nije konstruirao i proizveo? Ili se možda radi o tome da ljudske patnje uzrokuje način primjene tih proizvoda?

Nisu li upravo loše životne navike i zagađivanje okoliša uzrok brojnih čovjekovih bolesti? Nisu li ratovi koje je vodio čovjek jedan od glavnih uzroka ljudske patnje? Isto tako, nije li istina da hrane u nekim zemljama ima i više nego dovoljno dok u drugim zemljama milijuni gladuju, što pokazuje da je jedan od uzroka gladi ljudska pohlepa? Sve to nije dokaz da Bog ne postoji, nego da ljudi zloupotrebljavaju sposobnosti koje im je on dao i da uništavaju ovaj planet.

Je li Boga briga za ono što nam se događa?

Bogu je itekako stalo do ljudi! Osvrnimo se na dokaze za to: Biblija govori da je Bog u početku čovjeka stvorio savršenog i smjestio ga u raj (1. Mojs. 1:27, 31; 5. Mojs. 32:4). No čovjek je morao biti poslušan svom Stvoritelju da bi mogao uživati njegovu naklonost (1. Mojs. 2:16, 17). Da je čovjek bio poslušan, ostao bi savršen i živio bi sretno — bez bolesti, patnje i smrti. Stvoritelj bi čovjeku pružao potrebno vodstvo i svoju bi moć koristio da zaštiti ljude od bilo kakve nesreće. No čovjek je odbacio Božje vodstvo — odlučio je vladati sam nad sobom. Čovjek nastoji činiti nešto za što nije ni stvoren, pa sam sebi nanosi brojne nevolje (Jer. 10:23; Prop. 8:9; Rim. 5:12). Pa ipak, sve do danas Bog strpljivo traži one koji ga ljube, vjeruju mu, cijene ono što je učinio za ljude te mu žele služiti. Njima je obećao sve one blagoslove koji su im uskraćeni zbog čovjekove nesavršenosti i loše vladavine (Otkr. 21:3-5). Bog je poslao svog Sina da otkupi ljude od grijeha i smrti, što je jasan dokaz koliko silno ljubi ljudski rod (Ivan 3:16). Bog je također odredio vrijeme kada će uništiti one koji uništavaju Zemlju i pravdoljubivim ljudima omogućiti da žive sretno, u skladu s njegovim prvobitnim naumom (Otkr. 11:18; Psal. 37:10, 11; vidi i teme “Patnje” i “Zlo”).

Je li Bog stvarna osoba?

Hebr. 9:24: “Krist nije ušao u sveto mjesto načinjeno rukama, (...) nego u samo nebo, da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.”

Ivan 4:24: “Bog je Duh.”

Ivan 7:28: “Doista postoji onaj koji me poslao”, rekao je Isus.

1. Kor. 15:44: “Ako postoji tjelesno tijelo, postoji i duhovno.”

Ima li Bog osjećaje kakve imamo mi ljudi?

Ivan 16:27: “Sam vas Otac ljubi jer ste vi ljubili mene i vjerovali ste da sam ja izašao kao Očev zastupnik.”

Iza. 63:9: “U svim nevoljama njihovim on je osjećao bol. (...) U ljubavi svojoj i samilosti svojoj on ih je otkupio.”

1. Tim. 1:11: “...u skladu sa slavnom dobrom viješću sretnoga Boga.”

Je li Bog imao početak?

Psal. 90:2: “Prije nego su se gore rodile, prije nego si zemlju i plodno tlo sazdao, odvijeka i dovijeka ti si Bog.”

Je li razumno vjerovati u takvo što? Naš um to ne može shvatiti. No to nije razlog da takvu tvrdnju odbacimo. Predočimo to sljedećim primjerima: (1) Vrijeme. Nitko ne može navesti određeni trenutak i reći da je to početak vremena. A činjenica je da vrijeme ne staje onda kad naš život prestane. To što ne razumijemo određene pojedinosti u vezi s vremenom ne navodi nas da potpuno odbacimo predodžbu o vremenu. Baš naprotiv, svoj život organiziramo u skladu s protokom vremena. (2) Prostor. Astronomi ne nalaze ni početak ni kraj svemira. Koliko god da prodiru u svemir, ne vide mu kraja. Oni ne odbacuju ono na što ukazuju dokazi. Mnogi od njih kažu da je svemir beskonačan. Isto se načelo može primijeniti i na Božje postojanje.

