Zašto davati Jehovi?
DOK je sunce sjalo iznad malog sidonskog grada Sarepte, jedna se udovica sagnula kako bi sakupila grančice. Trebala je napraviti vatru kako bi pripremila oskudan obrok — vjerojatno posljednji koji bi ona i njezin mladi sin pojeli. Naprezala se da sebe i svog sina održi na životu tijekom duge suše i gladi, a sve se ovako tužno završilo. Gladovali su.
Pristupio joj je jedan čovjek. Zvao se Ilija i udovica je ubrzo vidjela da je on Jehovin prorok. Izgleda da je ona već čula za tog Boga. Jehova je bio drugačiji od Baala, čije je okrutno, perverzno obožavanje prevladavalo u njezinoj zemlji Sidonu. Zato je, kada ju je Ilija zamolio za malo vode, jedva dočekala da ga posluži. Možda je smatrala da će time steći naklonost kod Jehove (Matej 10:41, 42). No tada je Ilija zatražio još nešto — malo hrane. Udovica je objasnila da ima dovoljno hrane samo za jedan posljednji obrok. Ipak, Ilija je bio uporan, uvjeravajući je da će Jehova na čudesan način pribavljati hranu za nju sve dok ne prođe suša. Što je ona učinila? Biblija kaže: “I ona otide i učini kako reče Ilija” (1. Carevima 17:10-15). Ove jednostavne riječi opisuju djelo velike vjere — ustvari toliko velike da je gotovo tisuću godina kasnije Isus Krist hvalio tu udovicu! (Luka 4:25, 26).
Pa ipak, moglo bi djelovati čudno da bi Jehova tražio toliko mnogo od žene koja je posjedovala tako malo. To naročito može izgledati čudno kada razmotrimo molitvu koju je jednom prilikom uputio jedan vrlo istaknut čovjek. Kada je kralj David sakupljao priloge za svog sina Salamuna kako bi ih on upotrijebio za izgradnju hrama, to je potaknulo na silnu velikodušnost. Govoreći suvremenim načinom izražavanja, priloženi pokloni bili su vrijedni milijarde dolara! Stoga je David rekao Jehovi u molitvi: “Ko sam ja i šta je moj narod da bismo mogli ovoliko prinijeti tebi dragovoljno? jer je od tebe sve, i iz tvojih ruku primivši dasmo ti” (1. Dnevnika 29:14). Kao što je David rekao, Jehovi pripada sve. Stoga kad god dajemo kako bismo unaprijedili čisto obožavanje, mi samo vraćamo Jehovi ono što je već njegovo (Psalam 50:10). Stoga se postavlja pitanje: Zašto uopće Jehova želi da dajemo?
Vrlo važan dio pravog obožavanja
Najjednostavniji odgovor jest to da je Jehova od ranih vremena davanje učinio vrlo važnim dijelom čistog obožavanja. Vjerni čovjek Abel žrtvovao je Jehovi jedan dio svoje dragocjene stoke. Patrijarsi Noa, Abraham, Izak, Jakov i Job davali su slične žrtve (1. Mojsijeva 4:4; 8:20; 12:7; 26:25; 31:54; Job 1:5).
Mojsijev je zakon nalagao te čak regulirao davanje priloga Jehovi. Naprimjer, svim je Izraelcima bilo zapovjeđeno da daju desetinu, ili deseti dio prinosa zemlje i prirasta svoje stoke (4. Mojsijeva 18:25-28). Drugi prilozi nisu bili tako striktno propisani. Naprimjer, od svakog se Izraelca zahtijevalo da daje Jehovi prvine od svoje stoke i prinosa (2. Mojsijeva 22:29, 30; 23:19). No, Zakon je svakom pojedincu dozvoljavao da sam odluči koliko će od svojih prvina dati, sve dok je davao najbolje. Zakon je ujedno pružao mogućnost davanja žrtve zahvalnice, te zavjetne žrtve, koje su bile potpuno dobrovoljne (3. Mojsijeva 7:15, 16). Jehova je svoj narod hrabrio da daje u onoj mjeri u kojoj ga je on blagoslivljao (5. Mojsijeva 16:17). Kao što je to bio slučaj i prilikom gradnje tabernakula te kasnije hrama, svatko je dao onoliko koliko ga je njegovo srce potaknulo da dâ (2. Mojsijeva 35:21; 1. Dnevnika 29:9). Sasvim sigurno, takvi su dobrovoljni prilozi bili veoma ugodni Jehovi!
