5:9, NS). Naravno, mi se ne predajemo nekom djelu ili nekom čovjeku, već samom Bogu.

15. Zašto se kandidati za krštenje uranjaju u vodu?

¹⁵ Kad se predamo Bogu preko Krista, pokazujemo da smo odlučni posvetiti svoj život vršenju Božje volje o kojoj se govori u Bibliji. Da bi simbolizirali svoje predanje, kandidati se krste uranjanjem u vodu, baš kao što se Isus krstio u rijeci Jordanu kako bi na simboličan način pokazao da se predstavio Bogu (Matej 3:13). Vrijedno je zapaziti da se Isus molio prilikom tog vrlo važnog događaja (Luka 3:21, 22).

16. Kako možemo na prikladan način izraziti radost kad prisustvujemo krštenju drugih?

¹⁶ Isusovo krštenje bio je ozbiljan, ali radostan događaj. Isto je i s današnjim kršćanskim krštenjem. Kad vidimo kako drugi simboliziraju svoje predanje Bogu, svoju radost možemo izraziti doličnim aplauzom i srdačnim čestitanjem. Međutim, iz poštovanja prema svetosti tog dokaza vjere treba izbjegavati klicanje, zviždanje i slične postupke. Svoju radost možemo izraziti na dostojanstven način.

17, 18. Na temelju čega se može razlučiti da li netko udovoljava preduvjetima za krštenje?

¹⁷ Za razliku od onih koji škrope bebe ili prisiljavaju na krštenje mase koje nemaju biblijsku spoznaju, Jehovini svjedoci nikada nikoga ne primoravaju da se krsti. Ustvari, oni ne krštavaju osobe koje ne udovoljavaju biblijskim preduvjetima. Prije nego što netko može uopće postati nekršteni propovjednik dobre vijesti, kršćanski se starješine trebaju uvjeriti da on razumije temeljna biblijska učenja, da živi u skladu s njima i da daje potvrdan odgovor na pitanje kao što je: “Da li zaista želiš biti Jehovin svjedok?”

¹⁸ Osobe obično imaju značajan udio u djelu propovijedanja o Kraljevstvu i izraze želju da se krste, nakon čega kršćanski starješine razgovaraju s njima kako bi se uvjerili da one imaju vjeru i da su se predale Jehovi te da udovoljavaju Božjim zahtjevima za krštenje (Djela apostolska 4:4; 18:8). Na temelju odgovora na preko 100 pitanja o biblijskim učenjima starješine mogu razlučiti da li oni koji daju te odgovore udovoljavaju biblijskim zahtjevima za krštenje. Neki ne udovoljavaju i stoga se ne mogu podvrgnuti kršćanskom krštenju.

Da li te nešto sprečava?

19. Tko će biti Isusovi sunasljednici u skladu s Ivanom 6:44?

¹⁹ Mnogima koji su bili prisiljeni na masovno pokrštavanje možda je rečeno da će nakon smrti otići na nebo. No Isus je o svojim sljedbenicima rekao: “Nitko ne može doći k meni ako ga Otac, koji me poslao, ne privuče” (Ivan 6:44). Jehova je privukao Kristu 144 000 osoba koje će biti Isusovi sunasljednici u nebeskom Kraljevstvu. Prisilnim se krštenjem nikada nikoga nije posvetilo za dobivanje tog veličanstvenog položaja u Božjoj organizaciji (Rimljanima 8:14-17; 2. Solunjanima 2:13; Otkrivenje 14:1).

20. Što bi moglo pomoći nekima koji se još nisu krstili?

²⁰ Naročito od sredine 1930-ih redovima Isusovih ‘drugih ovaca’ pridružila su se mnoštva koja se nadaju da će preživjeti ‘veliku nevolju’ i vječno živjeti na Zemlji (Otkrivenje 7:9, 14; Ivan 10:16). Ona udovoljavaju preduvjetima za krštenje zato što su uskladila svoj život s Božjom Riječju i zato što ljube Boga ‘svim svojim srcem, dušom, snagom i umom’ (Luka 10:25-28). Iako neki ljudi shvaćaju da Jehovini svjedoci ‘obožavaju Boga duhom i istinom’, još nisu slijedili Isusov primjer, te se krstili i tako dali javni dokaz iskrene ljubavi i isključive odanosti Jehovi (Ivan 4:23, 24; 5. Mojsijeva 4:24, NS; Marko 1:9-11). Usrdna i konkretna molitva u vezi s tim važnim korakom može im pružiti poticaj i uliti hrabrost da se potpuno drže Božje Riječi, da se bezrezervno predaju Jehovi Bogu i da se krste.

21, 22. Zašto neki oklijevaju izvršiti predanje i krštenje?

