Aod — čovjek vjere i hrabrosti

PROŠLO je mnogo godina otkako su Izraelci prvi put kročili u Obećanu zemlju. Mojsije i njegov nasljednik, Jozua, već su davno pomrli. Budući da nije bilo takvih ljudi vjere, cijenjenje za čisto obožavanje u velikoj je mjeri opalo. Izraelci su čak počeli služiti Baalima i svetim stupovima.a Jehova je zbog toga tokom osam godina predao svoj narod u ruke Sirijcima. Onda su Izraelci zavapili Bogu za pomoć. On ih je milosrdno saslušao. Da bi izbavio svoj narod, Jehova je podigao jednog suca, Otonijela (Sudije 3:7-11).

Ti su događaji trebali Izraelce naučiti temeljnoj istini — poslušnost Jehovi donosi blagoslove, dok neposlušnost rezultira prokletstvima (5. Mojsijeva 11:26-28). Međutim, izraelski narod nije naučio tu lekciju. Nakon 40-godišnjeg perioda mira ponovno su napustili čisto obožavanje (Sudije 3:12).

Moapci preuzimaju vlast

Ovaj je put Jehova dozvolio da njegov narod padne u ruke moapskog kralja Eglona. Biblija opisujući ga kaže da je bio “čovjek vrlo debeo”. Eglon je, uz pomoć Amonaca i Amaleka, napao Izrael i podigao svoju palaču u Jerihonu, ‘gradu palmi’. Kako je samo ironično da je prvi kanaanski grad koji je osvojio Izrael sada služio kao sjedište onoga koji je obožavao lažnog boga Hamosa!b (Sudije 3:12, 13, 17).

Sljedećih 18 godina Eglon je ugnjetavao Izraelce te je očito od njih tražio tegoban porez. Time što je periodično zahtijevao danak Moab je jačao svoj ekonomski položaj dok je iskorištavao sredstva Izraela. Razumljivo je da je Božji narod vapio za olakšanjem i Jehova ih je još jednom saslušao. Podigao im je drugog spasitelja — ovaj put čovjeka po imenu Aod iz Benjaminovog plemena. Da bi okončao Eglonovu tiraniju nad Izraelom, Aod je napravio plan da stupi u akciju na dan sljedeće isplate danka (Sudije 3:14, 15).

Da bi se pripremio za svoju odvažnu akciju, Aod je napravio dvosjekli mač duljine jednog lakta. Ukoliko se radilo o kratkom laktu, oružje je bilo dugačko oko 38 centimetara. Neki bi rekli da se radilo o bodežu. Očito da između oštrice i drška nije bilo križnog držača. Stoga je Aod mogao svoj maleni mač skriti u nabore svoje haljine. Osim toga, budući da je Aod bio ljevoruk, mogao je svoj mač pripasati s desne strane — što nije uobičajeno mjesto za nošenje oružja (Sudije 3:15, 16).

Aodova strategija nije bila bezopasna. Naprimjer, što ako će kraljevi dvorjani pretražiti Aoda radi oružja? Čak i ako neće, sigurno ne bi svog kralja ostavili nasamo s jednim Izraelcem! No ako bi to i učinili i ako bi Aod uspio ubiti Eglona, kako će pobjeći? Koliko bi daleko mogao umaći prije nego što bi Eglonovi dvorjani otkrili što se dogodilo?

Nema sumnje da je Aod razmišljao o takvim detaljima te možda zamišljao nekoliko katastrofalnih ishoda. No ipak je nastavio sa svojim planom, ispoljavajući hrabrost i iskazujući vjeru u Jehovu.

Aod se susreće s Eglonom

Došao je dan za davanje sljedećeg danka. Aod i njegovi ljudi ušli su u kraljevu palaču. Ubrzo su stajali pred samim kraljem Eglonom. No, još nije došlo vrijeme da Aod krene u napad. Nakon uručivanja danka Aod je ljude koji su nosili danak otpremio da idu svojim putem (Sudije 3:17, 18).

Zašto je Aod odgodio vrijeme kada će napasti Eglona? Je li ga obuzeo strah? Nikako! Da bi sproveo svoj plan, Aodu je trebala privatna audijencija kod kralja — a to mu nije bilo dopušteno prilikom ovog prvog susreta. Osim toga, Aod će trebati hitro pobjeći. Daleko će lakše biti jednom čovjeku pobjeći nego cijeloj pratnji donosilaca danka. Zato je Aod čekao povoljnu priliku. Kratak posjet kod Eglona omogućio mu je da se upozna s izgledom palače te da ispita kakvo je kraljevo osiguranje.

Nakon što je došao do “likova kamenijeh, koji bijahu kod Galgale”, Aod je ostavio svoje ljude i vratio se u Eglonovu palaču. Pješačenje od otprilike dva kilometra pružilo je Aodu malo vremena da razmisli o svom zadatku te da se pomoli za Jehovin blagoslov (Sudije 3:19).

