Pitanja čitalaca

Nekim je Jehovinim svjedocima ponuđeno zaposlenje koje je povezano s vjerskim objektima ili posjedima. Kakvo je biblijsko gledište o takvom poslu?

S ovim bi se pitanjem mogli suočiti kršćani koji iskreno žele primjenjivati riječi iz 1. Timoteju 5:8, gdje se ističe koliko je važno brinuti se za svoje kućanstvo u materijalnom pogledu. Iako kršćani sasvim sigurno trebaju primjenjivati taj savjet, on im ne pruža opravdanje da pošto poto prihvate bilo koju vrstu svjetovnog posla, neovisno o njegovoj prirodi. Kršćani uviđaju da je potrebno biti svjestan i drugih pokazatelja Božje volje. Naprimjer, to što netko želi izdržavati svoju obitelj nije opravdanje za kršenje onoga što Biblija govori o nemoralu ili ubojstvu. (Usporedi 1. Mojsijevu 39:4-9; Izaiju 2:4; Ivana 17:14, 16.) Isto tako, vrlo je važno da kršćani postupaju u skladu sa zapovijedi da iziđu iz Babilona Velikog, svjetskog carstva krive religije (Otkrivenje 18:4, 5).

Diljem svijeta Božji se sluge suočavaju s različitim situacijama vezanim za zaposlenje. Pokušati nabrajati sve mogućnosti i stvarati izričita pravila ne bi imalo nikakvog smisla, a nemamo ni pravo to činiti (2. Korinćanima 1:24). No, spomenimo neke činioce koje bi kršćani trebali uzeti u obzir prilikom donošenja osobnih odluka vezanih za zaposlenje. Ti su činioci bili u kratkim crtama navedeni u Kuli stražari od 1. studenoga 1982, u članku koji je govorio o korištenju svoje od Boga dane savjesti. U okviru su postavljena dva ključna pitanja, a potom su navedeni još neki korisni činioci.

Prvo od ključnih pitanja glasi: Da li Biblija osuđuje takav svjetovni posao? U vezi s tim pitanjem Kula stražara je zapazila da Biblija osuđuje krađu, zloupotrebu krvi i idolopoklonstvo. Kršćanin treba izbjegavati svjetovni posao kojim se direktno unapređuju postupci koje Bog ne odobrava, poput ovih upravo spomenutih.

Drugo pitanje glasi: Da li bi obavljajući taj posao osoba postala suučesnik u nekom postupku koji Biblija osuđuje? Sasvim je jasno da bi osoba zaposlena u kockarnici, klinici za abortuse ili javnoj kući bila suučesnik u nebiblijskim postupcima. Čak i ako bi se njen svakodnevni posao tamo svodio samo na metenje podova ili javljanje na telefon, ona bi sudjelovala u postupku koji Božja Riječ osuđuje.

Mnogi su kršćani, našavši se pred odlukama povezanim sa zaposlenjem, ustanovili da im analiziranje već samo tih pitanja pomaže pri donošenju osobne odluke.

Naprimjer, iz ta je dva pitanja vidljivo zašto netko tko je pravi obožavatelj neće biti direktno zaposlen u organizaciji neke krive religije, radeći za crkvu ili u njoj. U Otkrivenju 18:4 nalazi se sljedeća zapovijed: “Izidjite iz nje, narode moj, da se ne pomiješate u grijehe njezine.” Ako bi osoba kao stalni namještenik radila za neku religiju koja zastupa krivo obožavanje, tada bi sudjelovala u djelima i grijesima Babilona Velikog. Bez obzira na to radi li ona kao vrtlar, vratar, majstor ili računovođa, njezin bi posao služio za unapređivanje obožavanja koje se kosi s pravom religijom. Štoviše, ljudi koji bi je vidjeli kako radi na uređivanju crkve, vrši popravke na njoj ili obavlja druge poslove povezane s religijom logično je da bi je povezali s tom religijom.

No kako je u slučaju osobe koja nije stalni namještenik u nekoj crkvi ili vjerskoj organizaciji? Možda je samo pozvana da hitno izvrši popravak na vodovodnoj cijevi u podrumu crkve. Zar se to ne bi razlikovalo od davanja ponude za izvođenje radova, kao što je postavljanje šindre ili izolacije na krovu crkve?

