održavati skupštinski sastanci. Primjena tog nadahnutog savjeta zahtijeva da poštujemo organizaciju.)

1. Petr. 2:9, 17: “Ali vi ste ‘izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti narod, narod koji je vlasništvo Božje, da biste objavljivali vrline’ onoga koji vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo. (...) Svu braću ljubite, Boga se bojte, kralja poštujte!” (Izvorni grčki izraz koji je 17. retku preveden “sva braća” može se prevesti i izrazima “bratstvo” odnosno “bratska zajednica”. Ti izrazi, kao i izrazi “svećenstvo” i “narod” koji se spominju u 9. retku, ukazuju na određenu vrstu organizacije.)

Jesu li Božji vjerni sluge zapravo rasijani po raznim crkvama kršćanstva?

2. Kor. 6:15-18: “Što je zajedničko vjerniku i nevjerniku? (...) ‘“Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se”, kaže Jehova, “i ne dotičite više ništa nečisto”, “i ja ću vas primiti.”’ ‘“I bit ću vam otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri”, kaže Jehova, Svemogući.’” (Je li netko uistinu vjerni Božji sluga ako vjersku službu vrši zajedno s onima koji svojim načinom života pokazuju da su zapravo nevjernici? Vidi temu “Babilon Veliki”.)

1. Kor. 1:10: “Potičem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista da svi jedno govorite i da među vama ne bude podjela, nego da budete potpuno ujedinjeni istim umom i istim načinom razmišljanja.” (Takvo jedinstvo ne postoji među crkvama kršćanstva.)

Ivan 10:16: “Imam i druge ovce, koje nisu iz ovog tora. Moram i njih dovesti i one će slušati glas moj, pa će sve biti jedno stado s jednim pastirom.” (Budući da će Isus svoje “ovce” dovesti u “jedno stado”, to jasno pokazuje da one ne mogu biti rasijane po raznim crkvama kršćanstva.)

Po čemu se u današnje vrijeme može prepoznati Jehovina vidljiva organizacija?

(1) Ona istinski slavi Jehovu kao jedinog pravog Boga i veliča njegovo ime (Mat. 4:10; Ivan 17:3).

(2) U potpunosti priznaje važnu ulogu koju Isus Krist ima u ostvarenju Jehovinog nauma — priznaje da je on osoba koja je opravdala Jehovu kao Vrhovnog Vladara te da je Glavni Zastupnik života, poglavar kršćanske skupštine i Mesijanski Kralj koji već vlada (Otkr. 19:11-13; 12:10; Djela 5:31; Efež. 1:22, 23).

(3) Točno se pridržava Božje nadahnute Riječi i stoga sva svoja učenja i mjerila ponašanja temelji na Bibliji (2. Tim. 3:16, 17).

(4) Drži se odijeljenom od svijeta (Jak. 1:27; 4:4).

(5) Među svojim članovima održava visok stupanj moralne čistoće, jer je sam Jehova svet (1. Petr. 1:15, 16; 1. Kor. 5:9-13).

(6) Prvenstveno se bavi izvršavanjem zadatka za koji je Biblija prorekla da će se odvijati u naše vrijeme, a to je propovijedanje dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu po cijelom svijetu za svjedočanstvo svim narodima (Mat. 24:14).

(7) Iako su njeni članovi nesavršeni ljudi, oni razvijaju i pokazuju plodove Božjeg duha — ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrotu, vjeru, blagost i samosvladavanje — i uspijevaju u tome u dovoljnoj mjeri da se razlikuju od svijeta (Gal. 5:22, 23; Ivan 13:35).

Kako možemo pokazati da poštujemo Jehovinu organizaciju?

1. Kor. 10:31: “Sve na slavu Božju činite!”

Hebr. 13:17: “Budite poslušni onima koji vas predvode i budite im podložni — jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će za to položiti račun.”

Jak. 1:22: “Nemojte samo slušati riječ nego je i izvršujte.”

Titu 2:11, 12: “Pokazala se Božja nezaslužena dobrota koja donosi spasenje svim vrstama ljudi. Poučila nas je da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih želja te da razborito, pravedno i odano Bogu živimo.”

1. Petr. 2:17: “Svu braću ljubite!”

Po čemu se smrt Isusa Krista razlikuje od smrti drugih ljudi koji su umrli kao mučenici?

Isus je bio savršen čovjek. Bio je rođen bez grijeha i takav je ostao cijeli život. “On nije grijeha počinio.” Bio je “neokaljan, odijeljen od grešnika” (1. Petr. 2:22; Hebr. 7:26).

Bio je jedinstveni Božji Sin. To je javno potvrdio i sam Bog govoreći s neba (Mat. 3:17; 17:5). Prije nego što se rodio kao čovjek, taj je Sin živio na nebu. Bog je preko njega stvorio sva druga stvorenja i sve što postoji u svemiru. Kako bi ostvario svoj naum, Bog je čudom prenio njegov život u utrobu jedne djevice i tako mu omogućio da se rodi kao čovjek. Isus je za sebe rekao da je Sin čovječji naglašavajući tako činjenicu da je uistinu čovjek (Kol. 1:15-20; Ivan 1:14; Luka 5:24).

Nije bio bespomoćan pred svojim krvnicima. Rekao je: “Ja polažem svoj život. (...) Nitko mi ga ne oduzima, nego ga ja sam od sebe polažem” (Ivan 10:17, 18). Nije htio zamoliti Oca da mu u pomoć pošalje vojske anđela (Mat. 26:53, 54). Premda je zlim ljudima bilo dopušteno da ostvare svoju zavjeru i ubiju ga, on je umro dobrovoljno, pravom žrtvenom smrću.

Njegova prolivena krv omogućila je ljudima oslobođenje. “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoj život dade kao otkupninu za mnoge” (Mar. 10:45). Dakle, njegova smrt nije samo slučaj mučeništva