INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower
INTERNETSKA BIBLIOTEKA
Watchtower
hrvatski
  • BIBLIJA
  • IZDANJA
  • SASTANCI
  • bt pogl. 8 str. 60–67
  • Za skupštinu je “nastupilo razdoblje mira”

Videosadržaj nije dostupan.

Žao nam je, došlo je do greške u učitavanju videosadržaja.

  • Za skupštinu je “nastupilo razdoblje mira”
  • Temeljito svjedočimo o Božjem kraljevstvu!
  • Podnaslovi
  • Slično gradivo
  • “Zašto me progoniš?” (Djela 9:1–5)
  • “Brate Savle!” (Djela 9:6–17)
  • “Odmah je (...) počeo propovijedati o Isusu” (Djela 9:18–30)
  • “Mnogi su povjerovali u Gospodina” (Djela 9:31–43)
  • Savao postaje Isusov učenik
    Poučne priče iz Biblije
  • Progonitelj vidi veliko svjetlo
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2000)
  • Na putu za Damask
    Moja knjiga biblijskih priča
  • Savao susreće bivše prijatelje i nekadašnje neprijatelje
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2007)
Više
Temeljito svjedočimo o Božjem kraljevstvu!
bt pogl. 8 str. 60–67

8. POGLAVLJE

Za skupštinu je “nastupilo razdoblje mira”

Žestoki progonitelj Savao postaje revan propovjednik dobre vijesti

Djela apostolska 9:1–43

1, 2. Što je Savao planirao učiniti u Damasku?

LJUDI zlih namjera približavali su se Damasku. Naumili su provesti u djelo okrutan plan – istjerati omražene Isusove učenike iz njihovih kuća, svezati ih, poniziti i odvući u Jeruzalem kako bi okusili gnjev Sudbenog vijeća.

2 Vođa te skupine bio je Savao, koji je već ranije okrvavio ruke.a Naime, kratko prije toga s odobravanjem je promatrao kako njegovi sunarodnjaci, zaslijepljeni fanatizmom, kamenuju Stjepana, vjernog Isusovog učenika (Djela 7:57–8:1). Savlu nije bilo dovoljno da bijes židovskih vođa osjete samo Isusovi sljedbenici u Jeruzalemu. Htio je posvuda iskorijeniti tu opasnu sljedbu poznatu kao Put (Djela 9:1, 2; vidi okvir “Savlove ovlasti u Damasku”).

3, 4. (a) Što se dogodilo Savlu? (b) Koja ćemo pitanja razmotriti u nastavku?

3 Savla je iznenada obasjala blještava svjetlost. Vidjeli su je i njegovi suputnici te su zanijemili od iznenađenja. Savao je oslijepio te se srušio na zemlju. A onda je začuo glas s neba koji mu je rekao: “Savle, Savle, zašto me progoniš?” Zapanjen, upitao je: “Tko si ti, Gospodine?” Odgovor što ga je dobio sigurno ga je šokirao. Glas mu je rekao: “Ja sam Isus, kojeg ti progoniš” (Djela 9:3–5; 22:9).

4 Što možemo naučiti iz pitanja koje je Isus postavio Savlu? Kako nam može koristiti razmatranje okolnosti pod kojima se Savao obratio na kršćanstvo? Kako je skupština iskoristila razdoblje mira koje je nastupilo nakon Savlovog obraćenja i što učimo iz toga?

SAVLOVE OVLASTI U DAMASKU

Kako je Savao mogao dobiti ovlast da uhiti kršćane u stranom gradu? Sudbeno vijeće i veliki svećenik imali su vlast svim Židovima po svijetu propisivati što je ispravno, a što pogrešno. Veliki je svećenik očito mogao zahtijevati i izručenje zločinaca. Stoga su pisma dobivena od velikog svećenika jamčila suradnju starješina iz sinagoga u Damasku (Djela 9:1, 2).

