Božji zahtjev poštivanja krvi
“Pozvao sam vas danas da posvjedočim kako sam čist od krvi svih ljudi” (DJELA APOSTOLSKA 20:26, NS).
1. Kako izražavaju Pavlove riječi iz Djela apostolskih 20:26 Jehovino gledište o krvi?
OVE riječi apostola Pavla, kao kršćanina izražavaju njegovo poštovanje prema krvi, životnom soku. U kasnijem razmatranju ćemo doznati što je Pavao mislio ovom izjavom. No, razmotrimo najprije što Stvoritelj kaže o krvi životinjskih i ljudskih duša. Već smo utvrdili da Jehova Bog smatra svetom krv, koja predstavlja život. Onaj tko namjerno ili zbog nemarnosti prolije krv, a posebno čovječju, navlači u Božjim očima na sebe krivnju za krv. Ali, zar ne postoji mogućnost primjene krvi u korist čovječanstva?
2. a) Zašto je uzimanje krvi za jelo predstavljalo u Izraelu zločin? b) Koju su korist imali Izraelci držeći taj zakon?
2 U Božjem zakonu danom Izraelu izričito se tražilo u vezi krvi slijedeće: “Ne smijete jesti krv ni od kakvog tijela, jer je duša (život, prijevod Stvarnost) svakoga tijela krv njegova. Tko god je bude jeo da je odrezan od života.” Ako bi Izraelac ili stranac doseljenik jeo krv, čak u slučaju da se radilo o potrebnoj hrani, učinio je težak prijestup, koji je povlačio za sobom smrtnu kaznu. Prije nego se meso uzelo za hranu, trebalo je proliti krv i zatrpati je zemljom, kako bi se život, simbolično govoreći, vratio Bogu (3. Mojsijeva 17:13, 14, NS). Bio je to Božji zakon. Pridržavajući se tog zakona, mogli su Izraelci sačuvati zdrav duhovni odnos s Jehovom, izvorom života. Također su se mogli radovati sporednoj koristi, naime sačuvanju svoga tjelesnog zdravlja.
Kristova krv
3. a) Zašto je Isusova krv posebno “skupocjena”? b) Kako su Hebrejski spisi ukazivali na Isusovu žrtvu?
3 No, Jehova je imao na umu sasvim određenu upotrebu krvi. Riječ je o otkupu čovječanstva od grijeha i smrti posredstvom “skupocjene krvi” Isusa Krista. Još prije “osnivanja svijeta” (prije nego su grešni Adam i grešna Eva proizveli svoje potomstvo, koje je trebalo otkupiti), Jehova je unaprijed znao kako će on osloboditi čovječanstvo (1. Petrova 1:18-20; Rimljanima 6:22, 23). To je ‘krv Isusa njegovog sina, koja nas čisti od svakoga grijeha’ (1. Ivanova 1:7). Ta je primjena krvi toliko važna da je Bog dao zapisati u Hebrejskim spisima mnoge uzore i sjene, što je sve ukazivalo na savršenu Isusovu žrtvu (Jevrejima 8:1, 4, 5; Rimljanima 15:4).
4. Koju predodžbu sadrži drama zabilježena u 22. poglavju 1. knjige Mojsijeve?
4 Stoljećima prije negoli je Izraelu bio dan Zakon, Jehova je zapovijedio Abrahamu da žrtvuje Izaka na brdu Moriji. Na taj način je Bog predočio, kako će on žrtvovati svog jedinorođenog Sina Isusa. Izakovo dobrovoljno podvrgavanje u toj dramatičnoj epizodi predočavala je Isusovu poslušnost volji svog oca da prolije svoju životnu krv kao žrtvu (1. Mojsijeva 22:1-3, 9-14; Jevrejima 11:17-19; Filipljanima 2:9).
