Govoriti s uvjerenjem

KAD netko govori s uvjerenjem, drugi vide da čvrsto vjeruje u ono što govori. Takvo je uvjerenje bilo očito u službi apostola Pavla. Onima koji su u Solunu postali vjernici pisao je: “Dobra vijest koju propovijedamo nije [se] među vama pojavila samo s riječju nego i sa (...) snažnim uvjerenjem” (1. Sol. 1:5). To se uvjerenje očitovalo u njegovim riječima i načinu života. Isto tako, snažno uvjerenje treba biti očito u načinu na koji mi prenosimo biblijske istine.

Biti uvjeren u nešto nije isto što i tvrdoglavo se držati svog mišljenja, biti dogmatičan ili arogantan. Ustvari, kad netko s uvjerenjem govori o onome što stoji u Božjoj Riječi, u tome se može prepoznati njegovu snažnu vjeru (Hebr. 11:1).

Kada govoriti s uvjerenjem. U službi propovijedanja važno je govoriti s uvjerenjem. Ljudi obično, osim samih riječi, primijete i način na koji se izražavaš. Oni osjete što stvarno misliš o onome što govoriš. Ako si uvjeren u ono što govoriš, možeš snažnije nego samim riječima pokazati da imaš nešto jako važno reći.

I kad se s podija obraćamo suvjernicima, trebamo pokazati da čvrsto vjerujemo u ono što kažemo. Apostol Petar je svoje prvo nadahnuto pismo napisao kako bi “dao ohrabrenje i ozbiljno svjedočanstvo da je ovo prava nezaslužena dobrohotnost Božja”. Zatim je braću potaknuo: “Čvrsto stojte” (1. Pet. 5:12). Kad je pisao skupštini u Rimu, apostol Pavao je izrazio uvjerenje koje je koristilo braći. Napisao je: “Uvjeren sam da nas ni smrt ni život ni anđeli ni vladavine ni ono što je sada ni ono što će doći ni sile ni visina ni dubina ni bilo što drugo što je stvoreno neće moći rastaviti od Božje ljubavi koja je u Kristu Isusu, našem Gospodinu” (Rim. 8:38, 39). Pavao je s uvjerenjem pisao i o tome koliko je potrebno propovijedati drugima te je svojom revnošću u tom djelu jasno pokazao da i sam vjeruje kako je to važno (Djela 20:18-21; Rim. 10:9, 13-15). U današnje vrijeme kršćanski starješine trebaju ispoljavati slično uvjerenje dok poučavaju iz Božje Riječi.

Roditelji trebaju govoriti s uvjerenjem kad proučavaju sa svojom djecom i u drugim prilikama kad razgovaraju s njima o duhovnim stvarima. Da bi to mogli, trebaju u svom srcu gajiti ljubav prema Bogu i njegovim putevima. Tek onda svojoj djeci mogu govoriti iskreno vjerujući u ono što kažu, ‘jer usta govore ono čime srce obiluje’ (Luka 6:45; 5. Mojs. 6:5-7). Osim toga, takva će uvjerenost roditelje potaknuti da pruže primjer ‘vjere bez licemjerja’ (2. Tim. 1:5).

Posebno je važno govoriti s uvjerenjem onda kad ti je vjera na ispitu. Školski kolega, nastavnik ili kolega na poslu mogu se iznenaditi zato što im se ne želiš pridružiti u određenim proslavama. Odlučan, dobro promišljen odgovor može ih navesti da poštuju tvoj na Bibliji temeljen stav. Što ako te netko pokušava navesti na neispravno postupanje — nepoštenje, uzimanje droge ili spolni nemoral? Važno je da jasno kažeš kako ni u kom slučaju ne želiš tako postupati i da te ništa neće uvjeriti da promijeniš mišljenje. Zbog toga trebaš biti uvjerljiv kad odbijaš takvu ponudu. Kad je Josip odbijao nemoralne ponude Putifarove žene, odlučno je rekao: “Kako bih učinio tako grdno zlo i Bogu zgriješio?” Budući da ga je ona i dalje nagovarala, pobjegao je iz kuće (1. Mojs. 39:9, 12).

Kako se očituje uvjerenje. Načinom izražavanja možeš jasno pokazati da čvrsto vjeruješ u ono što govoriš. Isus je važne izjave mnogo puta uveo riječima: “Zaista, zaista vam kažem” (Ivan 3:3, 5, 11; 5:19, 24, 25). Pavlovo uvjerenje očitovalo se u izrazima kao naprimjer: “Uvjeren sam”, “znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu” i “istinu govorim, ne lažem” (Rim. 8:38; 14:14; 1. Tim. 2:7). Jehova je ponekad nadahnuo svoje proroke da u vezi s ispunjenjem njegove riječi napišu snažne izjave kao naprimjer: “Zacijelo [će] doći” (Hab. 2:3). Kad govoriš o proročanstvima, mogao bi se izraziti na sličan način. Ako se, umjesto u sebe, uzdaš u Jehovu i ako se drugima obraćaš s poštovanjem, izrazi u kojima se prepoznaje slična uvjerenost dokazat će da imaš snažnu vjeru.

Uvjerenost u nešto može se pokazati i ozbiljnošću te izražajnošću koje uneseš u izlaganje. Izraz lica, geste i kretnje tijela doprinose tome, iako se oni mogu u nekoj mjeri razlikovati od osobe do osobe. Čak i ako si po naravi stidljiv ili tih, kad si potpuno uvjeren da je ono što govoriš istina i da to drugi trebaju čuti, tvoje će uvjerenje biti očito.

Naravno, kad govorimo s uvjerenjem, to uvijek mora biti iskreno. Ako ljudi osjete da glumimo, a ne da govorimo iz srca, vjerojatno će zaključiti kako poruka koju prenosimo nije važna. Dakle, najvažnije je ne pretvarati se. Ovisno o tome koliko te ljudi sluša, možda ćeš trebati govoriti glasnije i izražajnije nego inače. No cilj bi ti trebao biti da budeš iskren i prirodan.

Pomoć u ispoljavanju uvjerenosti. Budući da i svojim osjećajima možeš pokazati da si uvjeren u ono što govoriš, važno je kvalitetno se pripremiti. Nije dovoljno samo prepisati tekst iz neke publikacije i zatim ga pročitati. Gradivo trebaš jasno razumjeti i iznijeti ga svojim riječima. Moraš biti potpuno uvjeren da je ono što govoriš istina i da je važno za tvoje slušatelje. To znači da ćeš u pripremi izlaganja u obzir uzeti okolnosti slušatelja i ono što možda već znaju o temi te stav koji imaju prema njoj.

Drugi će lakše uočiti da smo uvjereni u ono što govorimo ako je naše izlaganje tečno. Dakle, osim što nastojiš pripremiti kvalitetno gradivo, trebaš uložiti trud u pripremu izlaganja. Posebnu pažnju obrati onim dijelovima gradiva koji su naročito značajni, tako da ih izneseš bez prečestog gledanja u bilješke. Pored toga, nemoj zaboraviti moliti se Jehovi da blagoslovi tvoj trud. Tako ćeš ‘uz pomoć našeg Boga skupiti hrabrost’ da svojim govorom pokažeš kako vjeruješ u istinitost i važnost poruke koju prenosiš (1. Sol. 2:2).