“Ako ste dužni poreze, plaćajte poreze”

“U OVOM svijetu ništa nije neminovno osim smrti i poreza.” Tako je rekao američki državnik i izumitelj iz osamnaestog stoljeća, Benjamin Franklin. Njegove toliko često citirane riječi ne odražavaju samo neizbježivost poreza nego i strahovanje koje oni izazivaju. Plaćanje poreza za mnoge nije ništa privlačnije od umiranja.

Pa ipak, koliko god plaćanje poreza može biti neugodno, to je obaveza koju pravi kršćani uzimaju vrlo ozbiljno. Apostol Pavao je pisao kršćanskoj skupštini u Rimu: “Dajte svakomu što ste mu dužni: Ako ste dužni poreze, plaćajte poreze; ako carinu, carinu; ako poštovanje, poštovanje; ako čast, čast” (Rimljanima 13:7, New International Version). I Isus Krist je posebno ukazao na poreze kad je rekao: “Podajte ćesarovo ćesaru, i Božije Bogu” (Marko 12:14, 17).

Jehova je dopustio da postoje “više vlasti” i zahtijeva da im njegovi sluge budu relativno podložni. Dakle, zašto Bog inzistira da njegovi obožavatelji plaćaju poreze? Pavao spominje tri osnovna razloga: (1) ‘srdžba’ ‘viših vlasti’ dok kažnjavaju prekršitelje zakona; (2) savjest kršćanina, koja neće biti čista ako vara na porezima; (3) potreba da se plati tim ‘javnim slugama’ zbog izvršavanja službi i održavanja određene mjere reda (Rimljanima 13:1-7, NW). Mnogi možda ne vole plaćati poreze. Pa ipak, oni nesumnjivo ne bi voljeli živjeti u zemlji koja nema policiju ili zaštitu od požara, službu za održavanje cesta, javne škole ili poštanski sustav. Američki pravnik Oliver Wendell Holmes jednom je ovako rekao: “Poreze plaćamo da bismo imali civilizirano društvo.”

Za Božje sluge plaćanje poreza nije ništa novo. Stanovnici drevnog Izraela plaćali su jedan oblik porezâ kako bi izdržavali svoje kraljeve, no neki od tih vladara teško su opteretili ljude nerazumnim porezima. Židovi su također plaćali danak i poreze stranim silama koje su vladale nad njima, kao što su bile Egipat, Perzija i Rim. Tako su kršćani Pavlovog vremena jako dobro znali o čemu je on govorio kad je spomenuo plaćanje poreza. Znali su da bez obzira jesu li porezi razumni ili ne, i bez obzira kako bi vlada mogla potrošiti njihov novac, moraju plaćati svaki porez koji su dužni. Isto se odnosi i na kršćane danas. Međutim, koja bi nam načela mogla pružiti vodstvo dok plaćamo poreze u ovim zamršenim vremenima?

Pet načela koja nas mogu voditi

Budi uredan. Mi služimo Jehovi i oponašamo njega, koji nije “Bog nereda, nego reda” (1. Korinćanima 14:33, St; Efežanima 5:1). Kad se radi o plaćanju poreza, presudno je biti uredan. Jesu li tvoji dokumenti potpuni, točni i sređeni? Obično nije potrebna neka skupa oprema za čuvanje dokumenata. Možda trebaš jedan fascikl označen naljepnicom za svaki tip izvještaja (kao što su priznanice koje navode tvoje različite rashode stavku po stavku). Možda je dovoljno skupiti ih u velike fascikle za svaku godinu. U mnogim je zemljama neophodno čuvati takve dokumente određeni broj godina u slučaju da vlada odluči ispitati prošle izvještaje. Zato nemoj ništa baciti sve dok nisi siguran da ti više ne treba.