5. Kako su žrtve Mojsijevog zakona imale duboko duhovno značenje?
5 I Mojsijev je zakon sadržavao “sjenu budućih dobrih stvari”, jer je ukazivao na Isusovu žrtvu u korist čovječanstva. Zakon je dozvoljavao samo jednu jedinu primjenu krvi — pri žrtvovanju životinja za Jehovu. Te žrtve nisu bile samo dio obreda, nego su imale duboko duhovno značenje, predočavajući u detalje Isusovu žrtvu i sve što će kroz nju biti postignuto (Jevrejima 10:1; Kološanima 2:16, 17).
6. Koje će dvije grupe biti otkupljene prema uzoru žrtava prinesenih na Dan pomirenja? Kako je to bilo predočeno?
6 Primjerice, Aronovo postupanje sa žrtvama koje su se prinosile na dan pomirenja, predočavalo je kako će veliki prvosvećenik Isus koristiti zaslugu vlastite skupocjene životne krvi za spasenje i to najprije za svoj svećenički “dom” od 144 000 pomazanih kršćana, kako bi im se pripisala pravednost, nakon čega će primiti svoje nasljedstvo kraljeva i svećenika zajedno s njime na nebesima. Zatim je slijedila žrtva za “narod”, koja je predočavala Isusovu otkupninu za sve ljude, koji će naslijediti vječni život ovdje na Zemlji. Već danas biva “veliko mnoštvo” tih ljudi opravdano za preživljavanje prijeteće velike nevolje. To je zato, jer su oni “oprali svoje duge haljine i izbijelili ih krvlju Janjetovom”, dokazujući svoju vjeru time što doprinose Bogu svetu službu (3. Mojsijeva 16:6, 15, 18-22; Jevrejima 9:11, 12; Otkrivenje 14:1, 4; 7:4, 9, 14, 15).
7. Zašto se možemo radovati ispunjenju tih slika iz starog doba?
7 Život je u krvi’. Isusova je krv bila savršena, stoga je njegova žrtva prouzročila da svi koji vjeruju dobiju savršeni život. Koliko li se možemo radovati da su te slike iz starog doba bile ispunjene Isusovom žrtvom punom ljubavi! (3. Mojsijeva 17:14; Djela apostolska 20:28).
Krv — moralno pitanje
8, 9. a) Koje čudesne zadatke ispunjava krv? b) Kako možemo poput Davida izraziti od Boga zahtjevano poštivanje čudesnog sastava (konstrukcije) našeg tijela?
8 Sastav krvi svjedoči o zapanjujućoj mudrosti. Evolucionisti koji nam još uvijek duguju objašnjenje o porijeklu života žele nam dokazati da se već na neki način razvila i životna krv. Kako nevjerojatno!
9 Naša složena (kompleksna) krv ispunjava zaista čudesne zadatke. Ona prenaša životoodržavajući kisik i hranjive tvari u sve dijelove našeg tijela, a odstranjuje otpadne tvari. Prenosi bijela krvna zrnca, koja se bore protiv bolesti, zatim krvne pločice, koje popravljaju manje i veće povrede. Osim toga, doprinosi reguliranju tjelesne temperature. Svatko od nas ima drugačiju krv. Genetičari iz Engleske govore već o “DNA otiscima prstiju”, koji se mogu dobiti krvnim uzorcima, da bi se identificirali počinitelji kažnjivih djela. Krv je jedan od mnogobrojnih organa, za koje je kralj David oduševljeno rekao: “O Jehova, ti si me istražio i ti me poznaješ. Tebe ću slaviti, jer sam zadivljujuće stvoren” (Psalam 139:1, 14, NS).
10. a) Tko treba odrediti kako da se primjenjuje krv? b) Koje je jasno objašnjenje Bog dao Nou i Izralu? c) Iz kojeg je primjera vidljivo da je krv sveta čak kad nastupi i neka nevolja?
