Jehovini svjedoci

Po kojim se vjerovanjima Jehovini svjedoci razlikuju od drugih religija?

(1) Biblija: Jehovini svjedoci vjeruju da je cijela Biblija nadahnuta Božja Riječ i stoga sva svoja vjerovanja temelje na Bibliji, a ne na ljudskoj tradiciji.

(2) Bog: Jehovini svjedoci obožavaju Jehovu, kojega smatraju jedinim pravim Bogom, i često govore drugima o njemu i o onome što je u svojoj ljubavi naumio s ljudima. Svakoga tko drugima svjedoči o Jehovi ljudi obično smatraju pripadnikom samo jedne vjerske zajednice — Jehovinim svjedokom.

(3) Isus Krist: Jehovini svjedoci ne vjeruju da je Isus Krist dio Trojstva, nego da je, kako kaže Biblija, Božji Sin, prvo Božje stvorenje. Osim toga, vjeruju da je on prije svog dolaska na Zemlju živio na nebu te da je Bog s neba prenio njegov život u utrobu djevice koja se zvala Marija. Vjeruju da je Isus svima koji pokazuju vjeru omogućio spasenje, to jest dobivanje vječnog života, tako što je kao savršen čovjek žrtvovao svoj život. Vjeruju da Krist od 1914. vlada nad svom Zemljom kao Kralj kojeg je postavio Bog.

(4) Božje Kraljevstvo: Vjeruju da je Božje Kraljevstvo jedina nada za rješenje problema koji pogađaju ljudski rod; da je ono stvarna vlast, koja će uskoro uništiti ovaj zli svijet, uključujući i svaku ljudsku vlast, te da će uspostaviti novi poredak u kojem će vladati pravednost.

(5) Život na nebu: Vjeruju da će 144 000 duhom pomazanih kršćana zajedno s Kristom vladati kao kraljevi u njegovom nebeskom Kraljevstvu. Ne vjeruju da je život na nebu nagrada za sve dobre ljude.

(6) Zemlja: Vjeruju da će se ispuniti Božji prvobitni naum sa Zemljom; da će Zemlja biti nastanjena samo onim ljudima koji će obožavati Jehovu te da će oni biti savršeni i živjeti vječno; da će mrtvi ustati i dobiti priliku da i sami dobiju te blagoslove.

(7) Smrt: Vjeruju da mrtvi nisu svjesni ničega; da se ne muče, ali i da ne uživaju u nekakvom duhovnom svijetu; da ne postoje nigdje osim u Božjem sjećanju, stoga je uskrsnuće od mrtvih jedina mogućnost da jednom opet budu živi.

(8) Posljednji dani: Vjeruju da od 1914. živimo u posljednjim danima ovog zlog svijeta; da će svi koji ljube pravednost preživjeti uništenje ovog zlog svijeta i živjeti na očišćenoj Zemlji.

(9) Odvojenost od svijeta: Svesrdno se trude da ne budu dio ovoga svijeta, jer je Isus rekao da će to biti obilježje njegovih pravih sljedbenika. Pokazuju iskrenu kršćansku ljubav prema svojim bližnjima, ali ne miješaju se u politiku i ne sudjeluju u ratovima ni u jednoj zemlji. Brinu se za materijalne potrebe svoje obitelji, ali, za razliku od ovoga svijeta, ne teže pohlepno za materijalnim stvarima i ugledom u društvu i život im nije usmjeren na tjelesne užitke.

(10) Primjena biblijskih savjeta: Vjeruju da je savjete iz Božje Riječi važno primjenjivati u svakodnevnom životu — kod kuće, u školi, na poslu, u njihovim skupštinama. Kakvim god životom netko živio u prošlosti, on može postati Jehovin svjedok ako prestane činiti ono što Božja Riječ osuđuje i ako počne primjenjivati Božje savjete koji se nalaze u Bibliji. No ako tko nakon toga počne činiti preljub ili blud, upusti se u istospolnu vezu, počne uzimati drogu, opijati se, lagati ili krasti, bit će isključen iz njihove organizacije.