Pod ‘Kristovim zakonom’, svako davanje trebalo je biti dobrovoljno (Galaćanima 6:2; 2. Korinćanima 9:7). To nije značilo da su Kristovi sljedbenici prestali davati ili da su davali manje. Upravo suprotno! Dok su Isus i njegovi apostoli propovijedali u Izraelu, slijedila ih je grupa žena koje su im služile, koristeći svoju imovinu (Luka 8:1-3). I apostol Pavao je primao poklone koji su podupirali njegovo misionarsko djelo, a on je zauzvrat poticao neke skupštine da daju novčana sredstva drugima koji su u potrebi (2. Korinćanima 8:14; Filipljanima 1:3-5). Vodeće tijelo u Jeruzalemu zadužilo je odgovorne muškarce kako bi se pobrinuli da se priložena sredstva podijele onima kojima su potrebna (Djela apostolska 6:2-4). Očito je da su rani kršćani smatrali prednošću to što su na takve načine mogli podupirati čisto obožavanje.
Ipak, mogli bismo se pitati zašto Jehova davanje čini dijelom svog obožavanja. Razmotri četiri razloga.
Zašto dajemo
Kao prvo, Jehova davanje čini dijelom svog obožavanja zato što je to dobro za nas. Ono naglašava naše cijenjenje Božje dobrote. Naprimjer, ako dijete kupi ili napravi poklon za roditelja, zašto se roditelj smiješi od zadovoljstva? Da li taj poklon zadovoljava neku duboku potrebu koju roditelj ne bi mogao na neki drugi način zadovoljiti? Vjerojatno ne. Umjesto toga, roditelj je sretan kada vidi da dijete razvija duh cijenjenja i davanja. Jehova iz sličnih razloga potiče nas da dajemo i sretan je kada to činimo. To je način na koji mu pokazujemo da zaista cijenimo svu beskrajnu dobrohotnost i velikodušnost koju on pokazuje prema nama. On daje “svaki dobri dar i svaki poklon savršeni”, tako da nam nikada neće ponestati razloga da mu zahvaljujemo (Jakov 1:17). Iznad svega, Jehova je dao svog ljubljenog Sina, dozvolivši da on umre kako bismo mi mogli zauvijek živjeti (Ivan 3:16). Možemo li mu ikada u dovoljnoj mjeri zahvaliti?
Kao drugo, ako davanje učinimo svojom navikom, mi na taj način učimo oponašati Jehovu i njegovog Sina, Isusa Krista, u najvažnijem pogledu. Jehova je dosljedan u davanju, neprestano je velikodušan. Kao što Biblija kaže, on nam daje “život i di[s]anje i sve” (Djela apostolska 17:25). S pravom mu možemo zahvaliti za svaki dah koji udahnemo, za svaki zalogaj hrane u kojem uživamo, za svaki sretan i ispunjavajuć trenutak u životu (Djela apostolska 14:17). Isus je, poput svog Oca, pokazao duh davanja. On se velikodušno odrekao sebe. Jesi li znao da je, kada je Isus činio čuda, on sam pretrpio određeni gubitak? Pisma ne jednom kažu da je, kada je liječio bolesne ljude, sila ‘izlazila iz njega’ (Luka 6:19; 8:45, 46). Isus je bio toliko velikodušan da je čak dao svoju dušu, svoj život, na samu smrt (Izaija 53:12).
