Ako Bog ima organizaciju — koja je?

1. Kakvo gledište imaju danas neki prema izrazu “Božja organizacija” i zašto?

ČUDNO je, da u ovom stoljeću visokog razuma mnogi sumnjaju u to da Bog ima svoju organizaciju. Neki oklijevaju, da, čak se pribojavaju upotrijebiti izraz “Božja organizacija”, jer su zapazili, da se u njihovom prijevodu Biblije ne upotrebljava riječ “organizacija” u vezi sa Bogom.

2. a) Da li se može tvrditi, s obzirom na poslanicu Rimljanima 13:1, 2, da su vladavine kršćanstva Božja vidljiva organizacija? b) Koja se pitanja pojavljuju u vezi Jehovinih svjedoka, koji su od 1922. g. organizirani za ispunjenje Mateja 24:14?

² Zacijelo, nijedna razumna osoba neće tvrditi da su današnje dobro organizirane vladavine, čak i one kršćanske, Božja organizacija, pa ni njen dio. Nitko to ne bi mogao dokazati, čak ni onda, kad bi se pozvali na riječ apostola Pavla iz poslanice Rimljanima 13:1, 2: “Jer nema vlasti da nije od Boga, a što su vlasti, od Boga su postavljene. Tako koji se suproti vlasti suproti se naredbi Božjoj.” Jehovini svjedoci su istodobno, osobito od 1922. g., djelotvorno organizirani za ispunjenje Isusovog proročanstva iz Mateja 24:14, (ST): “Ova radosna vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svem svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.” Dakle, u kakvom su to oni odnosu prema Bogu Jehovi nad vojskama? Jesu li samo od ljudi stvorena organizacija, koju Bog može upotrijebiti, ako hoće, ili su vidljivi, zemaljski dio Božje organizacije? Dopustimo da govore činjenice!

3, 4. a) Kako se može usporediti poruka, koju objavljuje kršćanstvo u toku prošlih stoljeća sa “evanđeljem”, koje objavljuju Jehovini svjedoci od 1914. g.? b) Kako se to moglo izvršiti i pod progonstvom i protivljenjem i na što ukazuje Otkrivenje 14:6, 7?

³ Neka iskrene osobe usporede, kako su religiozni sistemi kršćanstva propovijedali evanđelje o Kraljevstvu u toku svih stoljeća i kako to čine Jehovini svjedoci od kraja Prvog svjetskog rata 1918. Oni to nikako ne rade na isti način. Jehovini svjedoci zaista propovijedaju “evanđelje” ili “dobru vijest” o Božjem nebeskom Kraljevstvu, koje je uspostavljeno pod ustoličenim Božjim sinom Isusom Kristom na kraju vremena neznabožaca, 1914. g. (Luka 21:24). Svjedočanstvo širom svijeta, dato pod pritiskom međunarodnog progonstva i suprotstavljanja, moglo se provesti jedino pomoću Božjeg duha, koji sve savladava. Nije bilo izvršeno ni pomoću ljudskog, ni pomoću Sotoninog, đavolskog duha. Izvršeno je pomoću Božjih svetih anđela, kako na to ukazuje Otkrivenje 14:6, 7, (ST).

⁴ “Uto spazih nekoga drugog anđela gdje leti u najvišem dijelu neba noseći jednu neprolaznu radosnu vijest koju mu je trebalo navijestiti stanovnicima Zemlje: svakom narodu i plemenu, jeziku i puku. Vikao je jakim glasom: ‘Bojte se Boga i zahvalite mu jer je došao čas njegova suda. Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!’”

5. a) Treba li se ustručavati priznati organizatora u ovom vremenu odluke? b) U koji se nebeski sastanak nepozvano umiješao neprijateljski organizator, prema Jobu, 1. i 2. poglavlju?

⁵ Međutim, netko će se i sada ustručavati priznati, da je Stvoritelj i univerzalni organizator. U knjizi o Jobu dobivamo letimičan uvid u njegovu nebesku obitelj anđeoskih sinova. Nekada je Sotona, Đavo, organizator svjetskog sustava stvari od potopa Noinog vremena, bio član te obitelji. U Jobu 1:6, 7 prikazan je kao onaj, koji se nepozvano miješa u obiteljske prilike, jer čitamo: “Jednoga dana dođu sinovi Božji da stanu pred Jahvu, a među njima pristupi i Satan. Jahve tad upita Satana: Odakle dolaziš? “Evo prođoh Zemljom i obiđoh je” odgovori on.” U Jobu 2:1, 2 na sličan način je opisan kasniji sastanak sinova istinitog Boga u nevidljivim nebesima.

6. a) Na što ukazuje sastanak nebeskih “sinova istinitog Boga”, na kojem je predsjedavao Jehova Bog? b) Kako je Job ohrabrio svojim primjerom te “sinove istinitog Boga”?

