Najveći čovjek koji je ikad živio

MOŽE li se ijednog čovjeka s pravom nazvati najvećim čovjekom koji je ikad živio? Po čemu se uopće određuje čovjekova veličina? Po njegovoj vojnoj genijalnosti, fizičkoj snazi ili možda intelektualnim sposobnostima?

Povjesničar Herbert George Wells rekao je da se čovjekova veličina može mjeriti po tome “je li ostavio za sobom nešto vrijedno što traje i nakon njega te je li potaknuo druge da promatraju svijet drugačijim očima, probudivši u njima žar koji se njegovom smrću nije ugasio”. Iako sebe nije smatrao kršćaninom, Wells je priznao: “Po tom mjerilu Isus je na prvom mjestu.”

Aleksandar Veliki, Karlo Veliki (koji je tu titulu dobio još za svog života) i Napoleon Bonaparte bili su moćni vladari. Svojom impresivnom pojavom ostavljali su dubok dojam na svoje podanike. No sam Napoleon navodno je jednom rekao: “Isus Krist vodi svoje podanike i snažno utječe na njihov život, a nije vidljivo prisutan među njima.”

Isusova snažna učenja te njegov način života koji je uvijek bio u skladu s onim što je naučavao već gotovo dva tisućljeća imaju iznimno velik utjecaj na ljudske živote. Jedan je pisac to slikovito izrazio sljedećim riječima: “Sve vojske koje su ikada postojale, sve brodovlje ikada sagrađeno, svi parlamenti koji su ikada zasjedali i svi kraljevi koji su ikada vladali — svi oni zajedno nisu tako moćno utjecali na život čovjeka.”

Povijesna ličnost

Unatoč tome neki ipak tvrde da Isus uopće nije postojao, da je on samo plod mašte domišljatih ljudi koji su živjeli prije dvije tisuće godina. Odgovarajući na tvrdnje takvih skeptika, ugledni povjesničar Will Durant napisao je: “Da je nekolicina prostih i neukih ljudi u jednom naraštaju izmislila tako snažnu i prekrasnu osobnost, tako uzvišenu etiku i tako nadahnjujuću viziju ljudskog bratstva, bilo bi to čudo daleko nevjerojatnije od bilo kojeg čuda opisanog u evanđeljima.”

Upitajte se: Je li osoba koja nikad nije postojala doista mogla tako značajno obilježiti povijest ljudskog roda? U knjizi The Historians’ History of the World stoji: “Čak i kad se gleda sa strogo svjetovnog stajališta, Isus je svojim riječima i djelima u povijesti ostavio mnogo dublji trag nego bilo koja druga povijesna ličnost. Velike civilizacije svijeta početak nove ere računaju upravo od njegovog rođenja.”

Doista, nije li vrlo znakovito to što se u današnjim kalendarima vrijeme računa od godine koja se smatra godinom Isusovog rođenja? Uz datume koji prethode toj godini stavlja se naznaka “prije Krista” ili “prije nove ere”, a uz one nakon te godine naznaka “poslije Krista” ili “nove ere”.

Ipak, kritičari ističu da se sve što znamo o Isusu zapravo nalazi isključivo u Bibliji. Tvrde da ne postoji niti jedan drugi zapis o njemu iz tog doba. Čak je i Wells napisao: “Stari rimski povjesničari uopće nisu spominjali Isusa. On nije ostavio nikakvog traga u povijesnim dokumentima svoga vremena.” No je li doista tako?

Iako ima malo zapisa u kojima rani svjetovni povjesničari spominju Isusa Krista, oni ipak postoje. Kornelije Tacit, ugledni rimski povjesničar iz prvog stoljeća, o kršćanima je napisao: “Tvorac njihova imena Krist za Tiberijeve je vladavine od prokuratora Poncija Pilata kažnjen smrtnom kaznom.” Svetonije i Plinije Mlađi, rimski pisci iz tog vremena, također su spomenuli Krista. A Josip Flavije, židovski povjesničar koji je živio u prvom stoljeću, pisao je o Jakovu “bratu Isusa, koji se zvao Krist”.

Stoga The New Encyclopædia Britannica navodi: “Ti neovisni izvještaji pokazuju da u staro doba čak niti protivnici kršćanstva nisu sumnjali u to da je Isus povijesna osoba. To se prvi put, i to bez nekog čvrstog temelja, počelo osporavati krajem 18, tijekom 19. i početkom 20. stoljeća.”

U svakom slučaju, gotovo sve što znamo o Isusu temelji se na izvještajima koje su u prvom stoljeću napisali njegovi sljedbenici. Ti su zapisi sačuvani u evanđeljima — biblijskim knjigama koje su napisali Matej, Marko, Luka i Ivan. Što evanđelja kažu o tome tko je bio Isus?

Tko je on zapravo bio?

Isusovi učenici razmišljali su o tom pitanju. Kad su vidjeli da je Isus na čudesan način umirio olujno more, bili su zapanjeni te su se pitali: “Tko li je ovaj?” Kasnije je Isus upitao svoje apostole: “Što vi kažete, tko sam ja?” (Marko 4:41; Matej 16:15).

Kako biste vi odgovorili na to pitanje? Je li Isus zapravo Bog? Mnogi tvrde da jest. Međutim njegovi učenici nisu smatrali da je on Bog. Apostol Petar je na Isusovo pitanje odgovorio: “Ti si Krist, Sin Boga živoga” (Matej 16:16).