Zato kada dajemo, bilo svoje vrijeme bilo svoju energiju bilo ono što posjedujemo, oponašamo Jehovu i radujemo njegovo srce (Priče Salamunove 27:11; Efežanima 5:1). Ujedno slijedimo savršeni uzor vladanja za ljude koji nam je ostavio Isus Krist (1. Petrova 2:21).
Kao treće, davanje zadovoljava realne i važne potrebe. Istina, Jehova bi lako mogao zadovoljiti potrebe interesa Kraljevstva i bez naše pomoći, baš kao što bi mogao učiniti da kamenje viče umjesto da koristi nas da propovijedamo riječ (Luka 19:40). No on je odlučio da nas počasti ovim prednostima. Zato kada dajemo svoja sredstva za unapređivanje interesa Kraljevstva imamo veliko zadovoljstvo zbog toga što znamo da zaista imamo udjela u najvažnijem djelu koje se danas vrši u svijetu (Matej 24:14).
Nije niti potrebno reći da je novac potreban kako bi se financiralo svijetom rašireno djelo Jehovinih svjedoka. Tijekom 1995. službene godine, Društvo je potrošilo gotovo 60 milijuna dolara samo na troškove specijalnih pionira, misionara i putujućih nadglednika u njihovim propovjedničkim dodjelama. Međutim, to je relativno malen izdatak kada se usporedi s gradnjom i djelovanjem podružnica i tiskarskih objekata širom svijeta. Ipak, sve je to omogućeno dobrovoljnim prilozima!
Pripadnici Jehovinog naroda uglavnom neće pretpostaviti da, ako oni sami nisu imućni, mogu jednostavno drugima prepustiti da nose teret. Takav bi nas stav mogao navesti da promašimo ovaj aspekt našeg obožavanja. Prema onome što je rekao apostol Pavao, kršćani u Makedoniji bili su u ‘krajnjem siromaštvu’. No ipak su usrdno molili za prednost davanja. I ono što su dali bilo je, kako je Pavao posvjedočio, ‘iznad njihovih mogućnosti’! (2. Korinćanima 8:1-4, St).
Kao četvrto, Jehova je davanje učinio dijelom pravog obožavanja zato što će nam davanje pomoći da budemo sretni. Sam je Isus rekao: “Mnogo je blaženije davati nego li uzimati” (Djela apostolska 20:35). Tako nas je Jehova konstruirao. To je još jedan razlog zašto bismo mogli smatrati da, bez obzira na to koliko mu dajemo, nikada time ne možemo u jednakoj mjeri izraziti cijenjenje koje u svom srcu osjećamo prema njemu. No nasreću, Jehova od nas ne očekuje više nego što možemo dati. Možemo biti sigurni da je on sretan kada radosno dajemo ono što možemo! (2. Korinćanima 8:12; 9:7).
Pokazivanje duha davanja rezultira blagoslovima
Ako se vratimo na naš ranije navedeni primjer, zamisli da se udovica iz Sarepte razumski opravdavala kako će se netko drugi pobrinuti za Ilijinu potrebu za jelom. Kakav bi samo blagoslov tada izgubila!
Nema sumnje da Jehova blagoslivlja one koji pokazuju duh davanja (Priče Salamunove 11:25). Udovica iz Sarepte nije morala patiti zato što se odrekla onoga za što je mislila da je njezin posljednji obrok. Jehova ju je čudom nagradio. Kao što je Ilija i obećao, sve dok nije prošla suša njezine zalihe brašna i ulja nisu se iscrpile. No primila je još i veću nagradu. Kada se njezin sin razbolio i umro, Ilija, čovjek pravog Boga, vratio ga je u život. Koliko ju je samo to sigurno izgradilo u duhovnom pogledu! (1. Carevima 17:16-24).