Ponovno ističemo da je moguć čitav niz različitih situacija. Stoga, razmotrimo pet dodatnih činilaca koji su bili navedeni u Kuli stražari:

1. Da li taj posao predstavlja samo obavljanje neke društveno korisne djelatnosti koja sama po sebi nije oprečna Bibliji? Uzmi za primjer poštara. To što raznosi poštu u nekom području u kojem se među ostalim zgradama nalazi i neka crkva ili klinika za abortuse sigurno ne znači da unapređuje neki postupak koji Biblija osuđuje. Bog daje sunčanu svjetlost koja sja kroz prozore svih zgrada, a to uključuje i crkvu ili kliniku za abortuse (Djela apostolska 14:16, 17). Kršćanin koji radi kao poštar mogao bi zaključiti da on iz dana u dan obavlja službu koja služi za opće dobro. Jednako bi moglo biti i u slučaju kršćanina koji se odazove na neki hitan poziv — kao vodoinstalater koji je pozvan da zaustavi poplavu u nekoj crkvi ili bolničar u službi hitne pomoći koji je pozvan da se pobrine za osobu kojoj je pozlilo za vrijeme crkvenog bogoslužja. To bi mogao smatrati naprosto pružanjem pomoći u nepredviđenim slučajevima.

2. U kojoj mjeri osoba ima kontrolu nad onim što se radi? Kršćanin koji je vlasnik trgovine sasvim sigurno neće naručivati i prodavati idole, spiritističke amulete, cigarete ili krvavice. On kao vlasnik ima kontrolu nad time. Ljudi će ga možda nagovarati da prodaje cigarete ili idole i time ostvari zaradu, no on će ostati dosljedan svojim biblijskim vjerovanjima. S druge strane, kršćanin koji je namještenik u nekoj većoj trgovini prehrambenih proizvoda može biti zadužen da radi na blagajni, polira podove ili radi u knjigovodstvu. On nije ovlašten da određuje koji će se proizvodi naručivati i prodavati, čak i ako neke od tih proizvoda Biblija ne odobrava, kao što su naprimjer cigarete ili artikli namijenjeni za vjerske praznike.a (Usporedi Luku 7:8; 17:7, 8.) To je povezano sa sljedećom točkom.

3. U kojoj je mjeri osoba umiješana? Vratimo se primjeru s trgovinom. Namještenik koji je zadužen da radi na blagajni ili da puni police vjerojatno samo povremeno dolazi u doticaj s cigaretama ili artiklima za vjerske svrhe; to je tek mali dio njegovog cjelokupnog posla. No, posve je drugačije u slučaju namještenika koji u istoj trgovini radi za pultom gdje se prodaje duhan! Sav njegov posao, iz dana u dan, svodi se na nešto što je suprotno kršćanskim vjerovanjima (2. Korinćanima 7:1). Iz toga je vidljivo zašto osoba prilikom donošenja odluka vezanih za zaposlenje mora procijeniti u kolikoj bi mjeri bila umiješana u nešto što je neispravno ili koliko bi dolazila u doticaj s tim.

4. Tko isplaćuje osobni dohodak i gdje se obavlja posao? Razmotri dvije situacije. Da bi poboljšala svoj ugled u javnosti, neka klinika za abortuse odluči uposliti čovjeka da čisti okolne ulice. Njegovu plaću isplaćuje klinika za abortuse, no on ne radi tamo i nitko ga ni u jednom dijelu dana neće vidjeti da radi u klinici. Umjesto toga, ljudi ga vide kako obavlja društveno koristan rad koji se sam po sebi ne kosi sa Svetim pismom, neovisno o tome tko ga plaća. A sada jedan posve drugačiji slučaj. U nekoj zemlji u kojoj je legalizirana prostitucija javna zdravstvena služba plaća medicinsku sestru da radi u bordelima, vršeći zdravstvene preglede u cilju sprečavanja širenja spolnih bolesti. Iako nju plaća zdravstvena služba, ona čitavo vrijeme radi u javnim kućama, doprinoseći sigurnijem i prihvatljivijem nemoralu. Ovi primjeri pokazuju zašto treba razmotriti izvor osobnog dohotka i mjesto gdje se obavlja posao.

