Čuda koja je činio Isus Krist služe kao potvrda istinitosti biblijskih obećanja o obnovljenom zdravlju i uskrsnuću mrtvih te brojnih drugih obećanja. To nisu bajke. Pročitajte Evanđelja i osobno se uvjerite da su to tekstovi koji imaju sve karakteristike vjerodostojnih povijesnih izvještaja. U njima se konkretno navode zemljopisne lokacije, imena vladara koji su vladali u određenom razdoblju i više svjedočanstava očevidaca opisanih događaja. Razmišljanje o tim dokazima može ojačati vašu vjeru u biblijska obećanja.

Posjetite sastanke koji se održavaju u dvoranama Jehovinih svjedoka i njihove veće skupove i osobno se uvjerite da primjena biblijskih načela može čovjeku promijeniti život, da ona ljude čini poštenima i moralnima te da ujedinjuje ljude svih rasa i nacija, tako da mogu živjeti zajedno i surađivati u duhu istinskog bratstva.

Jesu li djela neophodna ako netko ima vjeru?

Jak. 2:17, 18, 21, 22, 26: “Tako je i s vjerom — ako nema djela, sama je po sebi mrtva. No netko bi mogao reći: ‘Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi svoju vjeru pokazati djelima svojim.’ Zar nije Abraham, otac naš, zbog djela svojih bio proglašen pravednim kad je na žrtvenik prinio Izaka, sina svojega? Vidiš da se njegova vjera udružila s djelima njegovim i djelima mu se vjera usavršila. Dakle, kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva.”

Primjer: Zamislite mladića koji se udvara djevojci i izjavljuje da je jako voli. No ako joj nikada ne ponudi brak, može li s pravom tvrditi da je njegova ljubav iskrena? Slično tome, djela su ono što otkriva dubinu naše vjere i ljubavi. Ako nismo poslušni Bogu, ne možemo reći da ga iskreno ljubimo ili da vjerujemo u ispravnost onoga što on traži od nas (1. Ivan. 5:3, 4). Naravno, mi ne možemo zaraditi spasenje, što god da činimo. Vječni je život dar koji nam Bog daje preko Isusa Krista, a ne plaća za naša djela (Efež. 2:8, 9).

Mogu li ljudi uspostaviti vlast koja će omogućiti ljudskom rodu da živi u trajnoj sreći?

Što pokazuje povijest čovječanstva?

Prop. 8:9: “Čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu.” (Te su se riječi uvijek pokazale točnima, premda je bilo vlasti i vladara koji su svoju vladavinu započeli s plemenitim idealima.)

“Sve civilizacije u povijesti na kraju su propale. Povijest je priča o neuspjelim nastojanjima i neostvarenim težnjama. (...) Stoga povjesničar mora živjeti s osjećajem neizbježne tragedije” (Henry Kissinger, politolog i sveučilišni profesor, citiran u The New York Timesu 13. listopada 1974, stranica 30B).

Zašto ljudi ne mogu dobro vladati?

Jer. 10:23: “Dobro znam, Jehova, da put čovjeka zemaljskog nije u njegovoj vlasti. Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim.” (Bog nije dao ljudima sposobnost da upravljaju sobom neovisno o njemu.)

1. Mojs. 8:21: “Srce je čovječje sklono zlu od mladosti njegove.” (Svi su ljudi, a ne samo vladari, rođeni u grijehu i skloni su sebičnosti.)

2. Tim. 3:1-4: “U posljednjim danima nastat će naročito teška vremena. Jer ljudi će biti sebični, pohlepni za