Mi danas ne očekujemo da budemo blagoslovljeni čudima (1. Korinćanima 13:8). Ali Jehova nam ipak jamči da će on podržati one koji mu služe cijelom dušom (Matej 6:33). Stoga u tom pogledu možemo biti poput udovice iz Sarepte, velikodušno dajući s pouzdanjem da će se Jehova brinuti za nas. Isto tako, možemo uživati velike duhovne nagrade. Ako je davanje dio naše redovite rutine, a ne nešto što radimo povremeno i bez promišljanja, to će nam pomoći da naše oko i dalje bude jednostavno i fokusirano na interese Kraljevstva, kao što je Isus preporučio (Luka 11:34; usporedi 1. Korinćanima 16:1, 2). To će nam isto tako pomoći da se osjećamo bliže Jehovi i Isusu kao njihovi suradnici (1. Korinćanima 3:9). I to će dati dodatno pojačanje velikodušnom duhu davanja koji je već svojstven Jehovinim obožavateljima širom svijeta.
[Okvir na stranici 31]
NAČINI NA KOJE SU NEKI ODLUČILI DAVATI
PRILOZI ZA SVIJETOM RAŠIRENO DJELO
Mnogi izdvoje ili predvide određen iznos koji stavljaju u kutiju za priloge s natpisom: “Prilozi za djelo Kraljevstva (Matej 24:14).” Svakog mjeseca skupštine šalju taj iznos mjesnoj podružnici/Zajednici.
Dobrovoljni novčani pokloni mogu se slati izravno podružnici/Zajednici u vašoj zemlji. Poklanjati se mogu i nakit i druge vrijednosti. Uz ove poklone treba poslati kratko pismo u kojem se izjavljuje da se radi o bezuvjetnom poklanjanju.
UVJETNO POKLANJANJE
Novac se može dati podružnici/Zajednici na korištenje do darivaočeve smrti, uz uvjet da se u slučaju osobne potrebe novac vrati darivaocu. Za daljnje informacije, molimo obratite se podružnici/Zajednici u vašoj zemlji.
Osim bezuvjetnog poklanjanja novca i uvjetnih novčanih poklona, postoje i druge metode davanja za svijetom rašireno djelo Kraljevstva. Neke od tih metoda su:
Osiguranje: Podružnica/Zajednica može biti imenovana za korisnika police životnog osiguranja ili mirovinskog osiguranja. Podružnicu/Zajednicu treba obavijestiti o svim takvim namjerama.
Bankovni računi: Podružnicu/Zajednicu može se ovlastiti da u slučaju darivaočeve smrti regulira u korist Zajednice njegove bankovne račune, štedne uloge ili osobne umirovljeničke račune. Podružnicu treba obavijestiti o svim takvim namjerama.
Dionice i obveznice: Dionice i obveznice mogu se pokloniti podružnici/Zajednici kao bezuvjetni poklon ili uz uvjet da se prihod isplaćuje darivaocu.
Nekretnine: Nekretnine se mogu pokloniti podružnici/Zajednici bezuvjetno, ili uz zadržavanje prava darivaoca na doživotno uživanje. Prije darovanja nekretnina podružnici/Zajednici, treba stupiti u vezu s podružnicom/Zajednicom.
Oporuke i zaklade: Imovina ili novac može se ostaviti u nasljedstvo podružnici/Zajednici putem zakonski sastavljene oporuke ili se podružnica/Zajednica može imenovati za korisnika zaklade. Zaklada u korist vjerske organizacije može omogućiti određene porezne olakšice. Kopiju oporuke ili ugovora o zakladi treba poslati podružnici/Zajednici.
Radi daljnjih informacija o davanju priloga za svijetom rašireno djelo pišite na adresu:
Jehovini svjedoci — kršćanska vjerska zajednica, Kamaufova 11, 10000 Zagreb, ili na podružnicu Društva u vašoj zemlji.