(Ovaj popis ukratko navodi neka od glavnih vjerovanja Jehovinih svjedoka, ali to nisu sve pojedinosti u kojima se njihova vjerovanja razlikuju od vjerovanja drugih religija. Biblijske potvrde za navedena vjerovanja mogu se uz pomoć Kazala naći u ovoj knjizi.)

Jesu li Jehovini svjedoci američka vjera?

Jehovini svjedoci zastupaju Božje Kraljevstvo, a ne neki politički, ekonomski niti socijalni program bilo koje države u svijetu.

Istina je da su se Jehovini svjedoci u suvremeno doba najprije pojavili u Sjedinjenim Američkim Državama. Njihovo se glavno sjedište nalazi u toj zemlji, što im omogućava da tiskaju i otpremaju biblijsku literaturu u većinu zemalja svijeta. No Jehovini svjedoci nijedan narod ne smatraju boljim od nekog drugog naroda. Njihovih pripadnika ima među gotovo svim narodima svijeta. Osim toga, u mnogim dijelovima svijeta imaju svoje urede iz kojih se nadgledava njihovo djelovanje na tom području.

Razmisli o sljedećem: Isus se rodio kao Židov u Palestini, no je li zbog toga kršćanstvo palestinska vjera? Mjesto Isusova rođenja nije najvažniji činilac koji bi trebalo uzeti u obzir. Ono što je Isus naučavao potjecalo je od njegovog Oca, Jehove Boga, koji se nepristrano odnosi prema ljudima iz svih naroda (Ivan 14:10; Djela 10:34, 35).

Kako se financira aktivnost Jehovinih svjedoka?

Dobrovoljnim prilozima, kao što je bilo i kod prvih kršćana (2. Kor. 8:12; 9:7). Na njihovim se sastancima nikada ne sakupljaju prilozi. Isto tako, oni nikad ne traže novac od ljudi. Donacije koje dobivaju od zainteresiranih osoba koriste za poučavanje ljudi o Bibliji po cijelome svijetu.

Jehovini svjedoci ne dobivaju plaću za to što propovijedaju od kuće do kuće niti za to što ljudima na ulici nude biblijsku literaturu. Ljubav prema Bogu i prema bližnjima potiče ih da govore ljudima o blagoslovima koje je Bog pripremio za čovječanstvo.

The Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania (Pensilvanijsko biblijsko i traktatno društvo Stražarska kula), vjerska korporacija kojom se služe Jehovini svjedoci, osnovana je 1884. u skladu sa Zakonom o neprofitnim korporacijama države Pennsylvanie (SAD). Stoga ta korporacija po zakonu ne može biti komercijalna organizacija, a ona to i nije, niti njezini članovi putem nje ostvaruju profit. U njezinom statutu stoji: “[Korporacija] ne predviđa stjecanje novčane dobiti odnosno profita, nepredviđenog ili bilo kakvog drugačijeg, za svoje članove, direktore i službenike.” Organizacija Jehovinih svjedoka u cijelom svijetu djeluje po istom načelu.

Jesu li Jehovini svjedoci sekta (sljedba) ili kult?

Neki pod izrazom sekta, odnosno sljedba, podrazumijevaju skupinu koja se odvojila od tradicionalne religije i čija se vjerska uvjerenja razlikuju od općeprihvaćenih u široj zajednici. Drugi te izraze primjenjuju na skupinu koja slijedi nekog ljudskog vođu odnosno vjerskog učitelja. Ti se izrazi obično koriste na pogrdan način. No Jehovini svjedoci nisu ogranak neke crkve, nego vjerska zajednica koja se sastoji od ljudi iz svih društvenih slojeva, koji su nekad bili članovi raznih vjerskih zajednica. Osim toga, mjerilo za ispravnost vjere treba biti Božja Riječ, a Jehovini svjedoci se u potpunosti pridržavaju svih biblijskih učenja. Oni nijednog čovjeka ne smatraju svojim vođom niti slijede vjerska učenja bilo kojeg čovjeka. Naprotiv, oni Isusa Krista smatraju svojim vođom.

