Ostani u ‘gradu utočišta’ i živi!
“U utočištu svojem valja da stoji dokle ne umre poglavar svećenički” (4. MOJSIJEVA 35:28).
1. Tko je Krvni osvetnik, i koje će korake uskoro poduzeti?
JEHOVIN Krvni osvetnik, Isus Krist, spreman je krenuti u akciju. Taj će Osvetnik, sa svojim anđeoskim snagama, uskoro poduzeti korake protiv svih onih koji se ne kaju a krivi su za krv. Da, Isus će služiti kao Božji Izvršitelj presude tijekom ‘nevolje velike’ koja se brzo približava (Matej 24:21, 22; Izaija 26:21). Čovječanstvo će tada biti suočeno sa svojom krivnjom za krv.
2. Koje je jedino pravo mjesto utočišta, i koja pitanja zahtijevaju odgovor?
2 Put u sigurnost znači dospjeti na put u protusliku grada utočišta i bježati kako bismo spasili svoj život! Ako se izbjeglicu primi u grad ona mora u njemu ostati, jer je to jedino pravo mjesto utočišta. No možda se pitaš: ‘Jesmo li zaista krivi za krv, budući da većina nas nije nikad nikoga ubila? Zašto je Isus Krvni osvetnik? Što je današnji grad utočišta? Može li ga itko ikada bez opasnosti napustiti?’
Jesmo li zaista krivi za krv?
3. Koje će nam obilježje Mojsijevog zakona pomoći uvidjeti da milijarde stanovnika Zemlje snose krivnju za krv?
3 Jedno obilježje Mojsijevog zakona pomoći će nam uvidjeti da milijarde stanovnika Zemlje snose krivnju za krv. Bog je odredio da Izraelci snose zajedničku odgovornost za prolivenu krv. Ako je nađen netko ubijen a da se nije znalo tko ga je ubio, suci su morali izmjeriti udaljenost do okolnih gradova kako bi ustanovili koji je grad najbliži. Da bi uklonili krivnju, starješine tog grada koji je, izgleda, snosio krivnju za krv morali su u neobrađenoj bujičnoj dolini slomiti vrat junici s kojom se još nije radilo. To su učinili pred levitskim svećenicima ‘jer je Jehova izabrao njih da rješavaju raspre i svaku štetu’. Starješine grada oprali bi ruke nad junicom i rekli: “Ruke naše nijesu prolile ove krvi niti su oči naše vidjele; milostiv budi narodu svojemu Izraelu, koji si iskupio, Gospodine, i ne meći prave krvi [“krivnju za nedužnu krv”, NW] na narod svoj Izraela” (5. Mojsijeva 21:1-9). Jehova Bog nije želio da izraelska zemlja bude okaljana krvlju niti da njen narod snosi zajedničku krivnju za krv.
4. Kakvu povijest krivnje za krv ima Babilon Veliki?
4 Da, postoji nešto poput zajedničke, ili kolektivne, krivnje za krv. Uzmimo ogromnu krivnju za krv koju snosi Babilon Veliki, svjetsko carstvo krive religije. Pa, on je pijan od krvi Jehovinih slugu! (Otkrivenje 17:5, 6; 18:24). Religije nazovikršćanstva tvrde da slijede Kneza Mira, ali ono je zbog ratova, vjerskih inkvizicija i smrtonosnih križarskih ratova pred Bogom postalo krivo za krv (Izaija 9:6; Jeremija 2:34). Zapravo, nazovikršćanstvo mora snositi glavnu krivnju za smrt milijuna ljudi koji su poginuli u dva svjetska rata ovog stoljeća. Zato su pripadnici krive religije kao i oni koji podupiru ljudske ratove i oni koji sudjeluju u njima pred Bogom krivi za krv.