5. Kakav dojam ostavlja obavljanje tog posla; hoće li povrijediti savjest same osobe ili spotaknuti druge? Savjest, kako vlastitu tako i tuđu, treba uzeti u obzir. Čak i ako neki posao (uključujući i mjesto gdje se obavlja i izvor osobnog dohotka) većini kršćana djeluje prihvatljivo, pojedinac bi mogao smatrati da bi opterećivao njegovu savjest. Apostol Pavao, koji je pružio dobar primjer, rekao je: “Nadamo [se] da imamo dobru savjest, starajući se u svemu dobro da živimo” (Jevrejima 13:18). Ne bismo trebali obavljati posao koji bi nam uznemiravao savjest; no isto tako ne bismo trebali kritizirati druge ako se njihova savjest razlikuje od naše. S druge strane, neki kršćanin možda osobno ne vidi nikakav biblijski razlog zbog kojeg ne bi mogao obavljati određeni posao, no uviđa da bi to uvelike uznemiravalo mnoge u skupštini i u njegovoj okolini. Pavao je izrazio ispravan stav o tome, rekavši: “Nikakvo ni u čemu ne dajte spoticanje, da se služba ne kudi; nego u svemu pokažite se kao sluge Božije” (2. Korinćanima 6:3, 4).

Vratimo se sada glavnom pitanju o obavljanju poslova na nekom crkvenom objektu, kao što je postavljanje novih prozora, čišćenje tepiha ili servisiranje peći. Na koji su način gore navedeni činioci povezani s tim pitanjem?

Sjeti se pitanja ovlaštenja. Je li kršćanin vlasnik ili šef koji je u poziciji odlučivati hoće li prihvatiti takav posao na crkvi? Da li bi kršćanin koji ima takvo ovlaštenje želio sudjelovati u Babilonu Velikom bilo dajući ponudu za posao bilo izvođenjem određenih radova, čime bi pomogao nekoj religiji da unapređuje krivo obožavanje? Zar to ne bi bilo slično kao odlučiti prodavati cigarete ili idole u vlastitoj trgovini? (2. Korinćanima 6:14-16).

Ukoliko je kršćanin namještenik koji nije u poziciji da odlučuje koji će se poslovi prihvatiti, tada treba razmotriti druge činioce, naprimjer mjesto gdje se obavlja posao ili u kojoj će mjeri biti umiješan. Da li se od namještenika traži samo da ponekad dostavi ili postavi nove stolice ili izvrši neki oblik društveno korisne službe, naprimjer ako je vatrogasac, da ugasi požar koji je izbio u crkvi kako se ne bi proširio? Mnogi bi smatrali da je to drugačija situacija nego kad namještenik nekog poduzeća provodi mnogo vremena bojeći crkvu ili redovito uređuje njezin vrt da bi ljepše izgledala. Zbog takvog redovitog ili dugotrajnog kontakta, postojala bi veća vjerojatnost da mnogi ljudi dotičnog kršćanina povežu s religijom za koju on tvrdi da je ne odobrava i tako se možda spotaknu (Matej 13:41; 18:6, 7).

Iznijeli smo nekoliko važnih činilaca koje treba razmotriti kad je u pitanju zaposlenje. Navedeni su u kontekstu konkretnog pitanja u vezi s krivom religijom. No jednako ih se može uzeti u obzir i kad se radi o drugim vrstama zaposlenja. U svakom slučaju, potrebno je uz molitvu analizirati stvari, razmišljajući o specifičnim — a vjerojatno i jedinstvenim — aspektima situacije pred kojom se netko nalazi. Gore navedeni činioci već su pomogli mnogim iskrenim kršćanima da u skladu sa svojom savješću donesu odluke koje su odraz njihove želje da hode ispravno i čestito pred Jehovom (Priče Salamunove 3:5, 6; Izaija 2:3; Jevrejima 12:12-14).

[Bilješka]

Sjećaš li se?

Jesi li uživao u čitanju posljednjih brojeva Kule stražare? Provjeri znaš li odgovoriti na sljedeća pitanja:

◻ Zašto je Pavlov izraz “izaslanici koji zastupaju Krista” prikladan naziv za pomazane kršćane? (2. Korinćanima 5:20, NW). U drevna vremena izaslanici su se slali uglavnom u periodima kada su vladali neprijateljski odnosi da vide može li se izbjeći rat (Luka 14:31, 32). Budući da je grešan svijet čovječanstva otuđen od Boga, on šalje svoje pomazane izaslanike da obavijeste ljude koji su njegovi uvjeti za pomirenje, potičući ih da nastoje postići mir s Bogom (15. 12, stranica 18).