Izrazom kult obično se podrazumijeva neka mračna religija ili vjerski pokret u kojem se naglašava apsolutna pokornost vođi i život u skladu sa strogo propisanim obredima, koji često uključuju kršenje moralnih načela. Mnogi kultovi imaju nekog karizmatičnog vođu čiji sljedbenici zajedno s njim žive u izolaciji od društva. Međutim, Jehovini svjedoci se u potpunosti pridržavaju uzvišenih moralnih načela koja su iznesena u Bibliji. Svakoga tko krši biblijska moralna načela oni isključuju iz svoje organizacije. Osim toga, nemaju nikakve propisane obrede, nego naprosto žive u skladu sa svojom vjerom. Oni ne slijede nijednog čovjeka, niti se izoliraju od društva. Oni žive i rade zajedno s drugim ljudima.

Kada su nastali Jehovini svjedoci?

Prema Bibliji, povijest Jehovinih svjedoka započinje s vjernim Abelom. U Hebrejima 11:4–12:1 piše: “Vjerom je Abel prinio Bogu vredniju žrtvu nego Kajin. (...) Vjerom je Noa — nakon što ga je Bog upozorio na ono što se još nije vidjelo — pokazao da se boji Boga. (...) Vjerom je Abraham, kad je bio pozvan, poslušao i otišao u kraj koji je trebao dobiti u nasljedstvo. (...) Vjerom je Mojsije, kad je odrastao, odbio zvati se sinom kćeri faraonove. Radije je izabrao biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom nego uživati u prolaznim grešnim zadovoljstvima. (...) Dakle, budući da smo okruženi tolikim oblakom svjedoka, skinimo i mi svaki teret i grijeh koji nas lako može namamiti u zamku i ustrajno trčimo trku koja je pred nama.”

Za Isusa Krista Biblija kaže: “Ovo govori Amen, svjedok vjerni i istiniti, početak Božjih djela stvaranja.” Čiji je on bio svjedok? Isus je sam rekao da je ljudima objavio ime svog Oca. On je bio najistaknutiji svjedok Jehove Boga (Otkr. 3:14; Ivan 17:6).

Zanimljivo je da su se neki Židovi pitali je li ono što Isus Krist naučava neko “novo učenje” (Mar. 1:27). Kasnije su neki Grci mislili da apostol Pavao uvodi neko “novo učenje” (Djela 17:19, 20). To je učenje bilo novo onima koji su ga slušali, no važno je imati na umu da je to učenje bilo istinito, jer je u potpunosti bilo u skladu s Božjom Riječi.

Suvremena povijest Jehovinih svjedoka započela je osnivanjem skupine za proučavanje Biblije u Alleghenyu (Pennsylvanija, SAD) početkom 1870-ih. Isprva su se nazivali jednostavno Istraživači Biblije, a 1931. uzeli su biblijsko ime Jehovini svjedoci (Iza. 43:10-12). Njihova vjerovanja i vjerske aktivnosti nisu ništa novo, nego predstavljaju obnovu kršćanstva iz prvog stoljeća.

Smatraju li Jehovini svjedoci da je samo njihova vjera prava?

Biblija ne podržava popularno gledište da se Boga može obožavati na mnogo različitih načina. U Efežanima 4:5 piše da postoji “jedan Gospodin, jedna vjera”. Isus je rekao: “Uska su vrata i tijesan put koji vodi u život i malo je onih koji ga nalaze. (...) Neće svatko tko mi govori: ‘Gospodine, Gospodine’, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj tko vrši volju Oca mojega koji je na nebesima” (Mat. 7:13, 14, 21; vidi i 1. Korinćanima 1:10).

Sveto pismo na više mjesta skup pravih kršćanskih učenja naziva “istinom”, a samo kršćanstvo naziva “put istine” (1. Tim. 3:15; 2. Ivan. 1; 2. Petr. 2:2). Budući da Jehovini svjedoci sva svoja vjerovanja, mjerila ponašanja i organizacijske aktivnosti temelje na Bibliji, oni su zbog svoje vjere u Bibliju kao Božju Riječ uvjereni da je ono što oni imaju doista istina. Stoga njihovo gledište nije egoistično, nego je odraz njihovog uvjerenja da je Biblija mjerilo po kojem čovjek može odrediti je li njegova vjera prava ili nije. Oni nisu usredotočeni samo na sebe, nego revno govore drugima o svojim uvjerenjima.