5. U kojem su pogledu neki ljudi poput nenamjernog ubojice u Izraelu?
5 Neki su ljudi, bilo namjerno bilo iz nehata, prouzročili ljudsku smrt. Drugi su sudjelovali u kolektivnom ubijanju, možda zato što su ih vjerski vođe uvjerili da je to Božja volja. A neki su pak proganjali i ubijali Božje sluge. Čak i da nismo radili takve stvari, mi ipak snosimo kolektivnu odgovornost za gubitak ljudskog života jer nismo poznavali Božji zakon i njegovu volju. Mi smo poput nenamjernog ubojice ‘koji je ubio bližnjega svojega nehotice, ne mrzivši ga prije’ (5. Mojsijeva 19:4). Takvi pojedinci trebaju moliti Boga za milosrđe i bježati u protusliku grada utočišta. Inače će doživjeti smrtonosan susret s Krvnim osvetnikom.
Isusove vitalne uloge
6. Zašto se može reći da je Isus najbliži rođak čovječanstva?
6 U Izraelu je krvni osvetnik bio najbliži rođak žrtve. Da bi osvetio sve koji su ubijeni na Zemlji a naročito ubijene Jehovine sluge, današnji bi Krvni osvetnik morao biti rođak čitavog čovječanstva. Tu ulogu ispunjava Isus Krist. On se rodio kao savršen čovjek. Isus je svoj bezgrešan život predao na smrt kao otkupnu žrtvu i nakon svog uskrsnuća na nebo predstavio je vrijednost te žrtve Bogu u korist Adamovih grešnih umirućih potomaka. Krist je tako postao Otkupitelj čovječanstva, naš najbliži rođak — zakoniti Krvni osvetnik (Rimljanima 5:12; 6:23; Jevrejima 10:12). Isus je opisan kao brat pomazanih sljedbenika svojih stopa (Matej 25:40, 45; Jevrejima 2:11-17). Kao nebeski Kralj on postaje “otac vječni” onih koji će se okoristiti njegovom žrtvom kao njegovi zemaljski podanici. Oni će zauvijek živjeti (Izaija 9:6, 7). Zato je Jehova tog Rođaka čovječanstva prikladno imenovao za Krvnog osvetnika.
7. Što Isus kao veliki Prvosvećenik čini za ljude?
7 Isus je i bezgrešan, iskušan, suosjećajan Prvosvećenik (Jevrejima 4:15). U tom svojstvu primjenjuje vrijednost svoje žrtve za okajanje grijeha na čovječanstvo. Gradovi utočišta osnovani su za ‘sinove Izraelove i došljake i strance među njima’ (4. Mojsijeva 35:15). Tako je veliki Prvosvećenik vrijednost svoje žrtve najprije primijenio na svoje pomazane sljedbenike, ‘sinove Izraelove’. Sada je primjenjuje na ‘došljake’ i ‘strance’ koji se nalaze u protuslici grada utočišta. Ove “druge ovce” Gospodina Isusa Krista gaje nadu da će zauvijek živjeti na Zemlji (Ivan 10:16; Psalam 37:29, 34).
Današnji grad utočišta
8. Što je protuslika grada utočišta?
8 Što je protuslika grada utočišta? To nije neka zemljopisna lokacija poput Hebrona, jednoga od šest levitskih gradova utočišta i doma izraelskog prvosvećenika. Današnji je grad utočišta Božja priprema da nas sačuva od smrti zbog kršenja njegove zapovijedi o svetosti krvi (1. Mojsijeva 9:6). Svatko tko, bilo namjerno bilo nenamjerno, prestupi tu zapovijed mora tražiti Božje oproštenje i poništenje svog grijeha kroz vjeru u krv Prvosvećenika, Isusa Krista. Pomazani kršćani koji gaje nebesku nadu i “veliko mnoštvo” koje ima zemaljske izglede okoristili su se Isusovom žrtvom za okajanje grijeha te se nalaze u protuslici grada utočišta (Otkrivenje 7:9, 14, St; 1. Ivanova 1:7; 2:1, 2).