Drugi primjeri: (1) Astronomi tvrde da je temperatura Sunčeve jezgre 15 000 000 Celzijevih stupnjeva. Odbacujemo li taj podatak samo zato što si ne možemo posve predočiti takvu vrućinu? (2) Oni tvrde i da je veličina naše galaksije, Mliječne staze, 100 000 svjetlosnih godina. To znači da bi zraci svjetlosti, koja putuje brzinom od 300 000 kilometara u sekundi, trebalo 100 000 godina da je prijeđe. Može li si naš um predočiti kolika je to udaljenost? Pa ipak, mi prihvaćamo taj podatak jer ga potkrepljuju znanstveni dokazi.

Što je razumnije — vjerovati da je svemir nastao kao djelo živog, inteligentnog Stvoritelja ili da je nastao sasvim slučajno iz nežive materije i bez inteligentnog utjecaja? Neki vjeruju u ovo drugo jer bi vjerovati u ono prvo značilo da moraju priznati postojanje Stvoritelja čija svojstva ne mogu do kraja shvatiti. No dobro je poznato da znanstvenici ne znaju sve o funkcioniranju gena u živim stanicama, koji određuju kako će te stanice rasti. Isto tako, ne razumiju u potpunosti kako funkcionira ljudski mozak. No može li itko reći da geni ili mozak ne postoje? Trebamo li uopće očekivati da ćemo razumjeti sve o Osobi koja je toliko moćna da je stvorila svemir, koji je uređen tako složenim i preciznim prirodnim zakonima i tako neshvatljivo ogroman?

Je li važno koristiti Božje ime?

Rim. 10:13: “Svatko tko prizove ime Jehovino, bit će spašen.”

Ezek. 39:6: “Tada će se znati da sam ja Jehova.”

Isus je svom Ocu rekao: “Obznanio sam [svojim pravim sljedbenicima] tvoje ime i obznanjivat ću ga” (Ivan 17:26).

Vidi i stranice 136 i 137, pod temom “Jehova”.

Zar nije dovoljno da budemo religiozni, bez obzira na to kojeg Boga štujemo?

1. Kor. 10:20: “Ono što neznabošci žrtvuju, demonima žrtvuju, a ne Bogu.”

2. Kor. 4:4: “Bog ovoga svijeta zaslijepio je umove nevjerničke, da do njih ne prodre svjetlost slavne dobre vijesti o Kristu, koji je slika Božja.” (Ovdje se za Đavla kaže da je “bog”. Vidi 1. Ivanovu 5:19; Otkrivenje 12:9.)

Isus Krist je rekao: “Mnogi će mi reći u onaj dan: ‘Gospodine, Gospodine, nismo li u tvoje ime proricali i u tvoje ime demone istjerivali i u tvoje ime mnoga silna djela činili?’ Tada ću im kazati: Nikad vas nisam poznavao! Odlazite od mene, vi koji činite bezakonje!” (Mat. 7:22, 23). (Čak ni to što se nazivamo kršćanima nije jamstvo da na prihvatljiv način štujemo pravoga Boga.)

Vidi i stranice 298 i 299, pod temom “Religija”.

Ako je Jehova ‘jedini pravi Bog’, u kom je smislu Isus “Bog”?

Sam je Isus svog Oca nazvao “jedinim pravim Bogom” (Ivan 17:3). A Jehova je rekao: “Osim mene nema Boga” (Iza. 44:6). Apostol Pavao napisao je da za prave kršćane “postoji jedan Bog, Otac” (1. Kor. 8:5, 6). Dakle, Jehova je jedinstven, nitko mu drugi nije ravan. Jehova je u oštroj opreci sa svim drugim “bogovima” — idolima, ljudima koje se idolizira i Sotonom. Sve su to lažni bogovi.

