Odlazak u mirovinu — otvorena vrata teokratskoj aktivnosti?
ODLAZAK u mirovinu — mnogima zatvara vrata dugog razdoblja stresa i uzrujanosti. Nakon što ih je ograničavala zamorna ili mahnita kolotečina, mnogi se raduju da će odlazak u mirovinu otvoriti vrata godinama opuštanja i osobne slobode. No vrlo često ta vrata vode do dosade i bezvoljnosti. Rekreacija i hobiji jednostavno ne pružaju osjećaj vrijednosti koji pruža posao.
Jehovinim svjedocima odlazak u mirovinu može otvoriti “velika vrata za rad” (1. Korinćanima 16:9, St). Iako starost sa sobom donosi svoje probleme i ograničenja, neki ostarjeli uvidjeli su da uz Jehovinu pomoć mogu povećati svoju službu njemu. Razmotrimo iskustva nekih starijih kršćana iz Nizozemske. Tokom 1995. službene godine od ukupno više od 1 223 pionira (punovremeni objavitelji Kraljevstva) 269 je imalo 50 ili više godina. Od njih je pak 81 pionir imao 65 ili više godina.
Neki mogu biti pioniri tako da jednostavno nastave živjeti brzim tempom koji su utvrdili još dok su radili. (Usporedi Filipljanima 3:16.) Jedan umirovljeni kršćanin po imenu Karel prisjeća se: “Kad sam radio na svjetovnom poslu, imao sam običaj da počnem raditi u 7.30. Kad sam otišao u mirovinu, odlučio sam nastaviti s istom rutinom. Dan bih započeo službom na ulici s časopisima, svjedočeći ispred željezničke stanice svakog jutra u sedam sati.”
Pažljivo je planiranje također ključ uspjeha (Priče Salamunove 21:5). Naprimjer, neki su u mogućnosti odvojiti dovoljno novaca kako bi se mogli izdržavati u službi. Drugi su odlučili smanjiti osobne troškove i naći posao sa skraćenim radnim vremenom. Razmotrimo primjer Theodorea i Ann. Bračni su život započeli kao pioniri sve dok zbog obiteljskih obaveza nisu trebali prekinuti s pionirskom službom. No njihov je pionirski duh ostao živ! Dok su njihove kćeri rasle, stalno su ih hrabrili na pionirsku službu. Što je još važnije, Theodore i Ann su prednjačili dobrim primjerom, često služeći kao pomoćni pioniri. Kad su djevojke bile starije, Theodore i Ann počeli su smanjivati svjetovno zaposlenje kako bi imali više vremena za službu propovijedanja.
Kad su njihove kćeri stupile u punovremenu službu i otišle od kuće, Ann je započela s pionirskom službom. Jednog je dana hrabrila Theodorea da dâ otkaz. “Oboje možemo biti pioniri”, predlagala je. Theodore je obavijestio poslodavca o svojim namjerama. Na njegovo iznenađenje, šef mu je ponudio pomoć davši mu posao sa skraćenim radnim vremenom, govoreći: “Pretpostavljam da želite raditi puno radno vrijeme za svog gazdu gore [na nebu].” Theodore i Ann sada se zajedno raduju pionirskoj službi.
Neki su započeli s pionirskom službom zbog novonastalih okolnosti u svom životu. Tragična smrt kćerke i unuke navela je jedan stariji bračni par da ozbiljno razmisli o tome kako koristi preostale godine (Propovjednik 7:2). Umjesto da ih shrva tuga, oni su započeli s punovremenom službom, kojoj se raduju sada već preko osam godina!
Doduše, uistinu je potrebno biti odlučan da bi se ostalo u punovremenoj službi. Naprimjer, Ernst i njegova supruga Riek započeli su s pionirskom službom čim su njihova djeca otišla od kuće. Ubrzo nakon toga bivši je poslovni partner ponudio Ernstu unosan posao. Ernst je odgovorio: “Imamo najboljeg mogućeg poslodavca i ne želimo ga ostaviti!” Budući da su Ernst i njegova supruga ostali “zaposleni” kod Jehove, pružile su im se i druge prednosti službe. Služili su u pokrajinskoj službi više od 20 godina i sve do danas služe kao pioniri. Da li žale zbog svog samopožrtvovnog načina života? Prije nekog vremena, taj je par napisao: “Ako bude Jehovina volja, nadamo se da ćemo za tri mjeseca proslaviti 50-godišnjicu braka, koja se često naziva zlatnim pirom. No s punim uvjerenjem kažemo da su naše stvarne zlatne godine počele onda kad smo započeli s pionirskom službom.”
Mnogi uviđaju da vrata koja vode do povećane aktivnosti vode i do povećane radosti! Jedan brat koji je postao pionir dva tjedna nakon što je napunio 65 godina kaže: “Moram reći da nikada u svom životu nisam doživio razdoblje koje je tako bogato ispunjeno blagoslovima kao što je to prošlih deset godina pionirske službe.” Bračni par koji je u pionirskoj službi već preko sedam godina kaže: “Što bi drugo mogao raditi par naših godina u našim uvjetima? Često na području vidimo ljude poput nas — kako se, udobno smješteni u svom domu, samo debljaju, stare i postaju sve nepokretniji. Služba nas održava zdravima mentalno i fizički. Uvijek smo zajedno. Puno se smijemo i radujemo se životu.”
Naravno, nemaju svi ostarjeli okolnosti koje im dozvoljavaju da budu pioniri. Ti kršćani mogu biti sigurni da Jehova cijeni sve što mogu učiniti u njegovoj službi. (Usporedi Marka 12:41-44.) Naprimjer, jedna onemoćala sestra nalazi se u domu umirovljenika. No vrata aktivnosti još su joj otvorena! Liječnik ju je pitao što radi da joj prođe vrijeme. Ona priča: “Rekla sam mu da nikada nemam dovoljno vremena. Nije to mogao razumjeti. Rekla sam mu da je to zato što su mi dani ispunjeni zadovoljavajućim aktivnostima. Nisam usamljena, već tražim druge koji jesu usamljeni i pokušavam im reći što je Bog pripremio za čovječanstvo.” Zaključila je govoreći: “Ne može se očekivati previše od nekoga tko ima gotovo 80 godina. Molite se za mene kako bih mogla još mnoge dovesti do Jehove.”
Jesi li u mirovini? Vrata otvorena za dokoličarenje mogu biti veliko iskušenje, ali to nisu vrata koja vode do duhovnog blagoslova. U molitvi razmotri svoje okolnosti. Možda možeš ući na vrata koja vode do veće aktivnosti u Jehovinoj službi.
[Slike na stranici 25]
Odlazak u mirovinu može voditi do povećane aktivnosti u službi