9. Kako je Saul iz Tarza prekršio Božju zapovijed o krvi, no kako je pokazao da je promijenio svoj stav?
9 Prije nego što je postao kršćaninom, apostol Pavao je prekršio zapovijed o krvi. Kao Saul iz Tarza, progonio je Isusove sljedbenike te je čak odobravao njihovo ubojstvo. “Ali”, rekao je Pavao, “bih pomilovan, jer ne znajući učinih u nevjerstvu” (1. Timoteju 1:13; Djela apostolska 9:1-19). Saul je imao pokajnički stav, što je kasnije dokazao mnogim djelima vjere. No potrebno je više od vjere u otkupninu da bi se ušlo u protusliku grada utočišta.
10. Kako se može zadobiti dobru savjest, i što moramo činiti da bismo je sačuvali?
10 Nenamjerni ubojica mogao je ostati u jednom od izraelskih gradova utočišta samo ako je mogao dokazati da ima dobru savjest pred Bogom s obzirom na prolijevanje krvi. Da bismo stekli dobru savjest, moramo iskazivati vjeru u Isusovu žrtvu, pokajati se zbog svojih grijeha i promijeniti svoj način postupanja. Trebamo se moliti za dobru savjest tako što se kroz Krista u molitvi predamo Bogu, simbolizirajući to krštenjem u vodi (1. Petrova 3:20, 21). Ta nam dobra savjest omogućava da dospijemo u čist odnos s Jehovom. Jedini način na koji možemo sačuvati dobru savjest jest da udovoljavamo Božjim zahtjevima i da obavljamo zadatak koji nam je dodijeljen u protuslici grada utočišta, kao što su i izbjeglice u drevnim gradovima utočišta morali slušati Zakon i ispunjavati svoje radne zadatke. Glavni zadatak koji Jehovin narod danas obavlja jest objavljivanje poruke o Kraljevstvu (Matej 24:14; 28:19, 20). Izvršavanje tog djela pomoći će nam da postanemo korisni stanovnici današnjeg grada utočišta.
11. Što moramo izbjegavati želimo li ostati na sigurnom u današnjem gradu utočišta?
11 Napustiti današnji grad utočišta značilo bi izložiti se uništenju, jer će Krvni osvetnik uskoro stupiti u akciju protiv svih koji su krivi za krv. Sada nije vrijeme da nas se zatekne izvan tog zaštitnog grada ili u opasnom području u blizini vanjske granice njegovih pašnjaka. Kad bismo izgubili vjeru u Prvosvećenikovu žrtvu za okajanje grijeha našli bismo se izvan protuslike grada utočišta (Jevrejima 2:1; 6:4-6). Mi se ne bismo nalazili na sigurnome ni onda ako bismo usvojili svjetovne puteve, stajali na rubu Jehovine organizacije ili se udaljili od pravednih mjerila našeg nebeskog Oca (1. Korinćanima 4:4).
Oslobođeni iz grada utočišta
12. Koliko dugo moraju pojedinci koji su prije bili krivi za krv ostati u protuslici grada utočišta?
12 Nenamjerni ubojica u Izraelu morao je ostati u gradu utočišta “dokle ne umre poglavar svećenički” (4. Mojsijeva 35:28). Koliko dugo moraju onda pojedinci koji su prije bili krivi za krv ostati u protuslici grada utočišta? Sve dok im više neće biti potrebne službe Prvosvećenika, Isusa Krista. On “može u vijek spasti one koji krozanj dolaze k Bogu”, rekao je Pavao (Jevrejima 7:25). Tako dugo dok postoje bilo kakvi tragovi grijeha i nekadašnje krivnje za krv, potrebne su službe Prvosvećenika kako bi nesavršeni ljudi mogli imati pravedan položaj pred Bogom.
13. Tko su današnji ‘sinovi Izraelovi’, i kako dugo moraju ostati u ‘gradu utočišta’?
13 Nemoj zaboraviti da su drevni gradovi utočišta osnovani za ‘sinove Izraelove’, za došljake i za strance. ‘Sinovi Izraelovi’ su duhovni Izraelci (Galaćanima 6:16). Tako dugo dok žive na Zemlji moraju ostati u protuslici grada utočišta. Zašto? Zato što se još uvijek nalaze u nesavršenom tijelu te im je zbog toga potrebna okajavajuća zasluga njihovog nebeskog Prvosvećenika. No kad ti pomazani kršćani umru i uskrsnu u duhovni život na nebu, tada više ne trebaju okajavajuće službe Prvosvećenika; zauvijek će napustiti tijelo i s njim povezanu krivnju za krv. U pogledu takvih uskrsnulih pomazanika, Prvosvećenik će umrijeti u okajavajućem, zaštitnom smislu.