Aod se vraća

Aod je očito bio dobro primljen kada se vratio u palaču. Možda je velikodušan danak koji je ranije donio oraspoložio Eglona. Iako je prvi posjet bio kratak, možda je pružio Aodu dostatnu priliku da uspostavi određenu vezu s kraljem. Bilo kako bilo, Aod se ponovo našao u Eglonovoj prisutnosti.

“Imam ti, kralju, reći jednu tajnu!” rekao je Aod. Činjenica da je došao do te točke već je pokazivala da ga Jehova vodi. No, postojao je jedan problem. ‘Tajna’ koju je nosio Aod nije se smjela otkriti u prisutnosti kraljevih dvorjana. Ako je Jehova namjeravao intervenirati, Aodu je ta pomoć bila potrebna bez odlaganja. “Tiho!” zapovjedio je kralj. Budući da Eglon nije želio da netko načuje tu “tajnu”, otpustio je svoje dvorjane. Zamisli kakvo je samo olakšanje osjetio Aod! (Sudije 3:19, St).

Eglon je sjedio u svojoj sobi u potkrovlju kada mu je prišao Aod i rekao: “Riječ Božju imam da ti kažem.” Spominjući ‘Boga’, je li Aod mislio na Hamosa? Eglon je možda tako mislio. Zaintrigiran, podigao je svoju težinu sa svog prijestolja i u očekivanju stajao. Aod je pristupio, krećući se vjerojatno pažljivo kako ne bi naveo kralja da posumnja da se radi o napadu. Zatim, hitrom kretnjom, “Aod poteže lijevom rukom svojom i uze mač od desne bedrice, i satjera mu ga [Eglonu] u trbuh, i držak udje za mačem, i salo se sklopi za mačem, te ne može izvući mača iz trbuha; i izide nečist” (Sudije 3:20-22).

Zadržavajući se u blizini, kraljevi se dvorjani nisu uskomešali. Ali Aod je još uvijek bio u opasnosti. Eglonovi su sluge svaki čas mogli upasti u sobu i otkriti tijelo svog mrtvog kralja. Aod je trebao brzo pobjeći! Zaključao je vrata i pobjegao kroz otvor za zrak od sobe u potkrovlju (Sudije 3:23, 24a).

Razotkrivanje i poraz

Uskoro su Eglonovi sluge postali znatiželjni. Ipak, nisu se usuđivali riskirati da izazovu kraljevo negodovanje, tako što bi prekinuli privatni sastanak. Zatim su primijetili da su vrata od sobe u potkrovlju zaključana. “Bit će da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe”, zaključili su. Međutim, kako je prolazilo vrijeme, puka znatiželja prerasla je u val uznemirenosti. Eglonovi dvorjani nisu više mogli čekati. “Naposljetku uzeše ključ i otvoriše [vrata sobe u potkrovlju]: gospodar im ležao na tlu, mrtav” (Sudije 3:24b, 25, St).

Aod je u međuvremenu pobjegao. Prošao je kamene likove kod Galgale i na koncu došao do Seirata, mjesta u planinskom području Efraima. Aod je sazvao muževe Izraela i poveo ih u ujedinjeni napad na Moapce. Izvještaj kaže da “pobiše Moapce, oko deset tisuća ljudi, sve bogate i hrabre i ni jedan ne uteče”. Nakon što je Moab bio pokoren, zemlju Izrael 80 godina nitko više nije uznemiravao (Sudije 3:26-30).

Učiti iz Aodovog primjera

Aoda je motivirala vjera u Boga. Jedanaesto poglavlje Jevrejima ne spominje specifično njega kao jednog od onih “koji vjerom pobijediše carstva, (...) postaše jaki u bitkama, rastjeraše vojske tudje” (Jevrejima 11:33, 34). Ipak, Jehova je podržao Aoda dok je postupao po vjeri i izbavio Izrael od tiranske vlasti kralja Eglona.

Hrabrost je bila jedno od Aodovih svojstava. Morao je biti hrabar da bi djelotvorno rukovao doslovnim mačem. Kao suvremeni Božji sluge mi ne uzimamo takav doslovni mač (Izaija 2:4; Matej 26:52). No, mi ipak koristimo “mač duhovni”, Božju Riječ (Efežanima 6:17). Aod je spretno koristio svoje oružje. I mi trebamo biti vješti u korištenju Božje Riječi dok propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu (Matej 24:14). Osobni studij Biblije, redovito prisustvovanje kršćanskim sastancima, revno sudjelovanje u službi i oslanjanje na našeg nebeskog Oca u molitvi pomoći će nam da oponašamo svojstva koja je pokazivao Aod, zaista čovjek vjere i hrabrosti.

[Bilješke]

[Slika na stranici 31]

Aod i njegovi ljudi donijeli su danak kralju Eglonu

[Zahvala]

Reprodukcija iz Illustrirte Pracht - Bibel/Heilige Schrift des Alten und Neuen Testaments, nach der deutschen Übersetzung D. Martin Luther’s