²¹ Neki oklijevaju izvršiti predanje i krštenje jer su toliko zaokupljeni stvarima ovog svijeta ili težnjom za bogatstvom da imaju malo vremena za duhovne stvari (Matej 13:22; 1. Ivanova 2:15-17). Koliko bi samo bili sretni kad bi promijenili svoje stavove i ciljeve! Kad bi se približili Jehovi, to bi ih duhovno obogatilo, pomoglo bi im da ne budu toliko zabrinuti te bi im donijelo mir i zadovoljstvo koji usljeđuju zbog vršenja Božje volje (Psalam 16:11; 40:8; Priče Salamunove 10:22; Filipljanima 4:6, 7).

²² Drugi kažu da ljube Jehovu, ali još nisu izvršili predanje i krštenje zato što misle da će tako izbjeći odgovornost. No svatko od nas mora položiti račun Bogu. Mi smo na sebe preuzeli odgovornost onog trenutka kad smo čuli Jehovinu riječ (Ezehijel 33:7-9; Rimljanima 14:12). Kao ‘izabrani narod’ drevni su Izraelci rođeni u narodu koji je bio predan Jehovi i stoga su bili obavezni vjerno mu služiti u skladu s njegovim zapovijedima (5. Mojsijeva 7:6, 11). Danas nitko rođenjem ne postaje član takvog naroda, no ako smo primili točnu biblijsku pouku, trebamo s vjerom postupiti u skladu s njom.

23, 24. Koji nas strahovi ne bi smjeli sprečavati da se krstimo?

²³ Strah da nemaju dovoljno spoznaje može neke sprečavati da se krste. Međutim, svi mi trebamo još dosta učiti jer “ne može čovjek dokučiti djela koja Bog tvori, ni početka ni kraja” (Propovjednik 3:11). Prisjeti se etiopskog eunuha. Bio je prozelit i imao je određenu spoznaju o Pismima, ali nije znao odgovor na svako pitanje o Božjim naumima. Međutim, nakon što je saznao da Jehova omogućava spasenje putem Isusove otkupne žrtve, eunuh se odmah krstio u vodi (Djela apostolska 8:26-38).

²⁴ Neki oklijevaju predati se Bogu jer se boje da će zakazati. Sedamnaestogodišnja Monique kaže: “Nisam se htjela krstiti jer sam se bojala da neću moći živjeti u skladu sa svojim predanjem.” No ako se uzdamo u Jehovu svim svojim srcem, ‘on će upravljati našim stazama’. Pomoći će nam da ‘hodimo u istini’ kao njegovi vjerni predani sluge (Priče Salamunove 3:5, 6; 3. Ivanova 4).

25. Kojem ćemo pitanju posvetiti pažnju?

²⁵ Zbog bezuvjetnog pouzdanja u Jehovu i iskrene ljubavi prema njemu svake se godine tisuće osoba preda i krsti. A Bogu sigurno žele biti vjerni svi njegovi predani sluge. Pa ipak, živimo u kritičnim vremenima i suočavamo se s različitim ispitima vjere (2. Timoteju 3:1-5). Što možemo poduzeti da bismo živjeli u skladu s našim predanjem Jehovi? O tome ćemo govoriti u sljedećem članku.

1. Zašto možemo biti uvjereni u isto što i David?

JEHOVA nam može pomoći da budemo postojani u kršćanskoj vjeri kako bismo ostali odani pravom kršćanstvu kao njegovi predani sluge (Rimljanima 14:4). Iz tog razloga možemo biti uvjereni u isto što i psalmist David, koji je bio potaknut da u pjesmi kaže: “Srce je moje postojano, Bože” (Psalam 108:1, NS). Ako je naše srce postojano, bit ćemo motivirani da živimo u skladu sa svojim predanjem Bogu. A oslanjajući se na njegovo vodstvo i snagu možemo biti nepokolebljivi, čvrsti u svojoj odlučnosti i svom uvjerenju kao besprijekorne osobe, “uvijek bogato zaposleni u Gospodinovom djelu” (1. Korinćanima 15:58).

2, 3. Koji je smisao Pavlove opomene iz 1. Korinćanima 16:13?

² U opomenama upućenim Isusovim sljedbenicima u drevnom Korintu, no svakako primjenjivima i na današnje kršćane, apostol Pavao je rekao: “Ostanite budni, čvrsto stojte u vjeri, držite se muški, budite jaki” (1. Korinćanima 16:13). U izvornom grčkom jeziku svaki od ovih izraza je u imperativu i sadašnjem vremenu, što ukazuje na trajnu radnju. Koji je smisao ove opomene?

³ U duhovnom pogledu možemo ‘ostati budni’ tako da se suprotstavimo Đavlu, a ostanemo blizu Boga (Jakov 4:7, 8). Oslanjanje na Jehovu pomaže nam da ostanemo ujedinjeni i da ‘čvrsto stojimo u kršćanskoj vjeri’. Mi se — uključujući i mnoge žene među nama — ‘muški držimo’ tako što hrabro služimo Bogu kao objavitelji Kraljevstva (Psalam 68:11, NS). ‘Postajemo jaki’ tako što se neprestano uzdamo u to da će nam naš nebeski Otac dati snage da vršimo njegovu volju (Filipljanima 4:13).