moju ženu operacija sa krvlju i moleći me da pristanem na to. Međutim, žena i ja smo se uzdali u Jehovu — čak i ako bi slušanje njegovog zakona dovelo do gubitka nekoliko godina u sadašnjem životu.

Iznenada je došlo do značajnog poboljšanja stanja moje žene. Kad sam jednog dana došao, našao sam je kako sjedi na krevetu i čita. U narednim danima počela je svjedočiti pacijentima i osoblju. Tada sam pozvan u ured kirurga. “Gosp. Wharerau”, rekao je, “vi ste zaista sretan čovjek! Vjerujemo da je problem vaše žene izliječen.” Njen krvni tlak se neočekivano stabilizirao. Moja žena i ja smo zajedno zahvalili Jehovi i obnovili svoju odlučnost da učinimo sve što možemo u njegovoj službi.

Sada sam ponovo dodijeljen na Cookovo otočje i opet služim u Rarotongi. Kakva blagoslovljena prednost! Kad se osvrnemo na proteklih gotovo pet desetljeća u njegovoj službi, moja žena i ja smo zahvalni Jehovi za njegovu brigu. U materijalnom pogledu nikad nismo bili bez životnih potrepština. U duhovnom pogledu, blagoslovi su bili tako brojni da se ne mogu prebrojati. Istaknut blagoslov je broj mojih tjelesnih rođaka koji su prigrlili istinu. Mogu nabrojiti više od 200 onih koji su sada kršteni Svjedoci Jehove, uključujući 65 bliskih rođaka. Jedan unuk je član obitelji Betela u Novom Zelandu, dok jedna kćerka sa svojim mužem i dvojicom sinova radi na izgradnji podružnica (3. Ivanova 4).

Gledajući unaprijed, cijenim izgled života u raju čija će ljepota diljem Zemlje nadmašiti čak i ljepotu divne zelene doline gdje sam rođen. Kakva će prednost biti pozdraviti moju majku i oca u uskrsnuću i obavijestiti ih o otkupnini, Kraljevstvu i svim drugim dokazima Jehovine brige.

Moja je odlučnost, potkrijepljena spoznajom da Bog brine za mene, poput onoga što je psalmist naveo u Psalmu 104:33: “Pjevat ću Jahvi dokle god živim, svirat ću Bogu svome dokle god me bude” (St). (Ispričao Sarn Wharerau.)

Pitanja čitalaca

Izbjegavaju li Jehovini svjedoci slavljenje rođendana zato što je taj običaj imao neko religiozno značenje u drevna vremena?

Slavljenje rođendana ukorijenjeno je u praznovjerju i krivoj religiji, ali to nije jedini ili osnovni razlog zašto Jehovini svjedoci izbjegavaju taj običaj.

Neki običaji koji su nekad bili religiozne prirode, na mnogim mjestima to više nisu. Naprimjer, vjenčani prsten je nekad imao religiozno značenje, ali na mnogim mjestima danas to više nema. Stoga mnogi pravi kršćani prihvaćaju mjesni običaj nošenja vjenčanog prstena kako bi pružili dokaz da je neka osoba oženjena. Ono što se kod toga općenito uzima u obzir je da li je taj običaj danas povezan sa krivom religijom. (Vidi “Pitanja čitalaca” u Kuli stražari od 15. siječnja 1972 [engl.] i 15. listopada 1991.)

Ipak, ne može se poreći da brojni priručnici otkrivaju praznovjernu i religioznu prošlost slavljenja rođendana. The Encyclopedia Americana (izdanje 1991) zapaža: “Drevni svijet Egipta, Grčke, Rima i Perzije slavio je rođendane bogova, kraljeva i plemića.” Ona kaže da su Rimljani držali rođenje Artemide i dan Apolona. Nasuprot tome, “iako su drevni Izraelci vodili zapise o starosti svojih muških građana, ne postoji dokaz da su imali bilo kakvu svečanost na godišnjicu datuma rođenja”.