14. Što još zahtijeva da oni koji imaju nebeske izglede ostanu u današnjem gradu utočišta?
14 Sama činjenica da imaju ljudsku prirodu zahtijeva da oni koji će postati nebeski ‘sunasljednici Kristovi’ ostanu u protuslici grada utočišta sve dok ne umru i u vjernosti okončaju svoj zemaljski put. Prilikom smrti, zauvijek će žrtvovati ljudsku prirodu (Rimljanima 8:17; Otkrivenje 2:10). Isusova se žrtva odnosi samo na one koji imaju ljudsku prirodu. Dakle, Prvosvećenik umire u odnosu na te pripadnike duhovnog Izraela kad uskrsnu kao duhovna stvorenja koja će vječno boraviti na nebu i ‘imati dijel u Božijoj prirodi’ (2. Petrova 1:4).
15. Tko su današnji ‘došljaci’ i ‘stranci’, i što će veliki Prvosvećenik učiniti za njih?
15 Kada će Prvosvećenik “umrijeti” s obzirom na suvremene ‘došljake’ i ‘strance’, omogućujući im da napuste protusliku grada utočišta? Ovi pripadnici velikog mnoštva ne mogu odmah nakon velike nevolje izaći iz tog grada utočišta. Zašto ne? Jer će još uvijek biti u svom nesavršenom, grešnom tijelu te će morati ostati pod zaštitom Prvosvećenika. Izvlačeći korist iz njegovih okajavajućih službi tijekom njegovog tisućugodišnjeg kraljevanja i služenja kao svećenika, oni će postići ljudsku savršenost. Tada će ih Isus predati Bogu na konačni, vječno mjerodavni ispit njihove besprijekornosti, tako što će na kratko vrijeme osloboditi Sotonu i njegove demone. Budući da će taj ispit položiti s božanskim odobravanjem, Jehova će ih proglasiti pravednima. Na taj će način postići pravu puninu ljudske savršenosti (1. Korinćanima 15:28; Otkrivenje 20:7-10).a
16. Kada onima koji prežive veliku nevolju više neće biti potrebne okajavajuće službe Prvosvećenika?
16 To znači da će oni koji prežive veliku nevolju morati sačuvati dobru savjest ostajući u protuslici grada utočišta sve do kraja Kristove Tisućugodišnje Vladavine. Kao usavršeni ljudi više neće trebati okajavajuće službe Prvosvećenika te više neće biti pod njegovom zaštitom. Isus će tada za njih umrijeti kao Prvosvećenik, jer više neće trebati služiti u njihovu korist očišćavajućom krvi svoje žrtve. Oni će tada napustiti protusliku grada utočišta.
17. Zašto neće biti potrebno da oni koji uskrsnu tijekom Kristove Tisućugodišnje Vladavine uđu u protusliku grada utočišta i ostanu u njoj?
17 Moraju li oni koji će tijekom Isusove Tisućugodišnje Vladavine uskrsnuti ući u protusliku grada utočišta i ostati u njoj do smrti prvosvećenika? Ne moraju, jer su prilikom smrti platili kaznu za svoju grešnost (Rimljanima 6:7; Jevrejima 9:27). Ipak, Prvosvećenik će im pomoći da dostignu savršenost. Ako uspješno polože zadnji ispit nakon Milenija, Bog će ih i proglasiti pravednima uz jamstvo vječnog života na Zemlji. Naravno, propust da udovolje Božjim zahtjevima donijet će nepovoljnu presudu i uništenje svim ljudima koji zadnji ispit ne polože kao čuvari besprijekornosti.
18. Što će s obzirom na Isusovo kraljevanje i njegovu svećeničku ulogu čovječanstvu zauvijek ostati?
