‘Sve su religije dobre. Vi imate svoju religiju, a ja imam svoju’

Možeš reći: ‘Vi ste očito tolerantna osoba. Međutim, sigurno uviđate da svi mi trebamo savjete iz Božje Riječi, pa zato i imate svoju religiju, zar ne?’ Zatim možeš nastaviti: ‘U biblijskom izvještaju zapisanom u Mateju 7:13, 14 nalazimo vrlo vrijedan savjet koji je dao Isus. (Pročitaj.) Što mislite o tim riječima?’

Vidi i stranice 298 i 299.

‘Sve dok ljudi vjeruju u Isusa nije važno kojoj crkvi pripadaju’

Možeš reći: ‘Vjera u Isusa nesumnjivo je vrlo važna. Pretpostavljam da vjerovati u Isusa za vas znači prihvaćati sve ono što je Isus učio. No sigurno ste i vi primijetili da mnogi koji tvrde da su kršćani ustvari ne žive kršćanski.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Pogledajte što je Isus rekao prema Mateju 7:21-23.’ (2) ‘Onima koji žele otkriti što je Božja volja i po tome živjeti predstoji divna budućnost (Psal. 37:10, 11; Otkr. 21:4).’

‘Zašto mislite da postoji samo jedna prava religija?’

Možeš reći: ‘Nema sumnje da u gotovo svakoj religiji ima iskrenih ljudi. No najvažnije je što o tome kaže Božja Riječ. O koliko pravih religija ona govori? Pogledajte što piše u Efežanima 4:4, 5.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Ove su riječi u skladu s drugim biblijskim recima (Mat. 7:13, 14, 21; Ivan 10:16; 17:20, 21).’ (2) ‘Dakle, stojimo pred izazovom da prepoznamo tu pravu religiju. Kako to možemo učiniti? (Mogao bi koristiti gradivo na stranicama 303-305.)’ (3) (Vidi i gradivo na stranicama 138-140, pod temom “Jehovini svjedoci”.)

‘Ja čitam Bibliju kod kuće i molim se Bogu da mi pomogne razumjeti je’

Možeš reći: ‘Jeste li uspjeli pročitati cijelu Bibliju?’ Zatim možeš nastaviti: ‘Dok je budete čitali, naići ćete na vrlo zanimljive misli zapisane u Mateju 28:19, 20. (...) Te su riječi značajne jer otkrivaju da Krist koristi druge ljude kako bi nam pomogao razumjeti što znači biti pravi kršćanin. Zbog toga su Jehovini svjedoci spremni posjetiti ljude u njihovom domu kako bi otprilike jedan sat tjedno potpuno besplatno razgovarali s njima o Bibliji. Ako imate samo nekoliko minuta vremena, pokazao bih vam kako se to radi.’

Vidi i stranicu 303.

‘Mislim da je religija osobna stvar’

Možeš reći: ‘Danas mnogi dijele vaše mišljenje. Ukoliko netko nije zainteresiran za biblijsku poruku, mi jednostavno idemo na sljedeća vrata. No jeste li znali da smo došli na vaša vrata upravo zato što je Isus poučio svoje sljedbenike da to čine? (...) (Mat. 24:14; 28:19, 20; 10:40).’

Prikazuje li Biblija rođendanske proslave u dobrom svjetlu? Biblija na samo dva mjesta spominje rođendanske proslave:

1. Mojs. 40:20-22: “Treći dan nakon toga bio je faraonov rođendan i on je priredio gozbu. (...) Glavnog je peharnika vratio u peharničku službu (...). A glavnog je pekara objesio.”

Mat. 14:6-10: “Kad se slavio Herodov rođendan, Herodijadina je kći plesala pred njima i toliko se dopala Herodu da se zakleo dati joj što god zatraži. Ona je tada na majčin nagovor rekla: ‘Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja!’ (...) I poslao je ljude da odrube glavu Ivanu u zatvoru.”

Sve što stoji u Bibliji nalazi se ondje iz određenog razloga (2. Tim. 3:16, 17). Jehovini svjedoci uzimaju u obzir činjenicu da Božja Riječ u lošem svjetlu prikazuje rođendanske proslave, i zato ne slave rođendan.

Kako su prvi kršćani i Židovi u biblijsko doba gledali na slavljenje rođendana?

“Zamisao o slavljenju rođendana bila je u to doba kršćanima posve strana” (Augustus Neander, Allgemeine Geschichte der christlichen Religion und Kirche, 1842, svezak I, stranica 518).

“Židovi su kasnije na slavljenje rođendana gledali kao na sastavni dio idolopokloničkog kulta, a proslave kakve su tada gledali oko sebe itekako su potvrđivale da je to gledište ispravno” (The Imperial Bible-Dictionary, urednik Patrick Fairbairn, London, 1874, svezak I, stranica 225).

Odakle potječu popularni običaji povezani sa slavljenjem rođendana?

“Razni običaji kojih se ljudi danas drže pri slavljenju rođendana imaju dugu povijest. Njihovo porijeklo treba tražiti u području magije i religije. Običaji čestitanja, darivanja i održavanja proslave — sve uz upaljene svijeće — u staro su vrijeme imali cilj zaštititi slavljenika od demona i štititi ga od zla u narednoj godini. (...) Do četvrtog stoljeća kršćanstvo je odbacivalo slavljenje rođendana kao poganski običaj” (Schwäbische Zeitung, dodatak Zeit und Welt, 3/4. travnja 1981, stranica 4).

“Grci su vjerovali da svatko ima svog duha zaštitnika (demona) koji je pomagao prilikom njegovog rođenja i koji ga čuva tijekom života. Taj je duh bio na mističan način povezan s bogom na čiji je rođendan ta osoba rođena. I Rimljani su prihvatili to vjerovanje. (...) Ta se predodžba održala u čovjekovim vjerovanjima i odražava se u vjerovanju u anđela čuvara, dobru vilu i sveca zaštitnika. (...) Običaj paljenja svijeća na torti potječe od Grka. (...) Na hramski (Artemidin) žrtvenik stavljali