Za Isusa Biblija kaže da je “bog”, čak “Bog Moćni” (Ivan 1:1; Iza. 9:6). No nigdje za njega ne kaže da je Svemoguć poput Jehove (1. Mojs. 17:1). Isus je “odraz [Božje] slave”, no Otac je Izvor te slave (Hebr. 1:3). Isus ni na koji način ne nastoji zadobiti položaj koji ima njegov Otac. Sam je izjavio: “Jehovu, Boga svojega, obožavaj i jedino njemu služi!” (Luka 4:8). On postoji “u Božjem obličju”, a Otac je zapovjedio “da se u Isusovo ime prigne svako koljeno”, no to se treba činiti “na slavu Boga, Oca” (Filip. 2:5-11; vidi i stranice 123-127).

Ako netko kaže:

‘Ja ne vjerujem u Boga’

Možeš reći: ‘Jeste li uvijek tako razmišljali? (...) Jesu li vas na takav zaključak naveli uvjerljivi dokazi s kojima ste se upoznali?’ Zatim možeš nastaviti: ‘To je tema koja mene osobno jako zanima i zato sam o njoj puno razmišljao. Htio bih vam spomenuti neke misli koje su mi pritom bile vrlo korisne: (...) (Na stranici 51 vidi podnaslov “Postoje li čvrsti razlozi za vjerovanje u Boga?”; vidi i stranice 343-345, pod temom “Stvaranje”.)’

Možeš reći i ovako: ‘Znači li to da ne vjerujete da postoji Stvoritelj ili imate takvo mišljenje zato što ste vidjeli mnogo licemjerja u crkvama i izgubili vjeru u njihova učenja?’ Ako je razlog ovo drugo, možeš reći: ‘Postoji velika razlika između crkava koje kažu da su kršćanske i pravog kršćanstva. Istina je da je lažno kršćanstvo oduvijek tlačilo ljude, ali to ne čine pravi kršćani. Lažno kršćanstvo miješa se u ratove, ali pravi kršćani ne. Lažno kršćanstvo ne pruža ljudima ispravno moralno vodstvo, ali to se ne može reći za pravo kršćanstvo. Božja Riječ, Biblija, ne podupire takvo lažno kršćanstvo. Štoviše, osuđuje ga.’

Druga mogućnost: ‘Vodio sam zanimljive razgovore s ljudima koji razmišljaju poput vas. Neki od njih rekli su da nikako ne mogu pomiriti vjerovanje u Boga sa svim tim patnjama i zlom kojih je prepun svijet. Razmišljate li i vi tako? (Ako osoba odgovori potvrdno, osvrni se na gradivo sa stranica 52 i 53, pod podnaslovom “Dokazuje li postojanje zla i patnji da nema Boga?”)’

‘Vjerujem samo ono što vidim, a Boga nikad nisam vidio’

Možeš reći: ‘Takvo je gledište danas uobičajeno. A za to ima i razloga. Živimo u svijetu u kojem se neprestano ističu materijalne stvari. No vjerujem da ste vi osoba koja želi realno gledati na život, zar ne?’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Vjerojatno ćete se složiti da ponekad vjerujemo da nešto postoji premda to ne možemo vidjeti svojim očima, jer za takvo vjerovanje imamo dobre razloge. Naprimjer, kako je sa zrakom koji udišemo? Osjećamo ga kada puše vjetar. Premda ga ne vidimo, ipak znamo da on puni naša pluća. Budući da vidimo njegovo djelovanje, imamo razloga vjerovati da on postoji, zar ne?’ (2) ‘Ne možemo vidjeti ni silu težu. Ali kad neku stvar ispustimo iz ruke, zapažamo djelovanje te sile. Ne vidimo ni mirise, ali ih naš nos osjeća. Ne možemo vidjeti zvučne valove, ali ih naše uho registrira. Dakle, vjerujemo u ono što ne vidimo — naravno, ako za to postoje dobri razlozi, zar ne?’ (3) ‘Imamo li možda dokaze i za postojanje nevidljivog Boga? (Osvrni se na gradivo sa stranice 51 i 52, pod podnaslovom “Postoje li čvrsti razlozi za vjerovanje u Boga?”)’

