Hodi s povjerenjem u Jehovino vodstvo
“Budite slobodni i hrabri, i ne bojte se i ne plašite se od njih; jer Jehova Bog tvoj ide s tobom, neće odstupiti od tebe, niti će te ostaviti” (5. MOJSIJEVA 31:6).
1. Kako se Jehova pokazao kao neusporedivi vođa Izraelaca?
JEHOVA se pokazao kao neusporedivi vođa, kada je izveo Izraelce iz egipatskog ropstva. Ne samo da ih je vodio kroz pustinju nego se pobrinuo i za hranu i piće i dao im je besprijekorna uputstva. Zato su mogli leviti u vrijeme Nehemije reći: “A ti (Jehova Bože) u beskrajnom milosrđu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noću pred njima svijetlio putem kojim su hodili. Dao si im svoga Duha dobrog da ih naučiš mudrosti, mane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeđi si im vode pružio. Četrdeset godina krijepio si ih u pustinji; ništa im nije nedostajalo; niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale” (Nehemija 9:19-21, ST).
2. Zašto je Mojsije mogao poticati Izraelce da budu “slobodni i hrabri”?
2 Primjenjujući karanje s očinskom dobrotom, božanski je Učitelj učio Izraelce što znači biti pravedan i ispravan. Sve što je on učinio bilo je u njihovom najboljem interesu. Čak i kada su prigovarali i bunili se, bio je strpljiv i nije ih napuštao. Osobito kada su im se suprotstavile nadmoćne neprijateljske vojske, Jehova je dokazao svoje vješto vodstvo i nanio poraz borbenim redovima napadača. Mojsije je rekao istinu kada je hrabrio Izraelce ovim riječima: “Budite slobodni i hrabri, i ne bojte se i ne plašite se od njih; jer Jehova Bog tvoj ide s tobom, neće odstupiti od tebe, niti će te ostaviti” (5. Mojsijeva 31:1, 6). Bog bi uvijek “nastupao” s njima ako su pokazivali vjeru. Koliko je to potičuće za nas da hodimo s povjerenjem u Jehovino vodstvo!
Opomene iz prošlosti
3. Kako je izraelski narod kratko nakon oslobođenja iz egipatskih okova pokazao nezahvalnost i nedostatak povjerenja u Jehovu?
3 Ipak, neka iskustva Izraelaca služe nam kao opomene. Iako su kratko vrijeme bili oslobođeni od egipatskih okova, oni su opetovano griješili protiv svog nevidljivog Vođe. Dok je Mojsije na gori Sinaju primao Zakon, oni su pokazali nezahvalnost za sve što je Bog učinio za njih. Nagovorili su Arona da načini zlatno tele i obožavali ga, kako je to Aron nazvao, kao ‘praznik u čast Jehovi’ (2. Mojsijeva 32:1-6). Deset od dvanaest uhoda, koji su bili poslani da izvide zemlju Hanaan, nisu pokazali vjeru, samo su Jozua i Kaleb hrabrili narod da uđe u tu zemlju i zauzme je. No, Izrael nije postupao s vjerom u Boga, koji je zato odlučio da svi muškarci “od dvadeset godina pa naviše — osim plemena Levijeva i vjernih muževa Kaleba i Jozue — moraju umrijeti tijekom 40-godišnjeg razdoblja u pustinji (4. Mojsijeva 13:1–14:38; 5. Mojsijeva 1:19-40). Sve ovo nas svakako treba opomenuti da ne postanemo i mi tako nezahvalni i bez povjerenja u Jehovino vodstvo.