Drugi priručnici ulaze u važne pojedinosti o porijeklu rođendanskih proslava: ‘Rođendanske zabave počele su prije mnogo godina u Evropi. Ljudi su vjerovali u dobre i zle duhove, koje su ponekad nazivali dobrim i zlim vilama. Svi su se bojali tih duhova, da će povrijediti slavljenika rođendana, pa je zato bio okružen prijateljima i rođacima čije bi ga dobre želje, i samo prisustvo, zaštitile od nepoznatih opasnosti koje je nosio rođendan. Davanje darova donosilo je još veću zaštitu. Zajednički objed pružao je daljnju sigurnost i pomogao je u postizanju blagoslova dobrih duhova. Stoga se rođendanska zabava prvobitno održavala s namjerom da se osoba zaštiti od zla i da joj se osigura dobra dolazeća godina’ (Birthday Parties Around the World, 1967).

Ta knjiga objašnjava i porijeklo mnogih rođendanskih običaja. Naprimjer: “Razlog [za upotrebu svijeća] seže unatrag do ranih Grka i Rimljana koji su vjerovali da svijeće imaju magične osobine. Oni bi izgovarali molitve i želje koje je plamen svijeća trebao prenijeti gore do bogova. Bogovi bi tada poslali svoje blagoslove i možda odgovorili na molitve.” Druge takve popratne informacije sakupljene su u knjizi Raspravljanje na temelju Pisma, na stranici 308, koju je izdalo Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.

Međutim, kao što je spomenuto, u to pitanje nije uključeno samo to da li je slavljenje rođendana bilo religiozno ili je to još uvijek. Biblija govori u vezi rođendana, a zreli kršćani su, razumno, osjetljivi što se tiče bilo koje naznake koje ona pruža.

Božji sluge starog doba bilježili su kad su se pojedinci rodili, što im je omogućilo brojiti godine. Tako čitamo: “A Noju kad bi pet stotina godina, rodi Noje Sema, Hama i Jafeta.” “Kad je bilo Noju šest stotina godina (...) razvališe se svi izvori velikoga bezdana” (1. Mojsijeva 5:32; 7:11; 11:10-26).

Kao što je spomenuo i sam Isus, rođenje djeteta je među Božjim narodom bio blagoslovljen, sretan događaj (Luka 1:57, 58; 2:9-14; Ivan 16:21). Ipak, Jehovin narod nije slavio uspomenu na datum rođenja; slavili su druge godišnjice ali ne rođendane (Ivan 10:22, 23). Encyclopaedia Judaica kaže: “Slavljenje rođendana je nepoznato u tradicionalnom židovskom ritualu.” Djelo Customs and Traditions of Israel primjećuje: “Proslava rođendanâ bila je uzeta iz običaja drugih nacija, budući da se taj običaj među Židovima ne spominje ni u Bibliji ni u Talmudu ni u spisima kasnijih Pripovjedača. Ustvari, to je bio drevni egipatski običaj.”

Ta egipatska veza vidljiva je iz rođendanske proslave o kojoj izvještava Biblija, ali koju pravi obožavatelji nisu slavili. Bila je to rođendanska gozba faraona koji je vladao dok je Josip bio u egipatskom zatvoru. Možda su neki od tih pogana bili radosni zbog gozbe, no taj rođendan je bio povezan sa odrubljivanjem glave nadstojnika faraonovih pekara (1. Mojsijeva 40:1-22).

Slično nepovoljno svjetlo bačeno je i na drugu rođendansku proslavu koja je opisana u Pismima — onu Heroda Antipe, sina Heroda Velikog. Taj rođendan u Bibliji sigurno nije prikazan kao bezazleno veselje. Umjesto toga, on je dao povoda odrubljivanju glave Ivana Krstitelja. Nakon toga, “dođoše Ivanovi učenici, uzeše tijelo i pokopaše ga te odoše i javiše Isusu”, koji je ‘otišao prema pustom mjestu, nasamo’ (Matej 14:6-13, St). Misliš li da su se ti učenici ili Isus osjećali privučenima rođendanskim proslavama?

Budući da su upoznati sa porijeklom slavljenja rođendanâ i, što je još važnije, nepovoljnim svjetlom u kojem su izneseni u Bibliji, Jehovini svjedoci imaju dovoljan razlog da se uzdržavaju od tog običaja. Oni ne trebaju slijediti taj svjetovni običaj, jer mogu imati i imaju radosne obroke u bilo koje doba godine. Njihovo darivanje nije prinudno ili pod pritiskom nekog zajedničkog okupljanja; to je spontano darivanje u bilo koje vrijeme iz velikodušnosti i istinske naklonosti (Priče Salamunove 17:8; Propovjednik 2:24; Luka 6:38; Djela apostolska 9:36, 39; 1. Korinćanima 16:2, 3).