⁶ Na što ukazuju ta dva skupa sinova Jehove Boga i kako bi trebalo nazvati one, koji sačinjavaju tu obiteljsku grupu? Koja nam prikladna riječ ili riječi dolaze na um? Prepuštamo svakom čitatelju, da sam odgovori na to pitanje. To su bili službeni sastanci, na kojima je s pravom predsjedavao istiniti Bog. Iako je Sotoni bilo dozvoljeno prisustvovati tim sastancima, to ne znači, da ga se još smatralo “sinom istinitog Boga” i još uvijek članom Božje nebeske obitelji. Već samo njegovo ime “Sotona” ukazuje, da on to nije bio, jer to ime znači “protivnik”. Dakle, on se nije s dobrom namjerom kretao po Zemlji kao duh, nevidljiv ljudima. On se suprotstavljao svakom čovjeku, koji je nastojao sačuvati čistoću prema istinitom Bogu. S Božjim dopuštenjem učinio je pravednog, bogobojaznog čovjeka, imenom Job, iz zemlje Uz, žrtvom svojih napada. Ali, nije uspio u svojoj podloj namjeri da osramoti univerzalni suverenitet Jehove Boga, pred ljudima na Zemlji i anđelima u nebu. Jobov vjeran primjer poslužio je kao veliko ohrabrenje Jehovinoj nebeskoj obitelji anđeoskih sinova.

7. Iz koje obitelji su bili izbačeni Adam i Eva uslijed svoje neposlušnosti i koliko je stvorenja iz duhovnog carstva preuzelo dužnost stražara?

⁷ Sotona je možda mislio, da će pobijediti, kao što je pobijedio u slučaju prvog čovjeka na Zemlji, Adama, sina Božjega. Pri kraju šestog dana stvaranja, kada još nije bilo čovjeka ili ljudskog stvorenja na Zemlji, rekao je Bog: “Da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi.” Bog tu nije upotrijebio uredničko “mi”, misleći pri tome na samog sebe. Obratio se najmanje jednoj osobi, koju je želio uključiti u stvaranje (1. Mojs. 1:26). Nijedna iskrena osoba neće poreći, da se tu radilo o pozivu na nebesku suradnju. Na žalost, prva ljudska stvorenja, Adam i Eva, prešla su na stranu nevidljive duhovne osobe, koja je stajala iza vidljive zmije i nazvala Boga lašcem. Njihova neposlušnost prema Bogu, stavila ih je izvan Božje sveopće obitelji djece i zato su bili istjerani iz Edenskog vrta. Zatim, Bog “postavi pred vrtom Edenskim kerubima, s plamenijem mačem, koji se vijaše i tamo i amo, da čuva put ka drvetu od života” u vrtu (1. Mojs. 3:24). Bila su najmanje dva kerubima i oni su bili članovi Božje nebeske obitelji i ovlašteni da se materijaliziraju te pojave pred ljudima.

8. Da li je bilo i drugih stvorenja u Božjoj obitelji i što nam u vezi toga pokazuje Job 38:6, 7?

⁸ To nam dakle jasno pokazuje, da je u početnom razdoblju ljudskog postojanja već bilo drugih stvorenja u Božjoj nebeskoj obitelji. Zato je Jehova Bog, kad je postavio pitanja u vezi stvaranja Zemlje, rekao: “Na čem su podnožja njezina uglavljena? ili ko joj je metnuo kamen ugaoni? Kad pjevahu zajedno zvijezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu” (Job 38:6, 7).

9. Koje se vrste nebeskih stvorenja spominju u Psalmima, Izaiji 6:2 i Danijelovom proročanstvu?

⁹ Psalmi 80:1 i 99:1 izvještavaju da Jehova “sjedi na kerubimima”. Taj opis je vjerojatno posuđen od opisivanja svetog zavjetnog kovčega, koji se nalazio u Svetinji nad svetinjama templa u Jeruzalemu. Na kovčegu su bila dva zlatna kerubima sa raširenim krilima jedan prema drugome i upravljenima na gore, gdje se pojavljivalo, takozvano Šekina svjetlo, koje je predstavljalo prisutnost Jehove Boga u templu. U nadnaravnoj viziji o unutrašnjosti templa vidio je prorok Izaija Jehovu na prijestolju kako ga služe duhovna stvorenja, zvani serafimi (Iza. 6. poglavlje). Osim serafima i kerubima, ima i drugih anđela, o kojima govori posljednja knjiga Biblije, Otkrivenje. Ne bi trebali previdjeti ili izostaviti ni nebesko stvorenje, po imenu Mihajlo. Za njega se kaže da je “jedan od prvijeh knezova” i ‘knez vašeg naroda’, to jest Danijelovog naroda (Dan. 10:13, 21; 12:1). Prema tome, Juda ga u devetom stihu potpuno prikladno naziva “Mihajlo Arhanđel”.