4. Kako Izraelska povijest opravdava nesreću koja je zadesila 607. g. pr. n. r. vr. Judu, Jeruzalem i hram?
4 Iako su Izraelci lutali 40 godina pustinjom, Jehova ih nije napustio. On je nastavio voditi njihove ratove. Nakon smrti Mojsija i Jozue Bog je podigao suce da oslobađaju njegov narod od ugnjetavalačkih neprijatelja. Pa i tada je narod Izraela činio ono što je bilo pravo u njihovim očima i počelo se povećavati neobuzdano nasilje, nemoral i idolopoklonstvo (Suci 17:6 do 19:30). Kada su Izraelci kasnije željeli imati ljudskog kralja, da bi bili poput okolnih naroda, Jehova je udovoljio njihovom traženju, ali ih je upozorio i na posljedice (1. Samuelova 8:10-18). Međutim, čak ni kraljevanje Davidovog doma nije zadovoljilo narod i u vrijeme Roboama pobunilo se deset plemena (1. Carevima 11:26 do 12:19). Većina od njih je sve više gubila iz vida pomisao na Božje vodstvo. Razorenje Jeruzalema i hrama, kao i pad Judinog kraljevstva u babilonske ruke 607. pr. n. r. vr. bile su zaslužene osude nad narodom koji nije hodio s povjerenjem u Jehovino vodstvo. Kakva opomena za nas!
Jehovino vodstvo novog naroda
5. Za što se Jehova pobrinuo u osobi Isusa i što je Isus trebao učiniti?
5 Poput Izraelaca u staro vrijeme, Jehovini su sluge i kasnije prolazili kroz promjenjive okolnosti, ali ih je On nepogrešivo vodio. Kada se Isus iz Nazareta dao krstiti u vodi godine 29. n. r. vr. Bog se pobrinuo za proroka i vođu, većeg od Mojsija. Kao Mesija on bi izveo ljude iz ovog zlog svijeta koji leži u Sotoninoj vlasti (Matej 3:13-17; Danijel 9:25; 5. Mojsijeva 18:18, 19; Djela apostolska 3:19-23; 1. Ivanova 5:19). Koje ljude? One Židove i druge koji bi pokazali vjeru u Mesiju, za kojeg se veliki nebeski vođa, Jehova Bog, pobrinuo.
6. a) Zašto su Isusovi sljedbenici mogli propovijedati i brinuti o rastućoj organizaciji? b) Zašto je kasnije izgledalo kao da se ugasilo svjetlo biblijske istine?
6 Isus je učio svoje sljedbenike divnim Božjim istinama i dao im potrebne upute za službu (Luka 10:1-16). Tako je Isus, kada je završio svoju službu i žrtvovao se u korist grešnog čovječanstva, ostavio iza sebe sljedbenike, koji su bili osposobljeni za daljnje provođenje djela propovijedanja i upravljanje poslovima rastuće organizacije onih koji u njega vjeruju. U vrijeme apostola došlo je do snažnog progonstva. No, Jehovina ruka je bila s njegovim narodom, a njihove teškoće bile su poravnate divnim porastom broja vjernika (Djela apostolska 5:41, 42; 8:4-8; 11:19-21). Nakon smrti Isusovih apostola i njihovih neposrednih suradnika, oni koji su se predstavljali kao Kristovi sljedbenici došli su pod vlast svirepih i nadutih svećenika i kraljeva (Djela apostolska 20:28-30). Budući da je to stanje trajalo oko 15 stoljeća, izgledalo je kao da se ugasilo svjetlo biblijske istine.
7. Kada i kako je Jehova ponovno dokazao svoje vodstvo i što je otkrio svojim suvremenim slugama?
7 Zatim je došla objava kao ‘glas koji viče u pustinji’: ‘Približi se Kraljevstvo!’ (Usporedi Izaija 40:3-5; Luka 3:3-6; Matej 10:7.) U posljednjem dijelu 19. stoljeća ponovno je Jehova dokazao svoje vodstvo i počeo pozivati svoje prave obožavatelje iz ovog zlog svijeta i babilonskih religioznih sustava (Otkrivenje 18:1-5). Pomoću svoje napisane Riječi i svetog duha, Bog je otkrio svojim suvremenim slugama da 1914. godina označava kraj neprekidne vladavine neznabožačkih naroda kao i nebesko ustoličenje proslavljenog Isusa Krista, od Boga izabranog kralja cijelog čovječanstva (Luka 21:24; vidi Godišnjak Jehovinih svjedoka za 1975. str. 34-37, eng.).