Isus nikad nije tvrdio da je Bog, ali je rekao da je obećani Mesija, odnosno Krist. Rekao je i da je “Sin Božji”, a ne Bog (Ivan 4:25, 26; 10:36). Ipak, Biblija ne kaže da je Isus bio čovjek poput svakog drugog. On je bio posebno, jedinstveno biće, zato što ga je Bog stvorio prije svega drugoga (Kološanima 1:15). Nebrojene milijarde godina, čak prije nego što je stvoren materijalni svemir, Isus je živio na nebu kao duhovno stvorenje te je postao vrlo blizak sa svojim Ocem Jehovom, Velikim Stvoriteljem (Mudre izreke 8:22, 27-31).

Prije otprilike dvije tisuće godina Bog je prenio život svog Sina u utrobu žene koja ga je potom rodila te je tako Isus prirodnim putem postao čovjek (Galaćanima 4:4). Dok se razvijao u majčinoj utrobi i dok je odrastao, ovisio je o svojim zemaljskim roditeljima koje je Bog izabrao. Kad je postao zreo čovjek, Bog mu je omogućio da se sjeti svog života na nebu (Ivan 8:23; 17:5).

Zašto je bio najveći čovjek

Isus je bio najveći čovjek koji je ikad živio zato što je u svemu postupao poput svog nebeskog Oca. Bio mu je odan svim srcem i toliko ga je vjerno oponašao da je svojim sljedbenicima mogao reći: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca” (Ivan 14:9, 10). Dok je bio na Zemlji, u svakoj je situaciji postupio točno onako kako bi postupio i njegov Otac, Svemogući Bog. “Ništa ne činim sam od sebe”, rekao je, “nego govorim onako kako me Otac naučio” (Ivan 8:28). Stoga proučavajući život Isusa Krista možemo steći jasnu sliku o tome kakav je Bog.

Zato je apostol Ivan, premda je priznao da “nijedan čovjek nikada nije vidio Boga”, ipak mogao napisati da je Bog ljubav (Ivan 1:18; 1. Ivanova 4:8). Ivan je spoznao Božju ljubav promatrajući Isusa, koji je bio savršen odraz svog Oca. Isus je bio suosjećajan, dobrostiv, ponizan i pristupačan. Nejaki i potlačeni osjećali su se ugodno u njegovoj blizini, jednako kao i svi drugi — muškarci, žene, djeca, bogati, siromašni, moćnici, pa čak i veliki grešnici. Njega nisu voljeli samo oni koji su imali zlo srce.

Isus svoje sljedbenike nije samo učio da ljube jedni druge već im je pokazao i kako da to čine. Rekao im je: “Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga!” (Ivan 13:34). Jedan od njegovih apostola napisao je da “Kristova ljubav nadilazi znanje” (Efežanima 3:19). Naime ljubav koju je Isus pokazivao nadilazi znanje koje čovjek može steći. Ona “pokreće” ljude, potiče ih da i sami pokazuju takvu ljubav (2. Korinćanima 5:14). Stoga je prvenstveno nenadmašna ljubav ono što Isusa čini najvećim čovjekom koji je ikada živio. Ona već stoljećima milijune ljudi dira u srce i mijenja njihov život nabolje.

Međutim neki bi mogli prigovoriti: “A što je sa svim zlodjelima koja su počinjena u Kristovo ime — križarskim ratovima, inkvizicijom i ratovima u kojima su milijuni kršćana ubijali jedni druge jer su se našli na suprotnim stranama?” Zapravo, djela tih “kršćana” pokazuju da oni nisu bili Isusovi sljedbenici. Njegova učenja i način života osuđuju njihove postupke. Čak je i Mohandas Gandhi, koji je bio hinduist, jednom prilikom rekao: “Ja volim Krista, ali prezirem kršćane, jer ne žive kako je živio Krist.”

Zašto je važno upoznati Isusa

Upoznati život i službu Isusa Krista od najveće je važnosti za sve nas danas. Apostol Pavao potiče nas da ‘upremo pogled u Isusa i dobro ga promotrimo’. A sam Bog zapovjedio je: “Njega slušajte!” Knjiga Najveći čovjek koji je ikad živio pomoći će vam u tome (Hebrejima 12:2, 3; Matej 17:5).

U ovoj knjizi nastojalo se prikazati sve događaje iz Isusovog zemaljskog života koji se spominju u četiri evanđelja, uključujući i njegove govore, usporedbe i čuda. Koliko je god to bilo moguće, događaji su ispričani onim redoslijedom kojim su se zbivali. Na kraju svakog poglavlja nalazi se popis biblijskih redaka na kojima se ono temelji. Potičemo vas da pročitate te retke te da ponovite gradivo odgovarajući na pitanja koja su također navedena na kraju poglavlja.

Sredinom 1980-ih jedan profesor s Čikaškog sveučilišta izjavio je: “O Isusu se u posljednjih dvadeset godina pisalo više nego u prethodna dva tisućljeća.” Međutim jako je važno istražiti sama evanđelja jer, kako stoji u djelu The Encyclopædia Britannica, “mnogi su u ovo suvremeno doba postali toliko zaokupljeni proturječnim teorijama o Isusu i o evanđeljima da na kraju nisu istražili osnovno izvorište informacija o njemu”.

Vjerujemo da ćete nakon temeljitog i nepristranog razmatranja evanđelja i sami doći do zaključka da se najvažniji događaj u ljudskoj povijesti odigrao za vladavine rimskog cara Augusta, kad se na Zemlji pojavio Isus iz Nazareta kako bi svoj život dao za nas.