Zašto trebaš pohađati kršćanske sastanke
ROSARIO, koja živi u Južnoj Americi, mjesecima je uživala proučavajući Bibliju s Elizabeth. S oduševljenjem je učila o Božjem Kraljevstvu i o tome kako će ono Zemlju dovesti u rajsko stanje. No, kad god ju je Elizabeth pozvala na sastanke u Kraljevskoj dvorani, Rosario je to odbila. Mislila je da može kod kuće proučavati Bibliju i primjenjivati sve što ona kaže, iako ne pohađa skupštinske sastanke. Jesi li se i ti pitao da li ti kršćanski sastanci doista koriste? Zašto je Bog za svoj narod učinio pripremu da se sastaje?
Budući da su kršćani prvog stoljeća bili tako drugačiji od ljudi oko sebe, dobro društvo bilo je neophodno za njihovo preživljavanje. Apostol Pavao je pisao jednoj skupštini ranih kršćana: ‘Budite besprijekorni i čisti posred poroda izopačena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu’ (Filipljanima 2:15, DF). Kršćanima je bilo naročito teško u Judeji, te im je Pavao pisao: “Pazimo jedni na druge da se potičemo na ljubav i dobra djela te ne propuštamo svojih sastanaka, kako je u nekih običaj, nego se hrabrimo, to više što više vidite da se bliži Dan” (Hebrejima 10:24, 25, DF). Kako potičemo jedan drugoga na ljubav i dobra djela kad se sastajemo?
Kako kršćani ‘oštre’ jedan drugoga
Grčka riječ koju je Pavao upotrijebio i koja je prevedena ‘poticati’, doslovno znači “oštrenje”. Biblijska poslovica objašnjava kako kršćani ‘oštre’ jedan drugoga kad kaže: “Željezo se željezom oštri, i čovjek oštri jedan drugoga” (Izreke 27:17, St; Propovjednik 10:10). Mi smo poput alata koji se treba redovito oštriti. Budući da izražavanje ljubavi prema Jehovi i donošenje odluka koje se temelje na našoj vjeri znači biti drugačiji od svijeta, moramo uvijek ići drugim putem nego većina ljudi.
Stalno nastojanje da budemo drugačiji može oslabiti našu revnost za dobra djela. No, kad se družimo s onima koji ljube Jehovu oštrimo jedan drugoga — potičemo jedan drugoga na ljubav i dobra djela. S druge strane, ako smo sami, više smo skloni tome da razmišljamo o samima sebi. Nemoralne, sebične ili nerazumne misli mogu ući u naš um. “Onaj tko se osamljuje tražit će svoju vlastitu sebičnu čežnju; planut će protiv svake praktične mudrosti” (Poslovice 18:1, NW). Zato je Pavao pisao skupštini u Solunu: “Utješavajte jedan drugoga, i popravljajte svaki bližnjega, kao što i činite” (1. Solunjanima 5:11).
Kad je Rosario završila s proučavanjem temeljnih biblijskih nauka, još uvijek se nije družila sa skupštinom. Budući da joj Elizabeth nije mogla pružiti daljnju pomoć, prestala ju je posjećivati. Nekoliko mjeseci kasnije posjetio je Rosariu putujući nadglednik i upitao je: “Čak i kad bi svaki član obitelji mogao dobro jesti hraneći se u restoranu, što bi ipak svima nedostajalo kad ne bi ručali zajedno kod kuće?” Rosario je odgovorila: “Nedostajalo bi im obiteljsko druženje.” Shvatila je što je želio reći, te je počela redovito dolaziti na sastanke. Ustanovila je da su jako korisni i otada je bila prisutna na gotovo svakom sastanku.
Ohrabrujuće je čuti kako drugi izražavaju vjeru u iste stvari u koje ti vjeruješ i vidjeti kako je ta vjera promijenila njihov život. Pavao je to znao iz vlastitog iskustva, te je pisao skupštini u Rimu: “Jer čeznem vidjeti vas da vam predam nešto dara duhovnoga te se ojačate, zapravo — da se zajedno s vama ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom” (Rimljanima 1:11, 12, DF). To je zapravo bilo godinama prije nego što je Pavao mogao posjetiti Rim, a kad je napokon došao u Rim, bio je zatvorenik u rukama Rimljana. Ali, kad je vidio braću iz Rima koja su pješice došla više od 60 kilometara iz grada njemu u susret, ‘Pavao se zahvali Bogu i ohrabri se’ (Djela apostolska 28:15, DF).