◻ Koje su četiri stvari ojačale Abrahamovu vjeru? Prvo, on je pokazao svoju vjeru u Jehovu time što je slušao kad je Bog govorio (Jevrejima 11:8); drugo, njegova je vjera bila usko povezana s njegovom nadom (Rimljanima 4:18); treće, Abraham je često razgovarao s Jehovom; i četvrto, Jehova je Abrahamu pružio podršku dok je slijedio božansko vodstvo. Iste stvari mogu ojačati našu vjeru u današnje vrijeme (1. 1, stranice 17, 18).

◻ Što znači izraz: “Ne uvedi nas u napast”? (Matej 6:13, DF). Time molimo Boga da ne dozvoli da padnemo kada smo u kušnji da mu budemo neposlušni. Jehova nas može voditi da ne podlegnemo i da nas ne nadmudri Sotona, ‘Zli’ (1. Korinćanima 10:13; 15. 1, stranica 14).

◻ Što netko mora učiniti da bi primio Božje oproštenje za prijestup? Ispovijedanje Bogu mora biti popraćeno kajanjem i ‘rodovima dostojnima pokajanja’ (Luka 3:8). Pokajnički duh i želja da se ispravi ono što je neispravno ujedno će osobu potaknuti da potraži i duhovnu pomoć kršćanskih starješina (Jakov 5:13-15; 15. 1, stranica 19).

◻ Zašto bismo se trebali truditi da budemo ponizni? Ponizna je osoba strpljiva, dugotrpljiva i ne smatra sebe previše važnom. Poniznost privlači iskrene prijatelje koji te vole. I što je još važnije, donosi Jehovin blagoslov (Priče Salamunove 22:4; 1. 2, stranica 7).

◻ U čemu je vrlo značajna razlika između Isusove i Adamove smrti? Adamova je smrt bila zaslužena, jer je svojevoljno odlučio biti neposlušan svom Stvoritelju (1. Mojsijeva 2:16, 17). Za razliku od toga, Isusova je smrt bila potpuno nezaslužena, jer on “grijeha ne učini” (1. Petrova 2:22). Zbog toga je Isus kada je umro posjedovao nešto izuzetno vrijedno što grešnik Adam prilikom svoje smrti nije posjedovao — pravo na savršeni ljudski život. Prema tome, Isusova je smrt imala žrtvenu vrijednost u otkupljivanju čovječanstva (15. 2, stranice 15, 16).

◻ Što je predstavljao grad u Ezehijelovoj proročanskoj viziji? Budući da taj grad leži usred zemlje koja nije sveta, on mora biti nešto zemaljsko. Prema tome, izgleda da on predočava zemaljsku upravu koja je na usluzi svima koji će sačinjavati pravedno zemaljsko društvo (1. 3, stranica 18).

◻ Zašto je Isus oprao noge svojim učenicima prilikom slavljenja Pashe 33. n. e.? Isus time nije uspostavio nekakav obred pranja nogu. Ne, on je pomogao svojim apostolima da usvoje novi stav — stav u kojem se očituje poniznost i spremnost da se za svoju braću obavi i najniži posao (1. 3, stranica 30).

◻ Dok poučavamo druge, što je važnije od urođenih sposobnosti? Važnije je kakva svojstva posjedujemo i kakve smo duhovne navike stekli koje bi osobe koje poučavamo mogle oponašati (Luka 6:40; 2. Petrova 3:11, NW; 15. 3, stranice 11, 12).

◻ Kako javni govornici mogu poboljšati svoju vještinu čitanja biblijskih redaka? Vježbanjem. Da, čitajući naglas uvijek iznova sve dok ne uspiju tečno čitati. Ukoliko je dostupna Biblija na audiokasetama, mudro bi bilo slušati smisleno naglašavanje i modulaciju čitača te obratiti pažnju na to kako izgovara imena i neke neuobičajene riječi (15. 3, stranica 20).

◻ Kako se ‘duh vraća Bogu’ kada netko umre? (Propovjednik 12:7). Budući da je duh životna sila, on se “vrati k Bogu” u smislu da svaka nada u budući život preminule osobe sada u potpunosti ovisi o Bogu. Samo Bog može obnoviti duh, odnosno životnu silu, koji prouzročuje da se osoba vrati u život (Psalam 104:30; 1. 4, stranica 17).