10. Zašto je morao vladati red kod suđenja, prema viziji opisanoj u Danijelu 7:1-10?

¹⁰ S obzirom na viziju o naročitom nebeskom sjaju, koju je imao prorok Danijel, on kaže: “Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše” (Dan. 7:9, 10, ST). Kod tog božanskog suda morao je vladati red, osobito kod onih 10 000 puta 10 000, koji su služili Sucu.

11. Što piše u Psalmu 103:19-21, suglasno sa gore navedenim i kako je nazvan Jehova od 1. Samuelove 1:3 nadalje?

¹¹ Suglasno s time izvještava Psalam 103:19-21, (ST): “Jahve u nebu postavi prijestolje svoje, i kraljevska vlast svemir mu obuhvaća. Blagoslivljajte Jahvu, svi anđeli njegovi, vi jaki u sili, što izvršujete naredbe njegove, poslušni riječi njegovoj. Blagoslivljajte Jahvu, sve vojske njegove, sluge njegove, koje činite volju njegovu”. Zato je sasvim ispravno, što se od 1. Samuelove 1:3 nadalje sveopći Suveren naziva ‘Jehova nad vojskama’ (Jak. 5:4, Novi svijet prijevod).

12. Što postoji u nebu s obzirom na činjenicu da ima onih, koji nose titule ili imenovanja, pa čak i “Vojske” među Božjim nebeskim osobljem?

¹² Na što nam, u svijetlu gore navedenih stavaka, ukazuje činjenica, da među Božje nebesko osoblje spadaju: arhanđel, knezovi, kerubimi, serafimi, anđeli, vojske, sve te vrste i razredi ili stupnjevi stvorenja i “armije” te da svi djeluju u savršenoj skladnosti i u potpunoj podložnosti prema Pradavnome, Jehovi Bogu? Ukazuje na organiziranost Božjeg nebeskog osoblja, koje tvori Božju organizaciju. To znači, da Bog ima organizaciju. Hebrejska riječ za to glasi his·ta·druthʹ a grčka or·ganʹo·sis.

“Žena” u nebu

13. a) Kako je prijestup Adama i Eve utjecao na Božju organizaciju? b) Što je Bog naizgled rekao zmiji, a što ona nije razumjela?

¹³ Kad su Adam i Eva sagriješili Bogu, to je utjecalo i na njegovu sveopću organizaciju, budući da su oni bili njeni vidljivi zemaljski dio. Prestali su biti članovi obitelji, čiji je nebeski Otac, Stvoritelj. Prešli su na stranu nevidljivog duhovnog stvorenja, koje je bilo iza zmije, koja je lagala. Doslovna zmija svakako nije razumjela što je Bog mislio, kada je tobože njoj rekao: “Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti svega života svog. Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojega i roda njezina: ono će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (1. Mojs. 3:14, 15, ST).

14. Zašto je doslovna primjena Božjih riječi upućenih zmiji nepotpuna i pogrešna i koja zmija i žena je morala biti mišljena?

¹⁴ Što bi te riječi značile, ako bi ih uzeli doslovno? Da je trebala uslijediti smrtna mržnja između doslovne zmije i doslovne žene. Osim toga, da bi Evino potomstvo bilo nemilosrdni neprijatelj potomstvu te zmije; i da je trebala zmija tako dugo živjeti, dok ne dođe sjeme (“rod”, ST) žene Eve. Zatim je trebala zmija ujesti sjeme u doslovnu petu, a ranjeno “sjeme” bi zdrobilo glavu zmiji i očigledno je usmrtilo. Ali, kakva bi to bila utjeha ili od kakve bi to koristi bilo za cijelo čovječanstvo? Takvo doslovno tumačenje zaista nema nikakvog smisla. Ono dovodi do mnogih poteškoća, tako da je svaka duševno uravnotežena osoba, koja proučava Bibliju, obavezna priznati, da Božje riječi iz 1. Mojsijeve 3:14, 15 moraju imati simbolično značenje. Dakle, zmija, koja je postavila Evi izazovno pitanje, sigurno predočava nešto veće, a i “žena” spomenuta s tim u veri, mora biti simbolična “žena”.

15. Zašto ne trebamo pogađati identitet simbolične zmije i koliko je sada stara ta “stara zmija”?

¹⁵ Trebamo li sada pogađati identitet simbolične zmije? Ne! Sama Biblija nam o njoj govori. Otkrivenje 12:9 govori o toj tajanstvenoj zmiji, da je “veliki zmaj”, “stara zmija, koja se zove đavo i sotona”. On je bio prvobitna simbolična zmija i oko 96. g. n. r. vr., kad je apostol Ivan napisao knjigu Otkrivenje, bio je Sotona, Đavo kao simbolična zmija star više od 4 100 godina. Ta ‘prvobitna zmija’ je sada, kada se treba ispuniti vizija iz Otkrivenja, stara oko 6 000 godina, što je duže od životne dobi bilo koje doslovne zmije. U Ivanu 8:44 piše da je on “lažac i otac laži”.

