Oponašaš li našeg nepristranog Boga?

NEPRISTRANOST — gdje se može naći? Postoji Osoba koja je posve nepristrana, slobodna od predrasuda, favoriziranja i diskriminacije. To je Jehova Bog, Stvoritelj čovječanstva. Međutim, s obzirom na ljude, engleski pisac iz 19. stoljeća Charles Lamb iskreno je napisao: “Ja sam, otvoreno rečeno, pun predrasuda — sastoje se od simpatija i antipatija.”

Što se tiče nepristranosti, ona jako nedostaje u međuljudskim odnosima. Prije mnogo stoljeća, mudri kralj Izraela, Salamun, zapazio je da “čovjek [vlada] nad čovjekom na zlo njegovo” (Propovjednik 8:9). Rasna mržnja, nacionalni sukobi i obiteljska neprijateljstva neprestano se umnožavaju. Je li stoga realno vjerovati da ljudi sami mogu ostvariti nepristrano društvo?

Potrebno je uložiti svjestan napor da bismo imali vlast nad svojim stavovima i da bismo se oslobodili svih duboko ukorijenjenih predrasuda (Efežanima 4:22-24). Mogli bismo posjedovati stavove koje smo stekli u sredini u kojoj smo živjeli i u kojoj smo se obrazovali, a koji su ukorijenjeni u našem obiteljskom, rasnom i nacionalnom porijeklu, a da toga nismo ni svjesni. Takva su naizgled blaga naginjanja često duboko usađena te unapređuju stavove koji vode do pristranosti. Škotski je pravnik i urednik Lord Francis Jeffrey čak priznao: “Ne postoji ništa drugo čega čovjek toliko dugo nije svjestan kao veličine i snage svojih predrasuda.”

Lenaa je osoba koja priznaje da je potrebno uložiti svjestan napor da bi se suzbijalo naginjanje prema pristranosti. Da bismo prigušili svoje osjećaje predrasuda, kaže ona, “moramo uložiti mnogo truda jer odgoj vrši vrlo jak utjecaj”. Lena isto tako priznaje da su potrebni stalni podsjetnici.

Jehovin glas nepristranosti

Jehova pruža savršen primjer nepristranosti. Od uvodnih stranica Biblije čitamo o tome kako je svoju nepristranost pokazivao u svom načinu postupanja s ljudima. Iz tih izvrsnih primjera i podsjetnika možemo mnogo naučiti.

Jehova je pokazao nepristranost time što je vodio stvari tako da je židovski apostol Petar 36. n. e. objavio dobru vijest Korneliju i drugim neznabošcima. Tada je Petar rekao: “Bog ne gleda ko je ko [“nije pristran”, NW]: nego u svakom narodu koji se boji njega i tvori pravdu mio je njemu” (Djela apostolska 10:34, 35).

U svim svojim postupcima s ljudskom obitelji, Jehova je uvijek demonstrirao svoju nepristranost. Krist Isus rekao je o svom Ocu: “On zapovijeda svome suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima” (Matej 5:45). Nadalje, uzvisujući Jehovu kao nepristranog Boga, Petar je posvjedočio: “[On] nas trpi [“je strpljiv”, NW], jer ne će da ko pogine, nego svi da dodju u pokajanje” (2. Petrova 3:9).

U Noino vrijeme, kad je “nevaljalstvo ljudsko [bilo] veliko na zemlji, i (...) sve misli srca njihova svagda samo zle”, Jehova je odlučio da uništi taj svijet čovječanstva (1. Mojsijeva 6:5-7, 11, 12). Međutim, Noa je po Božjoj zapovijedi i pred očima svojih suvremenika gradio arku. Dok su on i njegovi sinovi podizali arku, Noa je bio i ‘propovjednik pravde’ (2. Petrova 2:5). Premda je Jehova poznavao zlo naginjanje srca tog naraštaja, on mu je nepristrano poslao jasnu poruku. Time što je Noa gradio i propovijedao, Jehova je apelirao na njihove umove i srca. Imali su dovoljno prilika odazvati se, no umjesto toga oni “ne osjetiše dok ne dodje potop i odnese sve” (Matej 24:39).

Kakvog li izvrsnog primjera Jehovine nepristranosti! Taj primjer u ovim kritičnim posljednjim danima potiče Božje sluge da jednako nepristrano objavljuju dobru vijest o Kraljevstvu. Osim toga, oni se ne suzdržavaju da objavljuju dan Jehovine osvete. Pred očima javnosti nepristrano prenose Jehovinu poruku, tako da je svi mogu čuti (Izaija 61:1, 2).

Obećanja koja je Jehova dao patrijarsima Abrahamu, Izaku i Jakovu jasno su pokazala da je on nepristran Bog. Upravo iz njihove obiteljske loze trebao je doći Pomazanik preko koga će se ‘blagosloviti svi narodi na zemlji’ (1. Mojsijeva 22:18; 26:4; 28:14). Krist Isus pokazao se kao taj Pomazanik. Jehova je Isusovom smrću i uskrsnućem čitavom poslušnom čovječanstvu otvorio put spasenja. Da, koristi Kristove otkupne žrtve dostupne su bez pristranosti.