10 Nije li pravedni Stvoritelj čovječanstva i tvorac naše krvi taj koji određuje kako da se koristi životna krv? (Job 36:3). On nas u vezi toga nije ostavio u neznanju. Našem pretku Nou je objasnio: “Samo ne jedi meso s njegovom dušom — njegovom krvlju” (1. Mojsijeva 9:4, NS). Kad je ponovio svoj zakon Izraelu, jasno je rekao: “Budite čvrsto odlučni ne jesti krv, jer je krv duša, stoga ne jedi dušu s tijelom. Ne jedi je. Prolij je na zemlju kao vodu” (5. Mojsijeva 12:23, 24 NS). Nesumnjivo je David imao na umu tu zapovijed, kad su njegova tri ratnika riskirali živote, da bi mu donijeli pitku vodu iz bunara u Betlehemu. “Izlio ju je za Jehovu”, kao da je predočavala njihovu životnu krv (2. Samuelova 23:15-17). Svetost krvi ne smije se omalovažavati čak niti u nevolji. (Vidi također 1. Samuelova 14:31-34).
U kršćanskoj skupštini
11, 12. a) Koje po duhu vođeno tijelo je u prvom stoljeću odlučivalo o naukama? b) Na koji je religiozni stupanj to tijelo postavilo uzimanje krvi? c) Zašto se transfuzija krvi može usporediti s uzimanjem krvi kroz usta?
11 Možeš li si zamisliti veliku dvoranu u Jeruzalemu u prvom stoljeću? U njoj su se skupili Isusovi apostoli i ostali starješine kršćanske skupštine. O čemu oni to razgovaraju? Pavao i Barnaba su stigli iz Antiohije da bi im iznijeli problem, koji se tamo pojavio u vezi s obrezanjem. Vijeće (koncil) je zaključio da se novoobraćeni kršćani ne trebaju podvrći tjelesnom obrezanju (Djela apostolska 15:1, 2, 6, 13, 14, 19, 20).
12 Kao predsjedavajući starješina (Vodećeg tijela) Jakov obznanjuje odluku, i pri tome ukratko izlaže zahtjeve koji još uvijek važe za kršćane, slijedećim riječima: “Sveti duh i mi našli smo za dobro da vas dalje ne opterećujemo više nego je potrebno: da se uzdržavate od onoga što je žrtvovano idolima, i od krvi i od udavljenoga (od mesa u kojem se zadržavala krv), i od bluda. Ako se brižljivo čuvate od svega ovoga, napredovat ćete, budite zdravi!” (Djela apostolska 15:28, 29, NS). Dakle, s time je idolopoklonstvo, uzimanje krvi i blud postavljeno na isti religiozni stupanj. Kršćani se moraju uzadržavati od svih tih stvari, da bi sačuvali dobro duhovno zdravlje i doživjeli ispunjenje Božjih obećanja. Što se krvi tiče, svejedno je uzima li se kroz usta ili se prenosi venama. Svrha je ista, naime, održavanje i prehranjivanje tijela. I kao što je Jakov (predsjedavajući Vodećeg tijela) dao jasno razumjeti, ne uzdržavanje od krvi bila bi povreda Božjeg zakona.
13. a) Koju dodatnu zaštitu predstavlja za Jehovine svjedoke uzdržavanje od krvi? b) Kako su se i ostali božanski zakoni odrazili na zaštitu Božjeg naroda?
13 Trenutno širenje SIDE, hepatitisa i ostalih bolesti, koje se prenose transfuzijom krvi, pokazuje da držanje Božjeg zakona često doprinosi očuvanja zdravlja. U biblijska vremena Bog je izraelskoj naciji dao određene zakone u vezi prehrane, karantene, higijene i uklanjanja otpadaka, a sve je to bilo prilagođeno njihovim potrebama tokom zadržavanja u pustinji (3. Mojsijeva 11:2-8; 13:2-5; 5. Mojsijeva 23:10-13). Izraelci su uvažavanjem tih propisa održali ne samo bliski duhovni odnos sa svojim Bogom, nego su i u fizičkom smislu bili zaštićeni od bolesti, koje su pogađale njihove susjede. Liječnici su tek u prošlom stoljeću počeli shvaćati kakova praktična mudrost leži iza nekih od tih zakona. Mnogi su također postali svjesni koliko je smisaon Božji zakon o krvi.
