20. Što moraju raditi oni koji se nalaze u protuslici grada utočišta kako bi bili zaštićeni od Krvnog osvetnika?

²⁰ Da bi bio zaštićen od krvnog osvetnika, nenamjerni je ubojica morao ostati u gradu utočišta te nije smio zalaziti izvan granica njegovih pašnjaka. A što je s onima koji se nalaze u protuslici grada utočišta? Da bi bili na sigurnom od velikog Krvnog osvetnika, oni ne smiju napustiti grad. Zaista, oni moraju paziti na mamce kako ne bi, takoreći, otišli na rub pašnjaka. Moraju paziti kako ne bi dopustili da se u njihovim srcima razvije ljubav prema Sotoninom svijetu. To možda zahtijeva da se mole i naprežu, no o tome ovisi njihov život (1. Ivanova 2:15-17; 5:19).

Božice plodnosti i rata

ZA VRIJEME jedne arheološke kampanje u Ebli (Sirija), otkrivena je relikvija koja prikazuje Ištar, babilonsku božicu plodnosti i rata. Arheolog Paolo Matthiae opisuje je kao “cilindričan pečat s kultnom scenom koja prikazuje svećenicu s velom ispred jedinstvenog božanskog lika (...) kojemu je glava nasađena na dugački tanki potporanj”.

Otkriće je značajno budući da lik datira s početka 18. stoljeća pr. n. e. Prema Matthiaeu, to pruža “uvjerljiv dokaz” da se obožavanje Ištar protezalo nekih 2 000 godina.

Obožavanje Ištar započelo je u Babilonu, a u narednim se stoljećima proširilo po cijelom Rimskom Carstvu. Jehova je naredio Izraelcima da uklone svaki trag krive religije iz Obećane zemlje, ali budući da su propustili tako postupiti, obožavanje Astarote (kanaanski pandan Ištar) postalo im je zamkom (5. Mojsijeva 7:2, 5; Sudije 10:6).

Iako Ištar i njen pandan Astarota više ne postoje, obilježja koja su one predstavljale — nemoral i nasilje — uzela su maha. S pravom se možemo pitati je li moderno društvo stvarno toliko različito od tih drevnih civilizacija koje su obožavale ove božice plodnosti i rata.