Ne temelje li i druge religije svoja vjerovanja na Bibliji?

Mnoge se u određenoj mjeri služe Biblijom. No da li doista naučavaju ono što u njoj piše te da li se toga i drže? Razmislite o sljedećem: (1) U većini prijevoda Biblije izostavile su ime pravog Boga, koje se u izvornom biblijskom tekstu spominje na tisuće puta. (2) Učenje o Trojstvu, njihovo poimanje samog Boga, preuzeto je iz poganskih religija i razrađeno u danas poznati nauk, a to se dogodilo stoljećima nakon što je pisanje Biblije bilo završeno. (3) Njihovo vjerovanje u besmrtnost ljudske duše, na kojem se temelji vjerovanje u zagrobni život, nije uzeto iz Biblije, nego potječe iz starog Babilona. (4) Isus je propovijedao o Božjem Kraljevstvu i slao je svoje učenike da osobno razgovaraju s ljudima o tom Kraljevstvu. No crkve danas rijetko spominju to Kraljevstvo, a njihovi članovi ne propovijedaju “dobru vijest o kraljevstvu” (Mat. 24:14). (5) Isus je rekao da će se njegovi pravi sljedbenici lako prepoznati po samopožrtvovnoj ljubavi koju će pokazivati jedni prema drugima. Pokazuju li crkve kršćanstva takvu ljubav kada narodi odlaze u rat? (6) Biblija kaže da Kristovi učenici ne smiju biti dio svijeta i upozorava da će svatko tko želi biti prijatelj svijetu postati Božjim neprijateljem. No crkve kršćanstva i njihovi članovi u mnogim se državama aktivno bave politikom (Jak. 4:4). Kad se sve to uzme u obzir, može li se doista reći da se one drže Biblije?

Kako su Jehovini svjedoci došli do svog tumačenja Biblije?

Za njihovo tumačenje Biblije presudno je to što oni istinski vjeruju da je Biblija Božja Riječ i da je njezin tekst napisan za našu pouku (2. Tim. 3:16, 17; Rim. 15:4; 1. Kor. 10:11). Stoga oni ne pribjegavaju filozofskim argumentacijama da bi sebi prilagodili jasne biblijske istine ili da bi opravdali način života ljudi koji krše biblijska moralna načela.

Kad tumače biblijsku simboliku oni ne pokušavaju biblijskim navodima potkrijepiti vlastite teorije, nego puštaju da Biblija sama sebe objasni (1. Kor. 2:13). Naznake o tome što znače pojedini simbolični izrazi obično se mogu naći u drugim dijelovima Biblije. (Naprimjer, pročitajte Otkrivenje 21:1, a zatim, da biste ustanovili na što se odnosi izraz “more”, pročitajte Izaiju 57:20. Želite li ustanoviti na koga se odnosi izraz “Janje” u Otkrivenju 14:1, pročitajte Ivana 1:29 i 1. Petrovu 1:19.)

Što se tiče tumačenja proročanstava, Jehovini svjedoci drže se Isusovog upozorenja da paze na događaje u svijetu koji odgovaraju onome što je prorečeno u Bibliji (Luka 21:29-31; usporedi 2. Petrovu 1:16-19). Oni savjesno ukazuju na te događaje i skreću ljudima pažnju na ono što se iz Biblije može zaključiti o značenju tih događaja.

Isus je rekao da će na Zemlji imati svog “vjernog i razboritog roba” (to su njegovi pomazani sljedbenici kao skupina), preko kojega će davati duhovnu hranu svim svojim vjernim slugama (Mat. 24:45-47). Jehovini svjedoci uvažavaju ulogu tog “roba”. Poput kršćana u prvom stoljeću, oni od vodećeg tijela (upravnog odbora) tog “roba” traže rješenje teških pitanja — a vodeće tijelo ih ne rješava na temelju ljudske mudrosti, nego na temelju poznavanja Božje Riječi i Božjeg postupanja s njegovim slugama te uz pomoć Božjeg duha, za koji se usrdno moli (Djela 15:1-29; 16:4, 5).