Pribavljanje duhovne hrane u kritičnim vremenima
Dok je Pavao bio u kućnom pritvoru u Rimu, pisao je Hebrejima neka ne ostavljaju zajedničko okupljanje. Za nas je značajno da je dodao riječi: “To više što više vidite da se bliži Dan” (Hebrejima 10:25, DF). Jehovini svjedoci pokazali su dosljedno iz Pisma da 1914. godina označava početak vremena kraja ovoga svijeta i da se približio “Dan suda i propasti bezbožnih ljudi” (2. Petrova 3:7, DF). Kad je Đavao, prema biblijskoj knjizi Otkrivenje, na početku vremena kraja zbačen s neba, bio je veoma gnjevan te je ‘otišao da vodi rat protiv ostalih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo’ (Otkrivenje 12:7-17, St). Zato je posebno sada vršenje Božjih zapovijedi teško; potrebno nam je da se sve više sastajemo sa suvjernicima. Sastanci će nam pomoći da jačamo svoju vjeru i ljubav prema Bogu kako bismo odoljeli Đavolovim napadima.
Ljubav prema Bogu i vjera nisu poput zgrada koje su trajne kad ih se jednom sagradi. Štoviše, one su poput živih bića koja, kad ih se redovito hrani, polako rastu, ali koja slabe i umiru ako ih se nedovoljno hrani. Zato Jehova redovito pruža duhovnu hranu kako bi jačao svoj narod. Svi mi trebamo tu hranu, no gdje je možemo dobiti osim u Božjoj organizaciji i na sastancima? Nigdje (5. Mojsijeva 32:2; Matej 4:4; 5:3).
Isus je postavio pitanje koje nam može pomoći razumjeti kako on hrani kršćansku skupštinu: “Tko je ustvari vjerni i razboriti rob koga je njegov gospodar postavio nad svojom čeljadi, da im daje njihovu hranu u pravo vrijeme? Sretan je taj rob ako ga njegov gospodar kad dođe nađe da čini tako” (Matej 24:45, 46, NW). Koga je Isus u prvom stoljeću imenovao da hrani njegove sljedbenike, a koga je prilikom svog povratka u sili Kraljevstva našao kako ih vjerno hrani? Očito, nijedan čovjek nije živio kroz sva ta stoljeća. Činjenice pokazuju da je rob skupština duhom pomazanih kršćana, kao što je nacija Izrael bila Božji sluga u pretkršćansko doba (Izaija 43:10). Da, Isus nas opskrbljuje duhovnom hranom preko globalnog tijela duhom pomazanih kršćana, koje danas usmjerava duhovnu hranu preko mjesnih skupština Jehovinih svjedoka.
I apostol Pavao je opisao Isusovu pripremu kanala za opskrbu duhovnom hranom: “ ‘Uzlazeći u visinu odvede zarobljenike; dade ljudima darove [“darove u ljudima”, NW].’ (...) On ‘dade’ jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje, da pripravi svete za djelo službe, za izgradnju Kristova Tijela, dok svi zajedno ne dođemo k jedinstvu u vjeri i u pravoj spoznaji Sina Božjega, k savršenom čovjeku, k mjeri punine veličine Kristove” (Efežanima 4:8, 11-13, St).
Ti ‘darovi u ljudima’ izgrađivali su braću prije svega u mjesnim skupštinama — na sastancima. U Antiohiji su, primjerice, ‘Juda i Sila, koji su bili i proroci, mnogim riječima utješili braću i utvrdili’ (Djela apostolska 15:32). Govori duhovno osposobljenih muževa hrane isto tako danas našu vjeru kako ne bi oslabila ili postala neaktivnom.
Možda smo zaista dobro napredovali iako još nismo počeli pohađati sastanke, jer nam je neki član skupštine pružio osobnu pomoć. Biblija kaže da ima vrijeme kad je ‘potrebno da nas tko pouči osnovno, to jest početak proročanstava. Trebamo mlijeko, a ne jaku hranu’ (Hebrejima 5:12, St). No, ne možemo uvijek ostati na mlijeku. Kršćanski sastanci pružaju neprestani program biblijskog poučavanja koji je namijenjen tome da održi živom ljubav prema Bogu i vjeru u njega, te da pruža praktičnu pomoć kod primjenjivanja ‘cijelog savjeta Božjeg’ (Djela apostolska 20:27, NW). To je više od ‘mlijeka’. Biblija dalje kaže: “Jaka je hrana za odrasle, za one koji navikom imaju uvježbana osjetila za razlikovanje dobra i zla” (Hebrejima 5:14, St). Na sastancima se razmatraju mnoge teme koje možda nisu sastavni dio osnovnog tečaja biblijskog poučavanja kod kuće, kao što je proučavanje važnih biblijskih proročanstava redak po redak, ili duboke rasprave o tome kako u svom životu možemo oponašati Boga.