8. a) Što je potom bilo organizirano? b) Tko se pridružio Isusovim pomazanim sljedbenicima i kako je postalo očito vodstvo Boga i Krista?
8 Kasnije je organizirana nova nacija, koja se sastoji od ostatka duhovnog Izraela, koja je i dalje prosvjećivana s obzirom na Božje namjere a i potpuno osposobljena za službu. Kasnije se tim pomazanim Kristovim sljedbenicima pridružilo mnoštvo vjernika sa zemaljskom nadom. Sada svi ti Jehovini svjedoci zajedno radosno objavljuju njegovo ime i Kraljevstvo do svih krajeva zemaljskih (Izaija 66:7, 8; Galaćanima 6:16; Otkrivenje 7:4, 9, 10). U organiziranoj djelatnosti svjedoka postalo je sasvim očito vodstvo Jehove i njegovog kraljevskog sina, posebno u odgovoru milijuna iskrenih ljudi koji su postali nepokolebljivi zastupnici kraljevske vladavine. Pripadaš li i ti tom sretnom mnoštvu koje hodi s povjerenjem u Jehovino vodstvo? (Mihej 4:1, 2, 5).
9. Koja je zajednica nastala diljem svijeta i kakav stav ona ima prema Božjem vodstvu i teokratskoj vladavini?
9 Konačno, Isusovi su sljedbenici trebali biti njegovi svjedoci ‘do najudaljenijih djelova zemlje’ (Djela apostolska 1:6-8, NS; Marko 13:10). Prema tome, Jehovini svjedoci danas objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu po cijeloj nastanjenoj zemlji i “svi koji bijahu usmjereni vječnom životu” prihvaćaju istinu radosna srca. Oni postaju dio zajednice duhovne braće i sestara diljem svijeta, koji su radosno prihvatili Božje vodstvo i podložili se teokratskoj vladavini (Djela apostolska 13:48, ST; 1. Petrova 2:17). Imaš li i ti poput njih potpuno povjerenje da ovu organizaciju kraljevskih objavitelja vode Jehova Bog i njegov kraljevski sin, Isus Krist?
Čuvaj se da ne izgubiš povjerenje
10. Koja opomena treba potaknuti svakog kršćanina da vrlo pažljivo ispita sam sebe?
10 Mogu li osobe koje primaju blagoslove Jehovinog vodstva upasti u zamku gubitka vjere i povjerenja u njega? Da, jer smo opomenuti: “Pazite, braćo, da se slučajno u koga od nas ne nađe pokvareno nevjerno srce tako da otpadne od Boga živoga. Naprotiv, opominjite se međusobno svaki dan, sve dotle dok traje ovo ‘danas’ da koji od vas ne otvrdne zavodljivošću grijeha!” (Jevrejima 3:12, 13, ST). Prema tome, svaki se kršćanin treba temeljito ispitati.
11. a) U kom pogledu može postati neosjetljivom nečija savjest? b) Što se dogodilo nekima u prvom stoljeću n. r. vr.?
11 Nečija savjest može postati tako neosjetljivom, da on ne vidi ništa lošeg u postupanju koje nije u skladu s duhom kršćanstva, a to ukazuje na nedostatak vjere i povjerenja u Jehovu. Na primjer, neki bi mogli upasti u zamku da materijalističke težnje i tjelesne užitke izjednače sa službom za Boga ili ih čak stave ispred nje. Drugi mogu postati nemoralni ili sa omalovažavanjem govoriti o odgovornoj braći u skupštini. U prvom stoljeću n. r. vr. uvukli su se u skupštinu ‘bezbožni ljudi’, koji su ‘prljali svoje tijelo prezirući gospodstvo i uvredljivo govoreći o slavnima ’ koji su nosili odgovornost u skupštini (Juda 4-8, 16, NS). Ti lažni kršćani izgubili su pravu vjeru u Jehovu i njegovo vodstvo. Neka nam se to nikada ne dogodi!