Budi pošten. Pavao je pisao: “Nastavite se moliti za nas jer uzdamo se da imamo poštenu savjest, jer se u svemu želimo pošteno vladati” (Jevrejima 13:18, NW). Iskrena želja da budemo pošteni trebala bi nas voditi prilikom donošenja svake odluke kad plaćamo poreze. Kao prvo, razmotri poreze koji se trebaju plaćati na prijavljeni prihod. U mnogim zemljama dodatni prihod — od napojnica, usputnih poslova, prodaja — potpada pod porez čim prekorači propisani iznos. Kršćanin koji ima “poštenu savjest” saznat će što je sve tamo gdje on živi uključeno u oporeziv prihod i platit će prikladan porez.

Kao drugo, tu je i pitanje poreznih odbitaka. Vlasti obično dopuštaju poreznim obveznicima da od svog oporezivog prihoda odbiju određene troškove. U ovom nepoštenom svijetu mnogi ne vide ništa loše u tome što su “kreativni” ili “domišljati” dok zahtijevaju takve odbitke. Jedan čovjek u Sjedinjenim Državama navodno je svojoj ženi kupio skupi krzneni kaput i zatim ga je na jedan dan objesio na svom radnom mjestu kako bi ga mogao odbiti kao jedan oblik “dekoracije” za svoje radno mjesto! Drugi je zahtijevao da mu se troškovi kćerkinog vjenčanja odbiju kao poslovni odbitak. Neki je drugi pokušao odbiti troškove putovanja svoje žene dok je mjesecima putovala s njim po Dalekom istoku, iako je njen boravak tamo ustvari imao uglavnom društveni i rekreacioni sadržaj. Izgleda da nema kraja takvim slučajevima. Jednostavno rečeno, prikazivati kao poslovni odbitak nešto što ustvari to nije jedan je oblik laganja — nešto što naš Bog Jehova potpuno prezire (Priče Salamunove 6:16-19).

Budi oprezan. Isus je poticao svoje sljedbenike da budu ‘oprezni kao zmije, a ipak bezazleni kao golubovi’ (Matej 10:16, NW). Ovaj bi se savjet mogao dobro primijeniti na naše plaćanje poreza. Naročito u razvijenim zemljama, danas sve više ljudi plaća nekoj firmi koja se bavi računovodstvom ili nekom profesionalcu da im pripreme poreze. Oni zatim jednostavno potpišu formulare i pošalju ček. Ovo bi bila dobra prilika da se uključi oprez sadržan u riječima Priča Salamunovih 14:15: “Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake.”

Mnogi porezni obveznici imali su problema s vlastima zato što su ‘vjerovali svašta’ nekom bezobzirnom knjigovođi ili neiskusnom pripremaču poreza. Koliko je samo bolje biti pametan! Pazi na svoje korake tako da pažljivo pročitaš svaki dokument prije nego što ga potpišeš. Ako ti neka stavka, propust ili odbitak upada u oči kao nešto čudno, neka ti se to objasni — ako treba i nekoliko puta — sve dok se nisi uvjerio da je stvar poštena i legalna. Istina je da su u mnogim zemljama porezni zakoni postali krajnje složeni, no, mudro je razumjeti sve što potpisuješ, koliko je god to moguće. U nekim slučajevima možda ćeš ustanoviti da ti sukršćanin, koji je upoznat s poreznim zakonom, može pružiti određeni uvid u to. Jedan kršćanski starješina, koji se kao pravnik bavi porezima, kratko je rekao: “Ako ti tvoj knjigovođa predloži nešto što zvuči predobro da bi bilo istinito, onda to vjerojatno i jest tako!”