16. a) Koje dvije strane dolaze u sukob prema Otkrivenju 12. poglavlje i što se ipak uspijeva roditi? b) Gdje i zašto je simbolična “žena” primorana duhovno se hraniti pod zaštitom?

¹⁶ A tko je ta “žena”, spomenuta u 1. Mojsijevoj 3:15, ako nije Eva, koju je sotona, đavo prevario pomoću zmije? Ponovo nam knjiga Otkrivenje pomaže to ispravno razumjeti. U 12. poglavlju opisan je sukob između Sotone, Đavla i “žene”, koja je obučena od glave do pete u svjetlost Sunca, Mjeseca i zvijezda (12 njih). Zdrav razum nam govori, da to mora biti simbolična “žena” u nebu, jer se za nijednog nebeskog anđela ne kaže da je ženskog roda. Ona je trudna, a Sotona, Đavo čeka kao proždrljivi zmaj, da proguta ono što će ona roditi. Ali nebeski Otac pazi na tog potomka i zaustavlja Sotonu, tako da je muški potomak odmah ‘uzet k Bogu i prijestolu njegovu’ da bi odatle mogao ‘pasti sve narode željeznom palicom’ (Otkr. 12:1-5). Tim kraljevskim rođenjem nije okončano Sotonino neprijateljstvo prema toj simboličnoj “ženi”, jer se treba duhovno hraniti pod Božjom zaštitom od Sotone. Rat u nebu se nastavlja.

17. Da li je bila “staroj zmiji” zdrobljena, glava pri završetku rata u nebu i kako je ishod rata utjecao na ljude na Zemlji i moru?

¹⁷ Mihajlo, arhanđel, upravlja snagama “Jehovine vojske”. S tom anđeoskom vojskom bori se Mihajlo, da bi podržao ustoličeno novorođeno dijete “žene”. Sotoni, “staroj zmiji”, treba biti zdrobljena glava, čime on i njegovi demonski anđeli gube bitku. Oni su zbačeni s neba na našu Zemlju. Ali pri tome Sotoni nije bila zdrobljena glava, jer je još uvijek “vrlo” djelotvoran. Zato nije začuđujuće, da se čuo uzvik s neba: “Teško vama koji živite na zemlji i moru, jer đavo siđe k vama, i vrlo se rasrdio, znajući da vremena malo ima” (Otkr. 12:7-12).

18. Što je za “carstvo Boga našega” osigurala pobjeda Mihajla i njegove vojske i tko se zbog toga mogao radovati?

¹⁸ Budući da su Mihajlo, arhanđel i njegovi anđeli pobijedili i kraljevsko “dijete” nije bilo zbačeno s nebeskog prijestolja kraj Boga, ispravna je nebeska objava: “Sad posta spasenje i sila i carstvo Boga našega, i oblast Krista njegova; jer se zbaci opadač braće naše, koji ih opadaše pred Bogom našijem dan i noć. ... Zato veselite se nebesa.”

19. Što predočava “žena”, majka muškom “djetetu” i zašto je to tako?

¹⁹ To muško “dijete”, spomenuto u Otkrivenju 12:5, je očigledno simbolično. Sve s tim povezane stvari otkrivaju, da ono ne predočava pojedinca, nego Božje Kraljevstvo, s Božjim sinom Isusom Kristom, koji ima vlast pasti narode željeznom palicom, da ih zdrobi u komadiće u budućem “ratu velikog dana Boga svedržitelja”, Harmagedonu (Otkr. 16:14-16). Kao što “dijete” nije neka osoba, tako ni njegova majka, “žena” na nebu, nije neka osoba. Budući da je ta simbolična “žena”, slikovito govoreći, postala trudna od Boga, svog muža, ona mora predstavljati Božju duhovnu organizaciju. Ta organizacija osigurava osoblje za nebesko kraljevstvo i to ne samo proslavljenog Isusa Krista, koji očigledno djeluje u ulozi Mihajla, arhanđela, nego i njegovu duhovnu “braću”, koja su, također, “braća” Božje duhovne organizacije (Otkr. 12:10, 11).

20. Kako se u Otkrivenju 12:17 pokazuje ima li još na Zemlji neke “braće” Božje duhovne organizacije?

²⁰ Još uvijek postoji ostatak te duhovne “braće” na našoj ožalošćenoj Zemlji. Zato u Otkrivenju 12:17, (ST), dalje kaže: “Tada, obuzet gnjevom protiv žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo”. Kao dio sjemena Božje “žene” imaju oni nadu na Kraljevstvo.