12. a) Na što se ne osvrće duh neovisnosti i pobune? b) Kakva je suprotnost postojala između Koreja i Davida?
12 Uz ‘nepoštovanje gospodstva’ često je vezan duh neovisnosti i pobune, koji se ne osvrće na činjenicu da Jehova vodi svoju organizaciju. Taj duh je imao pogubne posljedice za Koreja i druge koji su doveli u pitanje autoritet, kojeg je Bog dao Mojsiju i Aronu (4. Mojsijeva 16:1-35). Međutim, kakvu suprotnost nalazimo kod Davida! Spremno čekajući da Jehova ispravi nepravdu, David se nije usudio ubiti svog zlog neprijatelja, kralja Saula, jer je ovaj bio ‘Jehovin pomazanik’ (1. Samuelova 24:2-7). Da, Jehova je imenovao Mojsija, Arona, Saula, Davida, Isusa Krista i druge. Isto tako se i danas u Božjoj organizaciji provode imenovanja u skladu s biblijskim zahtjevima i pod vodstvom Jehovinog svetog duha (1. Timoteju 3:1-13; Titu 1:5- 9; Djela apostolska 20:28).
13. a) Zašto bi mi trebali biti zahvalni za Jehovino vodstvo? b) Poput koga bi mi morali hoditi i sa kakvim stanovištem?
13 Budući da ‘nije u vlasti čovjeku koji hodi da upravlja koracima svojim’, morali bi biti zahvalni Jehovi za vodstvo (Jeremija 10:23, NS). Abraham i njegova predana žena Sara slušali su Boga i postupali po vjeri. Boz i Ruta su se ravnali prema božanskim pripremama. Da, i mnogi drugi vjerni muževi i žene radosno su prihvatili Jehovino vodstvo (Jevrejima 11:4-38; Ruta 3:1 do 4:17). Poput prijašnjih Božjih slugu i mi se moramo kloniti duha neovisnosti i radosno surađivati s Božjom teokratskom organizacijom te hoditi uz puno povjerenje u Jehovino vodstvo.
S pouzdanjem ‘baci svoje breme na Jehovu’
14. Što nam može pomoći sačuvati se buntovničkog duha?
14 Što nam, kao vjernim Jehovinim svjedocima, može pomoći čuvati se buntovničkog duha? Pa, najprije trebamo priznati da je pogrešno biti buntovan i drsko ignorirati Božje vodstvo (Nehemija 9:16, 28-31; Priče Salamunove 11:2). Mi se možemo moliti svom nebeskom Ocu poput Davida koji je rekao: “Odvrati slugu svoga od drskih djela; nemoj im dopustiti da zavladaju mnome. U tom ću slučaju biti potpun, ostat ću nedužan od mnogog prestupanja” (Psalam 19:13, NS). I nama će koristiti ako se sjetimo koliku nam je ljubav Jehova pokazao. To bi trebalo povećati našu ljubav prema njemu i moralo bi nas poticati da u svako doba prihvatimo njegovo vodstvo (Ivan 3:16; Luka 10:27).
15. Kakav način postupanja se preporučuje ako neki brat misli da nije imenovan za slugu pomoćnika ili starješinu zato što starješine imaju nešto protiv njega?