Budi odgovoran. “Jer će svaki svoje breme nositi”, napisao je apostol Pavao (Galaćanima 6:5). Kad se radi o plaćanju poreza, svaki kršćanin mora preuzeti odgovornost da bude pošten i drži se zakona. To nije stvar u kojoj skupštinski starješine nadgledavaju stado koje im je povjereno. (Usporedi 2. Korinćanima 1:24.) Oni se ne miješaju u pitanje poreza osim ako ne primijete neki slučaj ozbiljnog prestupanja, koji možda uključuje skandal u društvu. Općenito, to je područje u kojem je svaki pojedini kršćanin odgovoran da koristi svoju ispravno školovanu savjest dok primjenjuje načela iz Pisama (Jevrejima 5:14). To uključuje svjesnost da se potpisivanje nekog poreznog dokumenta — bez obzira tko ga je pripremio — može sastojati i od pravne izjave da si pročitao dokument i da vjeruješ da je ono što on sadrži istina.a

Budi besprijekoran. Kršćanski nadglednici moraju biti ‘besprijekorni’ da bi bili pogodni za svoju službu. Slično tome, i cijela skupština morala bi biti besprijekorna u Božjim očima (1. Timoteju 3:2, St; usporedi Efežanima 5:27). Zbog toga se trude zadržati dobar glas u društvu, čak i kad se radi o plaćanju poreza. Sam Isus Krist dao je primjer u tome. Njegov ga je učenik Petar upitao da li plaća hramski porez, mali iznos od dvije drahme. Ustvari, Isus je bio izuzet od tog poreza jer je hram bio dom njegovog Oca, a ni jedan kralj ne nameće porez svom vlastitom sinu. Isus je to i rekao; ipak je platio taj porez. Zapravo, čak se poslužio čudom kako bi pribavio potreban novac! Zašto je platio porez od kojeg je s pravom bio izuzet? Kao što je to sam Isus rekao, učinio je to zato “da ih ne sablaznimo” (Matej 17:24-27).b

Zadržati dobar glas koji slavi Boga

Jednako su tako Jehovini svjedoci danas zainteresirani da ne spotiču druge. Stoga ne iznenađuje da, kao cjelina, uživaju dobar glas širom svijeta kao pošteni građani koji plaćaju poreze. Naprimjer, španjolske novine El Diario Vasco komentirale su o rasprostranjenoj utaji poreza u Španjolskoj, ali su primijetile: “Jedina su iznimka Jehovini svjedoci. Kad oni nešto kupuju ili prodaju, iznos koji prijave apsolutno je točan.” Slično su prije nekoliko godina primijetile američke novine San Francisco Examiner: “Na [Jehovine svjedoke] možete gledati kao na uzorne građane. Oni revnosno plaćaju poreze, njeguju bolesne, bore se protiv nepismenosti.”

Niti jedan pravi kršćanin ne bi želio učiniti nešto što bi moglo uprljati taj teško stečeni ugled. Ako bi morao birati, da li bi riskirao da budeš poznat kao onaj koji vara na porezu zato da bi sačuvao nešto novca? Ne. Ti bi sigurno radije izgubio novac nego uprljao svoje dobro ime i bacio loše svjetlo na svoje vrijednosti, pa čak i na obožavanje Jehove.

Doista, zadržavanje dobrog glasa kao pravedne, poštene osobe može te ponekad koštati i novca. Kao što je drevni grčki filozof Platon primijetio prije otprilike 24 stoljeća: “Kad se radi o porezu na prihod, pravedan čovjek platit će više a nepravedan manje za isti iznos prihoda.” Mogao je dodati da pravedan čovjek nikad ne žali novca da bi bio pravedan. Čak je i posjedovanje takvog dobrog glasa vrijedno novca. To je svakako slučaj s kršćanima. Dobar glas im je dragocjen zbog toga što slavi njihovog nebeskog Oca i može pomoći drugima da budu privučeni k njihovom načinu života i njihovom Bogu Jehovi (Priče Salamunove 11:30; 1. Petrova 3:1).

Ipak, pravim je kršćanima najvredniji njihov osobni odnos s Jehovom. Bog vidi sve što oni čine i oni mu žele ugoditi (Jevrejima 4:13). Zbog toga odbacuju iskušenje da pokušaju prevariti vlast. Oni shvaćaju da se Bog raduje poštenom, čestitom ponašanju (Psalam 15:1-3). A budući da žele obradovati Jehovino srce, oni plaćaju sve poreze koje su dužni (Priče Salamunove 27:11; Rimljanima 13:7).

[Bilješke]