Jehovine opomene — kao glas iza tebe
Jehova nas pomoću takvog skupštinskog proučavanja redovito opominje kakve osobe trebamo biti. Te su opomene prijeko potrebne. Bez njih smo brzo skloni sebičnosti, ponosu i pohlepi. Opomene iz Pisma pomoći će nam da se radujemo dobrim odnosima s drugim ljudima i sa samim Bogom. “Promišljao sam o putevima svojim, da bih mogao vratiti noge svoje tvojim opomenama”, priznao je pisac Psalma 119:59 (NW).
Dok redovito prisustvujemo kršćanskim sastancima doživljavamo ostvarenje Jehovinog proročanstva danog preko Izaije, koje kaže: “Više [se] neće kriti tvoj Učitelj — oči će ti gledati Učitelja tvoga. I uši će tvoje čuti riječ gdje iza tebe govori: ‘To je put, njime idite.’ ” Jehova bdije nad našim napretkom i s puno ljubavi nas ispravlja kad učinimo neki krivi korak (Izaija 30:20, 21, St; Galaćanima 6:1). A on nam pruža još više pomoći.
Dobivanje svetoga duha preko skupštine
Redovitim pohađanjem kršćanskih sastanaka Jehovinih svjedoka bivamo ojačani Božjim svetim duhom koji počiva na njegovom narodu (1. Petrova 4:14). Osim toga, kršćanski nadglednici u skupštini imenovani su svetim duhom (Djela apostolska 20:28). Ta djelatna sila od Boga ima snažan utjecaj na kršćane. Biblija kaže: “Plod duha je ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrohotnost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje” (Galaćanima 5:22, 23, NW). Sveti duh, koji djeluje preko Božje organizacije, također će nam pomoći da steknemo divno jasno razumijevanje onoga što Jehova priprema onima koji ga ljube. Nakon što je objasnio da istaknute ličnosti ovog sustava stvari ne mogu razumjeti Božje naume, Pavao je napisao: “Nama je Bog otkrio Duhom svojijem” (1. Korinćanima 2:8-10).
Pored duhovne hrane koja jača vjeru, skupština pruža i školovanje onima koji žele sudjelovati u glavnoj aktivnosti skupštine. O čemu se radi?
Školovanje koje pruža skupština
Kršćanska skupština nije neki društveni klub gdje ljudi samo uživaju u zabavi i gdje se možda međusobno hrabre da bi živjeli boljim životom. Isus je opunomoćio skupštinu da donosi dobru vijest o Kraljevstvu onima koji žive u duhovnoj tami (Djela apostolska 1:8; 1. Petrova 2:9). Od onog dana kad je na Pentekost 33. n. e. osnovana, bila je to organizacija propovjednika (Djela apostolska 2:4). Jesi li doživio da si pokušao razgovarati s nekim o Jehovinim namjerama, a da ga nisi uspio uvjeriti? Skupštinski sastanci pružaju osobno školovanje u umijeću poučavanja. Proučavajući biblijske primjere, učimo kako možemo stvoriti zajednički temelj na osnovi kojeg možemo raspravljati, kako možemo koristiti Bibliju kao temelj za logično izlaganje i kako možemo navesti druge na razmišljanje koristeći pitanja i primjere. Takve ti vještine mogu pomoći da doživiš neopisivu radost pomaganja drugoj osobi da razumije biblijsku istinu.
Kršćanska skupština je u ovom neslogama uzdrmanom, nemoralnom svijetu pravo duhovno utočište. Iako se sastoji od nesavršenih ljudi, ona je luka mira i ljubavi. Zato pohađaj redovito sve sastanke i iskusi sam istinitost riječi psalmista: “Gle, kako je lijepo i kako je ugodno, kad braća u miru stanuju zajedno! (...) Gospod daje blagoslov, život do vijeka” (Psalam 133:1, 3, Ša).