Povrh toga, Rimljani su Židovima dopustili da sami rješavaju svoje sudske slučajeve. Zato su Židovi mogli pet puta apostola Pavla kazniti s “39 udaraca” (2. Kor. 11:24). U Prvoj knjizi o Makabejcima spominje se pismo koje je jedan rimski konzul 138. pr. n. e. napisao egipatskom vladaru Ptolemeju VIII. u kojem je stajalo: “Ako su, dakle, kakvi opaki ljudi utekli iz njihove zemlje [Judeje] k vama, predajte ih velikom svećeniku Šimunu, da ih kazni po njihovim zakonima!” (1. Mak. 15:21). Godine 47. pr. n. e. Julije Cezar potvrdio je prijašnje ovlasti velikog svećenika, a i njegovo pravo da rješava sve sporove vezane uz židovske običaje.

“Zašto me progoniš?” (Djela 9:1–5)

5, 6. Što možemo naučiti iz pitanja koje je Isus postavio Savlu?

5 Kad je Isus zaustavio Savla na putu u Damask, nije ga upitao: “Zašto progoniš moje učenike?” nego: “Zašto progoniš mene?” (Djela 9:4). To pokazuje da Isus osobno proživljava nevolje koje se događaju njegovim sljedbenicima (Mat. 25:34–40, 45).

6 Ako doživljavaš nevolje zbog svoje vjere u Krista, budi uvjeren da i Jehova i Isus dobro znaju što proživljavaš (Mat. 10:22, 28–31). Jehova možda neće odmah ukloniti kušnju koja te pogađa. Imaj na umu da je Isus vidio Stjepanovo ubojstvo u kojem je Savao sudjelovao, a vidio je i da je on istjerivao vjerne učenike iz njihovih kuća u Jeruzalemu (Djela 8:3). Ipak, tada nije ništa poduzeo. Međutim, Jehova je preko Isusa Krista Stjepanu i drugim učenicima dao snage da mu ostanu vjerni.

7. Što trebaš učiniti kako bi izdržao progonstvo?

7 I ti možeš izdržati progonstvo ako: (1) čvrsto odlučiš ostati vjeran Bogu, što god da se dogodilo; (2) moliš se Jehovi za pomoć (Filip. 4:6, 7); (3) osvetu prepustiš Jehovi (Rim. 12:17–21) i (4) uzdaš se u to da će ti Jehova davati snage da podnosiš kušnju sve dok je on ne ukloni (Filip. 4:12, 13).

“Brate Savle!” (Djela 9:6–17)

8, 9. Kako se Ananija vjerojatno osjećao kad je dobio zadatak da ode k Savlu?

8 Nakon što je Savlu odgovorio na pitanje: “Tko si ti, Gospodine?” Isus mu je rekao: “Ustani i uđi u grad. Ondje će ti biti rečeno što moraš činiti” (Djela 9:6). Slijepog Savla njegovi suputnici odveli su u Damask, gdje je tri dana postio i molio se. U međuvremenu Isus je o Savlu razgovarao s Ananijom, učenikom “o kojem su dobro govorili svi Židovi” koji su živjeli u Damasku (Djela 22:12).

9 Kad je čuo što Isus traži od njega, Ananija vjerojatno nije znao što da misli o tome. Osobno mu se obratio uskrsnuli Isus Krist, koji je Glava skupštine, i odabrao ga za poseban zadatak. To je bila velika čast, no zadatak koji je dobio nije bio nimalo ugodan. Kad je saznao da treba razgovarati sa Savlom, Ananija je rekao: “Gospodine, čuo sam od mnogih da je taj čovjek nanio puno zla tvojim svetim slugama u Jeruzalemu. I ovamo je došao s ovlastima svećeničkih glavara da uhvati sve koji prizivaju tvoje ime” (Djela 9:13, 14).

10. Što o Isusu učimo iz načina na koji se ophodio s Ananijom?

10 Isus nije prekorio Ananiju zbog toga što je izrazio svoju zabrinutost. Umjesto toga jasno mu je rekao što treba učiniti i iskazao je obzirnost prema njemu objasnivši mu zašto želi da izvrši taj neobični zadatak. Isus je o Savlu rekao: “Izabrao [sam] tog čovjeka da objavi moje ime neznabošcima te kraljevima i Izraelcima. Ja ću mu pokazati koliko mora trpjeti zbog mog imena” (Djela 9:15, 16). Ananija je odmah poslušao Isusa. Potražio je progonitelja Savla i rekao mu: “Brate Savle! Gospodin Isus, koji ti se ukazao na putu kojim si dolazio, poslao me da ti se vrati vid i da se ispuniš svetim duhom” (Djela 9:17).