14. Kako je Izrael sačuvao zdravlje i kako je bio blagslovljen kad je pokazivao poslušnost?
14 Kad je Izrael slušao, ispunilo se na njemu sljedeće Božje obećanje: “Budeš li točno slušao glas svog Boga, Jehove, čineći što je pravo u njegovim očima, slušajući uistinu njegove zapovijedi, neću pustiti na te nijednu od dugotrajnih bolesti koje sam pustio na Egipćane; jer ja sam Jehova koji te liječim.” Još je važnije bilo to što je Izrael svojom poslušnošću stekao izgled da primi blagoslove dolazaćeg Kraljevstva (2. Mojsijeva 15:26,NS; 19:5, 6).
15. Koji primjer potvrđuje da možemo biti blagoslovljeni ako slušamo Božje zapovijedi?
15 Jehovini svjedoci cijene mnoge prednosti koje donosi sa sobom moderna medicina. Kad je, primjerice, u terorističkom napadu 1985. godine bomba razorila jednu dvoranu u blizini Sydneya (Australija), preko 50 svjedoka dopremljenih u obližnju bolnicu bilo je zahvalno što su liječnici imali na zalihi dovoljnu količinu nadomjestka za krv. Svi su povrijeđeni preživjeli, a bili su zahvalni za liječenje u skladu s Jehovinim propisima. Daljnja prednost bila je u tome što se nijedan nije izložio opasnosti da bude zaražen nekom bolešću koja se prenosi krvlju.
“Čist od krvi svih ljudi”
16. Koje bi stajalište, jednako Pavlovom, trebali imati prema svetoj službi?
16 No, vratimo se ponovo u prvo stoljeće. Prošlo je nekako sedam godina otkako su Pavao i Barnaba čuli kako je Jakov objavio zabranu u vezi idolopoklonstva, krvi i bluda. Kroz to vrijeme Pavao je poduzeo dva misionarska putovanja kroz Malu Aziju, stigavši čak do južne Evrope. Sada se vraća natrag u Milet i sastaje se sa starješinama Efeza, koji su došli ovamo da se sastanu s njime. On ih podsjeća da se nije štedjeo, nego je u njihovoj sredini “služio Gospodinu s najvećom poniznošću, u suzama i kušnjama”. Jesmo li i mi danas jednako samopožrtvovni, trošeći se u potpunosti u službi za Jehovu? Trebali bi biti (Djela apostolska 20:17-19).
17. Kako da, poput Pavla, provodimo našu službu?
17 Kako je Pavao obavljao tu službu? Gdje god bi nailazio na ljude svjedočio im je, uglavnom u njihovim stanovima, ne obazirući se na njihovo religiozno porijeklo. On nije propustio poučiti ni starješine, pa su ga nesumnjivo pratili dok je poučavao “javno i od kuće do kuće”. Od Pavlove revne službe nisu samo oni izvlačili korist, jer on je ‘davao temeljito svjedočanstvo Židovima i Grcima o potrebi obraćenja Bogu po vjeri u našega Gospodina Isusa’. Zapazi riječ “temeljito”. Jesmo li i mi danas temeljiti u nastojanju da svjedočimo svim vrstama ljudi i svim etničkim skupinama? (Djela apostolska 20:20, 21; Otkrivenje 14:6, 7).
18 a) Kako moramo, poput Pavla, cijelim srcem služiti Jehovi? b) Kako se trebamo, poput Pavla, ponašati s obzirom na porast opterećenja?
18 Riječ “temeljito” pojavljuje se i u sljedećoj Pavlovoj izjavi: “Ipak, ne cijenim svoju dušu skupom, samo da bih mogao završiti svoju službu, koju sam primio od Gospodina, naime temeljito svjedočiti za dobru vijest o nezasluženoj Božjoj dobroti” (Djela apostolska 20:24, NS). Njegova bi duša ili život bio bezvrijedan, da nije svoju službu provodio na taj način. Imamo li i mi jednako stajalište prema svojoj službi? Budući da se posljednji dani bliže svome kraju, a bivamo sve jače izloženi stresu, progonstvu, bolesti ili starosti, postavlja se pitanje: Pokazujemo li još uvijek duh kao Pavao, temeljito tražeći ljude, koji to ‘zaslužuju’? (Matej 10:12, 13; 2. Timoteju 2:3, 4; 4:5, 7).