‘Ja Boga zamišljam na svoj način’

Možeš reći: ‘Drago mi je što vjerujete u Boga i razmišljate o njemu. Smijem li vas upitati kako zamišljate Boga?’ Zatim možeš nastaviti: ‘Sigurno se slažete s tvrdnjom da je važno da su naša vjerovanja u skladu s onim što sam Bog kaže. Mogu li vam pročitati iz Biblije samo jednu misao u vezi s time? (Psal. 83:18).’

Je li doista važno vjenčati se u skladu sa zakonskim odredbama?

Titu 3:1: “Podsjećaj ih da budu podložni i pokorni vlastima i vladarima.” (Kad muškarac i žena koji su u vezi slušaju tu zapovijed, njihovo ime ostaje neokaljano, a djeca koja im se mogu roditi ostaju pošteđena neugodnosti koje mogu imati ona djeca čiji roditelji nisu u braku. Osim toga, zakonski sklopljen brak štiti imovinska prava članova obitelji u slučaju smrti bračnog druga.)

Hebr. 13:4: “Brak neka bude častan u svih i bračna postelja neka bude neokaljana, jer će Bog suditi bludnicima i preljubnicima.” (Zakonsko vjenčanje jedan je od važnih preduvjeta da bi se brak mogao smatrati “časnim”. Pri objašnjavanju pojmova “blud” i “preljub”, trebamo imati na umu ono što je rečeno u Titu 3:1, a citirano je u prethodnom odlomku.)

1. Petr. 2:12-15: “Uzorno živite među ljudima iz svijeta! Iako vas optužuju da zlo činite, kad vide vaša dobra djela, slavit će Boga u dan kad bude došao ispitati kakva su djela što se čine. Radi Gospodina podložite se svakoj ljudskoj vlasti: bilo kralju kao višemu bilo upraviteljima kao onima koje on šalje da kazne zločince, a pohvale one koji čine dobro. Jer to je Božja volja, da čineći dobro ušutkate nerazumne ljude koji govore ono u što nisu upućeni.”

Jesu li bile obavljene kakve “zakonske formalnosti” kad su Adam i Eva počeli živjeti zajedno?

1. Mojs. 2:22-24: “Od rebra koje je uzeo čovjeku [Adamu] načinio je Jehova Bog ženu i doveo je čovjeku. Tada je čovjek rekao: ‘Evo napokon kost od kostiju mojih i meso od mesa mojega. Ženom neka se zove, jer od čovjeka je uzeta!’ Zato će čovjek ostaviti oca svojega i majku svoju i prionut će uza ženu svoju i njih dvoje postat će jedno tijelo.” (Možemo primijetiti da je sam Jehova Bog, Vladar svega što postoji, združio Adama i Evu. Nije se radilo o tome da su muškarac i žena odlučili živjeti zajedno ne obazirući se ni na kakav zakonski autoritet. Osim toga, možemo zapaziti da je Bog istaknuo da bi bračna zajednica trebala biti trajna.)

1. Mojs. 1:28: “Bog ih je [Adama i Evu] zatim blagoslovio i rekao im: ‘Rađajte se i množite, napunite zemlju i sebi je podložite, i vladajte nad ribama morskim i letećim stvorenjima nebeskim i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji!’” (Ovaj redak pokazuje da je Vrhovni Vladar svega što postoji ozakonio i blagoslovio tu zajednicu, dozvolio je muškarcu i ženi da imaju spolne odnose te im povjerio zadatak koji bi im omogućio da vode smislen i ispunjen život.)

Smije li netko živjeti u poligamnom braku ako to dozvoljava zakon zemlje u kojoj živi?

1. Tim. 3:2, 12: “Nadglednik treba biti besprijekoran, imati samo jednu ženu. (...) Sluge pomoćnici neka imaju samo jednu ženu.” (Osim što su tim ljudima bili povjereni