18 Izraelski su prvosvećenici na koncu umrli. No Isus je ‘postao poglavar svećenički do vijeka po redu Melhizedekovu’ (Jevrejima 6:19, 20, naglašeno od nas; 7:3). Zato obustava Isusove službe kao Prvosvećenika koji posreduje za čovječanstvo ne okončava njegov život. Dobri rezultati njegove službe kao Kralja i Prvosvećenika zauvijek će ostati čovječanstvu i ljudi će mu vječno dugovati zahvalnost za to što je služio u ovim svojstvima. Osim toga, Isus će kroz svu vječnost preuzimati vodstvo u čistom obožavanju Jehove (Filipljanima 2:5-11).
Dragocjene pouke za nas
19. Kakvu pouku s obzirom na mržnju i ljubav možemo izvući iz pripreme gradova utočišta?
19 Iz pripreme gradova utočišta možemo izvući razne pouke. Naprimjer, nijedan ubojica koji je prema svojoj žrtvi gajio ubilačku mržnju nije smio ostati u gradu utočišta (4. Mojsijeva 35:20, 21). Kako bi onda netko tko se nalazi u protuslici grada utočišta mogao dopustiti da se u njegovom srcu razvije mržnja prema nekom bratu? “Svaki koji mrzi na brata svojega krvnik je ljudski”, napisao je apostol Ivan, “i znate da ni jedan krvnik ljudski nema u sebi vječnoga života.” Stoga, “ljubimo jedan drugoga; jer je ljubav od Boga” (1. Ivanova 3:15; 4:7).
20. Što moraju raditi oni koji se nalaze u protuslici grada utočišta kako bi bili zaštićeni od Krvnog osvetnika?
20 Da bi bio zaštićen od krvnog osvetnika, nenamjerni je ubojica morao ostati u gradu utočišta te nije smio zalaziti izvan granica njegovih pašnjaka. A što je s onima koji se nalaze u protuslici grada utočišta? Da bi bili na sigurnom od velikog Krvnog osvetnika, oni ne smiju napustiti grad. Zaista, oni moraju paziti na mamce kako ne bi, takoreći, otišli na rub pašnjaka. Moraju paziti kako ne bi dopustili da se u njihovim srcima razvije ljubav prema Sotoninom svijetu. To možda zahtijeva da se mole i naprežu, no o tome ovisi njihov život (1. Ivanova 2:15-17; 5:19).
21. Kakvo vrijedno i korisno djelo izvršavaju oni koji se nalaze u današnjem gradu utočišta?
21 Nenamjerni ubojice u drevnim gradovima utočišta morali su biti produktivni radnici. Slično tome, pomazani ‘sinovi Izraelovi’ pružaju izvanredan primjer kao radnici u žetvi i objavitelji Kraljevstva (Matej 9:37, 38; Marko 13:10). Kao ‘došljaci’ i ‘stranci’ u današnjem gradu utočišta, kršćani sa zemaljskim izgledima imaju prednost zajedno s pomazanicima koji su još na Zemlji sudjelovati u tom djelu kojim se spašavaju životi. A kakvo li je to vrijedno i korisno djelo! Oni koji vjerno rade u protuslici grada utočišta umaknut će vječnoj smrti od ruku Krvnog osvetnika. Umjesto toga, oni će izvlačiti vječne koristi iz njegove službe kao Božjeg velikog Prvosvećenika. Hoćeš li ostati u gradu utočišta i zauvijek živjeti?
[Bilješka]
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto se može reći da su milijarde ljudi koji žive na Zemlji krive za krv?
◻ Koje uloge ispunjava Isus Krist s obzirom na čovječanstvo?
◻ Što je protuslika grada utočišta, i kako se u nju ulazi?
◻ Kada će ljudi biti oslobođeni iz protuslike grada utočišta?
◻ Kakve dragocjene pouke možemo naučiti iz pripreme gradova utočišta?
[Slika na stranici 16]
Znaš li koje vitalne uloge ispunjava Isus Krist?