Zašto su Jehovini svjedoci s godinama promijenili neka svoja učenja?

Biblija pokazuje da Jehova svojim slugama omogućuje da s vremenom sve bolje razumiju njegov naum (Izr. 4:18; Ivan 16:12). Naprimjer, proroci koje je Bog nadahnuo da napišu biblijske knjige nisu razumjeli značenje svega što su napisali (Dan. 12:8, 9; 1. Petr. 1:10-12). Apostoli Isusa Krista bili su svjesni da tada još puno toga nisu razumjeli (Djela 1:6, 7; 1. Kor. 13:9-12). Biblija je prorekla da će se “u vrijeme kraja” uvelike umnožiti znanje o istini (Dan. 12:4). No kada čovjek više sazna o nečemu, to obično zahtijeva da učini određene promjene u svom razmišljanju. Jehovini svjedoci spremno i ponizno čine potrebne promjene.

Zašto Jehovini svjedoci propovijedaju od kuće do kuće?

Isus je za naše dane prorekao sljedeće: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu za svjedočanstvo svim narodima, i tada će doći kraj.” A svojim je učenicima zapovjedio: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda” (Mat. 24:14; 28:19).

Kad je Isus svoje prve učenike poslao propovijedati, rekao im je neka ljude posjećuju u njihovom domu (Mat. 10:7, 11-13). Apostol Pavao je o svojoj službi propovijedanja rekao: “Ništa korisno nisam propustio reći vam i poučavati vas javno i idući od kuće do kuće” (Djela 20:20, 21; vidi i Djela 5:42).

Poruka koju Jehovini svjedoci objavljuju može ljudima spasiti život, stoga oni savjesno posjećuju ljude kako nikoga ne bi izostavili (Sef. 2:2, 3). To čine iz ljubavi — prije svega, ljubavi prema Bogu, ali i ljubavi prema svojim bližnjima.

Na jednom saboru vjerskih vođa u Španjolskoj bilo je rečeno: “Možda [crkve] previše zanemaruju ono čime se Jehovini svjedoci najviše bave — posjećivanje ljudi u njihovom domu, a to je djelatnost koja spada u apostolsku metodologiju rane crkve. Dok se crkve uglavnom koncentriraju na gradnju svojih vjerskih objekata i zvonjavom pozivaju ljude da dođu i slušaju propovijedi u njihovim crkvama, [Jehovini svjedoci] se služe apostolskom taktikom, naime idu od kuće do kuće i koriste svaku priliku za davanje svjedočanstva” (El Catolicismo, Bogota, Kolumbija, 14. rujna 1975, stranica 14).

Zašto Jehovini svjedoci uvijek iznova dolaze na vrata ljudima koji ne dijele njihova vjerska uvjerenja?

Oni ne prisiljavaju druge na to da prihvate ono što oni objavljuju. No svjesni su toga da se ljudi sele te da im se mijenjaju životne okolnosti. Danas je netko možda prezaposlen da bi slušao što mu žele reći, ali drugi će ih put možda rado saslušati. Jedan član obitelji možda nije zainteresiran za poruku koju objavljuju, ali drugi možda jesu. Sami ljudi se mijenjaju — ozbiljni životni problemi mogu kod njih potaknuti želju da zadovolje svoje duhovne potrebe. (Usporedi Izaiju 6:8, 11, 12.)

Zašto ljudi progone Jehovine svjedoke i loše govore o njima?

Isus je rekao: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas. Kad biste bili dio svijeta, svijet bi vas ljubio jer biste bili njegovi. Ali budući da niste dio svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zato vas svijet mrzi” (Ivan 15:18, 19; vidi i 1. Petrovu 4:3, 4). Biblija objašnjava da cijelim svijetom upravlja Sotona — progonstva zapravo potječu od njega (1. Ivan. 5:19; Otkr. 12:17).