U Mojsijevo je vrijeme Jehovina nepristranost došla do izražaja na vrlo zanimljiv način u vezi s kćerima Salfada. Tih pet žena suočilo se s teškom situacijom u vezi s nasljedstvom svog oca u Obećanoj zemlji. To je bilo zato što je u Izraelu bilo uobičajeno da nečije nasljedstvo zemlje prelazi na njegove sinove. Međutim, Salfad je umro, a da nije ostavio sina koji bi dobio nasljedstvo. Zato je pet Salfadovih kćeri došlo pred Mojsija s molbom za nepristrano postupanje, govoreći: “Za što da se istrijebi ime oca našega iz porodice njegove za to što nije imao sina? Daj nam našljedstvo medju braćom oca našega.” Jehova je uslišio njihove molbe i uputio Mojsija: “Kad ko umre a nema sina, onda prenesite našljedstvo njegovo na kćer njegovu” (4. Mojsijeva 27:1-11).

Kakvog li nepristranog presedana punog ljubavi! Da bi se osiguralo da plemensko nasljedstvo ne prijeđe u drugo pleme kad se kćeri udaju, od njih se zahtijevalo da se udaju samo “u porodici plemena svojega” (4. Mojsijeva 36:5-12).

Daljnji uvid u Jehovinu nepristranost dobivamo u danima suca i proroka Samuela. Jehova ga je opunomoćio da pomaže novog kralja iz Judinog plemena u porodici Izaja Betlemca. No Izaj je imao osam sinova. Koga će pomazati za kralja? Samuela se dojmio Elijabov stas. Međutim, na Jehovu ne utječe vanjski izgled. Rekao je Samuelu: “Ne gledaj na lice njegovo ni na visinu rasta njegova (...) jer ne gledam na što čovjek gleda: čovjek gleda što je na očima, a Gospodin gleda na srce.” David, najmlađi Izajin sin, bio je izabran (1. Samuelova 16:1, 6-13).

Izvući pouku iz Jehovine nepristranosti

Kršćanski starješine trebali bi oponašati Jehovu, gledajući na duhovna svojstva suvjernika. Lako je prosuditi nekoga na temelju vlastitih mjerila, dopuštajući da osobni osjećaji zasjene naš sud. Jedan je starješina rekao: “Nastojim postupati s drugima na način koji je dopadljiv Jehovi, ne na temelju vlastitih unaprijed stvorenih predodžbi.” Od kakve li je koristi za sve Jehovine sluge da njegovu Riječ koriste kao svoje mjerilo!

Prethodni nam biblijski primjeri pomažu suzbijati još postojeće osjećaje rasnih ili nacionalnih predrasuda. Oponašajući Jehovinu nepristranost, štitimo kršćansku skupštinu od predrasuda, diskriminacije i favoritizma.

Apostol Petar je naučio da “Bog ne gleda ko je ko [“nije pristran”, NW]” (Djela apostolska 10:34). Favoritizam je neprijatelj nepristranosti i povređuje načela ljubavi i jedinstva. Isus je privlačio siromašne, slabe i ponižene, a njihov je teret činio lakim (Matej 11:28-30). Isticao se time što je bio u oštroj suprotnosti prema židovskim vjerskim vođama, koji su dominirali nad ljudima, opterećujući ih teškim teretom pravilâ (Luka 11:45, 46). Takvo postupanje i favoriziranje bogatih i istaknutih osoba sigurno nije bilo u skladu s Kristovim učenjima (Jakov 2:1-4, 9).

Danas se kršćanski starješine podlažu Kristovom poglavarstvu i pokazuju nepristranost prema svim Jehovi predanim osobama. Dok ‘pasu povjereno im stado Božje’, čuvaju se favoriziranja zbog ekonomskog položaja, razlika u osobnosti ili obiteljskih veza (1. Petrova 5:2, Duda-Fućak). Oponašajući nepristranog Boga i obazirući se na njegovo upozorenje protiv favoriziranja, kršćanski starješine u skupštini unapređuju duh nepristranosti.

Kršćanska skupština Jehovinih svjedoka međunarodno je bratstvo. Ona je živi dokaz da se pod vodstvom Isusa Krista može ostvariti društvo koje je slobodno od predrasuda i nepristrano. Svjedoci su se ‘obukli u novoga čovjeka [“novu osobnost”, NW] koji je sazdan po Bogu u pravdi i u svetinji istine’ (Efežanima 4:24). Da, oni uče iz savršenog primjera nepristranog Boga, Jehove, i imaju izgled da će vječno živjeti u novom svijetu oslobođenom svih vrsta pristranosti (2. Petrova 3:13).

[Bilješka]

[Slika na stranici 26]

Apostol Petar naučio je da Bog nije pristran