19. Zašto je Pavao mogao reći: ‘Ja sam čist od krvi svih ljudi’?
19 Pavao nije očekivao da će starješine iz Efeza ponovno vidjeti, no ipak im je uvjerljivo mogao reći: “Pozvao sam vas danas da posvjedočim kako sam ja čist od krvi svih ljudi.” Na koji način? Pavao nije prolijevao krv ni u kakvom ratu. Također nije ni jeo krvi. No, on je bio krajnje zainteresiran za živote ljudi, predočene njihovom krvlju. Nije želio da oni izgube svoj život u dan Božjega suda samo zato što je on propustio dati temeljito svjedočanstvo. On se nije uzdržavao da saopći “cijeli savjet Božji” (Djela apostolska 20:26, 27, NS).
20. a) Kojoj odgovornosti moramo udovoljiti u skladu s Jehovinim opetovanim upozorenjima upućenim Ezekijelu? b) Kako će to utjecati na nas i na one koji nas slušaju?
20 Što se brže približava “velika nevolja” to postaje veća potreba da objavljujemo cijeli savjet Božji. Nalazimo se u sličnoj situaciji kao pred 2600 godina kad se približavalo razorenje Jeruzalema. Jehovina riječ upućena proroku Ezekijelu glasila je: “Sine čovječji, postavio sam te stražarem domu Izraelovu, ti moraš slušati riječi iz mojih usta i moraš ih opominjati. Kad kažem bezbožniku: ‘Sigurno ćeš umrijeti’, a ti ga ne opomeneš i ne razgovaraš s njime, da bi odvratio zloga od njegova zloga puta, kako bi sačuvao život, on će, budući je zao, umrijeti radi svojega bezakonja, ali ću njegovu krv tražiti iz tvoje ruke” (Ezekijel 3:17-21,NS; 33:7-9). Jehovini pomazani sluge i njihovi drugovi, “veliko mnoštvo” nose danas sličnu odgovornost. Mi moramo temeljito svjedočiti, ako želimo u dan Božje osvete biti spašeni zajedno s onima, koji nas slušaju (Izaija 26:20, 21; 1. Timoteju 4:16; Otkrivenje 7:9, 14, 15).
21. Na koje načine trebamo pokazivati od Boga zahtijevano poštivanje krvi i što će biti rezultat toga?
21 Neka bi svatko od nas odlučio poslušati cijeli savjet Božji, bez obzira radi li se o kršćanskoj neutralnosti, uzdržavanju od krvi, o pokazivanju vjere u Isusovu skupocjenu žrtvu ili o temeljitom davanju svjedočanstva. Tada ćemo imati udjela u radosnom ispunjenju Psalma 33:10-12: “Jehova je razbio savjete naroda, osujetio je misli narodu. Jehovin će savjet postojati do u nedogledno vrijeme ... Sretan je narod kome je Jehova Bog.”
Kako bi ti odgovorio?
◻ Koja jedina upotreba/primjena krvi donosi trajne blagoslove?
◻ Kao nam može koristiti ako se uzdržavamo od krvi?
◻ Kako možemo ostati ‘čisti od krvi svih ljudi’?
◻ Čiji primjer temeljitosti trebamo slijediti?
[Okvir na stranici 29]
U Wall Street Journal od 20. 3. 1986. pojavio se članak pod naslovom: “Banke krvi nisu sigurne od SIDE”. U uvodnom odlomku je stajalo: “Zalihe krvi u SAD nisu tako sigurne, kako nam to žele prikazati organizacije s bankama krvi. Možda su baš transfuzije krvi prvenstveno odgovorne što se sindrom stečene nedovoljne otpornosti prenosi sa trenutno jako ugroženih grupa na stanovništvo u općenitom. Testiranje antitijela SIDE, kojim se ispituju davaoci krvi, ne može jamčiti da će se otkriti sve zaražene jedinke/pojedinosti. Još je gore to što odgovorni u bankama krvi odbijaju poduzeti mjere koje bi povećale sigurnost po pitanju transfuzija.”