Osim toga, Isus je svojim učenicima rekao: “Svi će vas mrziti zbog imena mojega” (Mar. 13:13). U tom se retku izraz “ime” odnosi na Isusov položaj koji ima kao Mesijanski Kralj. Jehovini svjedoci su progonjeni zato što zapovijedima toga Kralja daju prednost pred zapovijedima bilo kojeg zemaljskog vladara.

Ako netko kaže:

‘Zašto se ne angažirate u nečemu što bi bilo korisno za svijet (društvo) u kojem živite?’

Možeš reći: ‘Vama je očito jako stalo do toga u kakvom društvu živite, a i meni je stalo do toga. Recite mi, molim vas, kojim bi se problemom, po vašem mišljenju, trebalo najprije pozabaviti?’ Zatim možeš nastaviti: ‘Zašto mislite da je to toliko važno? (...) Sigurno bi bilo dobro da se nešto odmah poduzme u vezi s time, no vjerujem da ćete se složiti sa mnom da bi bilo najbolje kad bi se taj problem riješio trajno. Tako mi, Jehovini svjedoci, gledamo na taj problem. (Objasni što mi činimo kako bismo pomogli ljudima da primjenjuju biblijska načela u svom životu da bi mogli otkloniti uzroke svojih problema; također objasni što će Božje Kraljevstvo učiniti i kako će ono trajno riješiti taj problem u ljudskom društvu.)’

Možeš reći i ovako: ‘(Nakon što spomeneš nekoliko misli navedenih u prethodnom odgovoru.) Neki ljudi doprinose napretku društva tako što pribavljaju novčana sredstva, a drugi to čine tako što rade kao volonteri. Jehovini svjedoci čine i jedno i drugo. Dopustite mi da vam objasnim kako to čine.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Da bi netko bio Jehovin svjedok, mora savjesno plaćati porez, a time pribavlja novac kojim vlasti mogu raspolagati na dobrobit građana.’ (2) ‘Mi činimo još nešto — posjećujemo ljude u njihovom domu i nudimo im besplatan biblijski tečaj. Kad nauče što piše u Bibliji i počnu primjenjivati biblijska načela, to im pomaže da izađu na kraj sa svojim problemima.’

Druga mogućnost: ‘Drago mi je što ste to spomenuli. Mnogi ljudi se nikad ne pitaju što Jehovini svjedoci čine za dobrobit društva u kojem žive. Jasno je da postoji više načina kako se može pomagati.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Neki ljudi to čine tako što osnivaju neke institucije — bolnice, domove umirovljenika, rehabilitacijske centre za ovisnike o drogama i tako dalje. Drugi rade kao volonteri i posjećuju ljude u njihovom domu kako bi im ponudili potrebnu pomoć u skladu sa svojim mogućnostima. Upravo to čine Jehovini svjedoci.’ (2) ‘Ustanovili smo da postoji nešto što čovjeku može u potpunosti promijeniti pogled na život — to je spoznaja o onome što Biblija govori o pravom smislu života i o onome što donosi budućnost.’

Dodatni prijedlog: ‘Drago mi je što ste me to upitali. Svi bismo htjeli da situacija bude bolja, zar ne? No, recite mi, molim vas, kako gledate na ono što je Isus Krist činio? Je li on ljudima pružao konkretnu pomoć? (...) Mi se trudimo oponašati ga u tome.’

‘Kršćani bi trebali svjedočiti za Isusa, a ne za Jehovu’

Možeš reći: ‘Dotaknuli ste se zanimljive teme. U pravu ste kad kažete da bismo trebali svjedočiti za Isusa. Zato se u literaturi koju mi izdajemo ističe Isusova uloga u Božjem naumu. (Možeš neku takvu misao pokazati u knjizi ili časopisu koji imaš sa sobom.) No u Bibliji piše nešto što dosad možda niste imali prilike pročitati (Otkr. 1:5). (...) Čiji je “Vjerni svjedok” bio Isus? (Ivan 5:43; 17:6). (...) Budući da je Isus naš uzor, slažete li se s time da bismo ga trebali oponašati? (...) Zašto je važno upoznati i Isusa i njegovog Oca? (Ivan 17:3).’