje i progonstva. Kako su Timotej i ostali kršćani trebali od Boga danu snagu? Godine 64. n. e. vatra je opustošila Rim i, prema glasinama, za to je bio odgovoran car Neron. Da bi se zaštitio, okrivio je kršćane, što je dovelo do očitog vala progonstava. Vjerojatno je u to vrijeme (oko 65. n. e.) apostol Pavao ponovo bio zatočen u Rimu. Premda suočen sa smrću, napisao je svoje drugo pismo Timoteju.

Pavlovo pismo pomoglo je Timoteju oduprijeti se otpadnicima i nepokolebljivo se suočiti sa progonstvima. Bio je ohrabren na postizanje duhovnog napretka i upoznat sa okolnostima kojima je Pavao bio izložen u zatvoru.

Podnositi zlo i poučavati s blagošću

Bog nam daje snagu da izdržimo progonstva kao propovjednici dobre vijesti (2Ti 1:1-18). Pavao nikada ne zaboravlja Timoteja u svojim molitvama i opominje se njegove nelicemjerne vjere. Bog Timoteju nije dao ‘duha strašljivosti, nego duha snage, ljubavi i zdravog razuma’, tako da je mogao biti čist u svjedočenju i podnošenju nevolja za dobru vijest. Bio je također pobuđen da se ‘neprestano drži obrasca zdravih riječi’ koje je čuo od Pavla, čak i onda kad se drugi okreću od prave kršćanske istine.

Stvari o kojima je Pavao poučavao Timoteja trebalo je povjeriti vjernim muževima koji će poučavati druge (2:1-16). Timotej je pobuđen da bude dobar vojnik za Krista, vjeran u podnošenju nevolja. Pavao je osobno dao primjer kako podnositi zlo kad je zbog propovijedanja dobre vijesti trpio okovan u zatvoru. On ohrabruje Timoteja da dade sve od sebe kako bi se pokazao priznatim Božjim radnikom koji se nema čega stidjeti, da izbjegava prazne razgovore koji povređuju ono što je sveto. Kao sluga Gospodinov, mora s blagošću poučavati druge.

Propovijedaj Riječ!

Snaga od Boga naročito će biti potrebna u posljednjim danima i u podupiranju istine (3:1-17). Među bezbožnicima će se podići oni ‘koji uvijek uče, ali nikada ne mogu doći do točne spoznaje istine’. Takvi ‘zli ljudi i varalice napredovat će od lošega ka gorem, zavodeći i bivajući zavedeni’. Timotej je međutim ‘nastavio u onome što je naučio’. Tako bismo i mi trebali biti postojani, znajući da je ‘sve Pismo od Boga nadahnuto, korisno za poučavanje, za ukoravanje, za ispravno postavljanje stvari, za odgajanje u pravednosti, da bi čovjek Božji bio posve sposoban, potpuno opremljen za svako dobro djelo’.

Timotej se trebao odupirati otpadu i u potpunosti izvršiti svoju službu (4:1-22). To je mogao činiti tako što je ‘propovijedao riječ’ i ostao u njoj. Bilo je to od presudnog značaja, jer se skupština suočila sa ‘teškim vremenom’, budući da su neki naučavali krivu nauku. Jehovini svjedoci se danas također drže Božje riječi i hitno je propovijedaju u skupštini i izvan nje, čak i u nepovoljnim situacijama. Pavao je ‘sačuvao vjeru’ čak i kad je bio napušten od nekih, ali ‘Gospodin mu je ulio snagu kako bi se njegovim posredstvom propovijedanje potpuno izvršilo’. Mi se također uzdamo u snagu koja dolazi od Boga dok nastavljamo propovijedati dobru vijest.

[Okvir/slika na stranici 31]

Dobar vojnik: Pavao pobuđuje Timoteja: “Kao vrsni vojnik Krista Isusa, uzmi svoj udio u podnošenju zla. Nitko tko služi kao vojnik ne upliće se u trgovačke poslove života, kako bi stekao priznanje onoga koji ga je uvojačio” (2. Timoteju 2:3, 4). Pripadnik rimske pješadije ‘podnosio je zlo’ kad je nosio teško oružje, sjekiru, košaru sa obrocima za tri dana i druge potrepštine (Josip Flavije, Židovski rat, knjiga 3, 5. poglavlje). On nije slijedio trgovačke interese svijeta, jer se to ne bi dopadalo njegovom pretpostavljenom. Njegove su potrebe bile ionako potpuno zadovoljene. Slično i danas kršćanin podnosi kušnje dok nastoji biti “vrsni vojnik Krista”. Iako mora raditi na svjetovnom poslu, ne dopušta da ga materijalne stvari toliko obuzmu da prestane voditi duhovnu borbu (1. Solunjanima 2:9). Svjedočeći od kuće do kuće, rukuje “duhovnim mačem, to jest, Riječju Božjom”, i pomaže oslobađanju ljudi od religioznih zabluda (Efežanima 6:11-17; Ivan 8:31, 32). Budući da je u pitanju život, neka bi na tom putu svi kršćani bili uvijek ugodni Isusu Kristu i Jehovi Bogu.