15 Ne smijemo izgubiti iz vida činjenicu da Bog upravlja svojom organizacijom, iako nam ponekad nije lako hoditi s povjerenjem u Jehovino vodstvo. Evo primjera za to: pretpostavimo da neki brat misli kako nije imenovan za slugu pomoćnika ili starješinu zato što starješine imaju nešto protiv njega. Umjesto da postupa na način koji bi mogao poremetiti mir u skupštini, on bi trebao misliti na to da Jehova vodi teokratsku organizaciju. Dakle, brat bi mogao zamoliti za objašnjenje na ponizan i miroljubiv način (Jevrejima 12:14). Kako bi samo bilo mudro da tada prizna slabosti na koje mu je skrenuta pažnja i da se kroz molitvu trudi ispraviti ih! Tek tadamože prepustiti stvari u Božje ruke držeći se riječi: “Baci na Jehovu svoje breme” (Psalam 55:22, NS). S vremenom i duhovnom osposobljenošću Jehova će nam sigurno dati da budemo obilno zaposleni u njegovom djelu. (Usporedi 1. Korinćanima 15:58.)
16. Što ne bi trebali učiniti čak i kada nam je zaista učinjena nepravda u skupštini i zašto?
16 Bi li bio dovoljan razlog da se prestanemo družiti sa skupštinom ako bi nam čak neki brat ili sestra nanio stvarnu nepravdu? Bi li time imali opravdanje prekinuti sa svetom službom Jehovi? Ne, jer bi takvo postupanje bilo nevjerstvo prema Bogu i nezahvalnost za njegovo vodstvo. Time bi također pokazali da ne ljubimo svoju braću u vjeri diljem zemlje (Matej 22:36-40; 1. Ivanova 4:7, 8). Osim toga, ako ne bi sačuvali svoju besprijekornost prema Jehovi, dali bi Sotoni priliku da grdi Boga — nešto, što mi sigurno ne želimo (Priče Salamunove 27:11).
17. a) Što bi nam trebalo pomoći sačuvati povjerenje u Jehovino vodstvo svoje organizacije? b) Što će doživjeti oni koji nastave hoditi s povjerenjem u Jehovino vodstvo?
17 Zato “blagoslivljaj Jehovu ... i ne zaboravi dobročinstva njegova. On ti ... čuva život, kruni te dobrotom i ljubavlju” (Psalam 103:2-4, ST). Ako uvijek mislimo na svog Boga punog ljubavi i postupamo suglasno s njegovom Riječi, sačuvat ćemo jako povjerenje u njegovo nepogrešivo vodstvo (Priče Salamunove 22:19). Odvratiti se od Jehove i njegove organizacije, prezirno odbiti vodstvo ‘vjernog i razboritog roba’ i jednostavno se osloniti na osobno čitanje Biblije i vlastito tumačenje značilo bi postati kao usamljeno drvo na isušenoj zemlji. U protivnom, onaj tko se uzda u našeg velikog vođu Jehovu, “nalik je na stablo zasađeno uz vodu što korijenje pušta k potoku; ne mora se ničeg bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje.” Osim toga, “u sušnoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod” na slavu Jehovi (Matej 24:45-47; Jeremija 17:8, ST). Taj blagoslov možeš i ti doživjeti ako nastaviš hoditi odlučno i s povjerenjem u Jehovino vodstvo.
Možeš li odgovoriti?
◻ Na koje se načine Jehova pokazao kao neusporedivi vođa Izraelaca?
◻ Koje upozorenje daje drevni Izrael s obzirom na Božje vodstvo?
◻ Koga Jehova danas vodi?
◻ Što nam može pomoći čuvati se da ne izgubimo povjerenje u Jehovino vodstvo?
◻ Kakav stav moramo imati prema Jehovinom vodstvu čak i kada nam je učinjena neka nepravda u skupštini?
[Slika na stranici 14]
Godine 607. pr. n. r. vr. nesreća je zadesila one koji nisu hodili s povjerenjem u Jehovino vodstvo. Kako bi bilo mudro da nam to posluži kao opomena!
[Slika na stranici 15]
Abraham, Sara, David, Isus i drugi hodili su s povjerenjem u Jehovino vodstvo. Hodiš li i ti tako?