11, 12. Što učimo iz događaja povezanih sa Savlovim obraćenjem?

11 Događaji povezani sa Savlovim obraćenjem upućuju na nekoliko zaključaka. Naprimjer, iz njih vidimo da Isus doista vodi djelo propovijedanja, kao što je i obećao (Mat. 28:20). Iako se Isus danas ne obraća pojedincima, on vodi djelo propovijedanja preko vjernog roba, koji je postavljen nad njegovim slugama (Mat. 24:45–47). U skladu s uputama Vodećeg tijela, šalju se objavitelji i pioniri da traže osobe koje žele učiti o Kristu. Kao što smo vidjeli u prethodnom poglavlju, mnogi takvi pojedinci molili su se Bogu za pomoć prije nego što su Jehovini svjedoci stupili u kontakt s njima (Djela 9:11).

12 Ananija je poslušno prihvatio dobiveni zadatak i zbog toga je bio blagoslovljen. Jesi li i ti poslušan Isusu, koji nam je zapovjedio da temeljito svjedočimo, čak i ako ti izvršavanje te zapovijedi teško pada? Nekima može biti problem ići od kuće do kuće i razgovarati s nepoznatim ljudima. Drugima može biti teško pristupati ljudima na poslovnom području, na ulici ili im svjedočiti putem telefona ili pisama. Ananija je pobijedio strah, te je imao čast pomoći Savlu da dobije sveti duh.b On je uspješno izvršio svoj zadatak zato što je imao povjerenja u Isusa i zato što je na Savla gledao kao na svog budućeg brata u vjeri. I mi možemo pobijediti svoje strahove budemo li se, poput Ananije, uzdali u to da Isus vodi djelo propovijedanja i budemo li suosjećali s ljudima te čak i na one koji nam djeluju zastrašujuće gledali kao na osobe koje bi mogle postati naša braća (Mat. 9:36).

“Odmah je (...) počeo propovijedati o Isusu” (Djela 9:18–30)

13, 14. Što možeš naučiti iz Savlovog primjera ako proučavaš Bibliju, a još se nisi krstio?

13 Savao je bez oklijevanja postupio u skladu s onim što je saznao. Kad mu se vratio vid, krstio se i počeo blisko surađivati s kršćanima u Damasku. No učinio je i više od toga. “Odmah je u sinagogama počeo propovijedati o Isusu, da je on Božji Sin” (Djela 9:20).

14 Ako proučavaš Bibliju, ali još se nisi krstio, hoćeš li postupiti poput Savla i odlučno primjenjivati ono što si naučio? Istina, Savao je osobno vidio Isusovo čudo i to mu je sigurno pomoglo da napravi promjene u svom životu. Međutim, i drugi su bili očevici Isusovih čuda. Naprimjer, jedna je skupina farizeja vidjela kako je Isus izliječio čovjeka s usahnulom rukom, a velik je broj Židova znao da je on uskrsnuo Lazara. Ipak, mnoge od njih ta čuda nisu potaknula da išta promijene u svom životu, a neki su se čak i protivili Isusu (Mar. 3:1–6; Ivan 12:9, 10). Za razliku od njih Savao je bio spreman promijeniti se. Zašto je Savao tako reagirao, a drugi nisu? Bilo je to zato što se više bojao Boga nego ljudi i duboko je cijenio milosrđe koje mu je Isus iskazao (Filip. 3:8). Ako i ti želiš postupati poput njega, onda nemoj dozvoliti da te išta spriječi da počneš propovijedati i da se trudiš udovoljiti uvjetima za krštenje.

15, 16. Što je Savao radio u sinagogama i kako su na to reagirali Židovi u Damasku?

15 Možeš li zamisliti koliko su se Židovi iznenadili, zapanjili i razbjesnili kad je Savao u sinagogama počeo propovijedati o Isusu? Govorili su: “Nije li to onaj čovjek koji je u Jeruzalemu okrutno progonio one koji prizivaju to ime?” (Djela 9:21). Kad im je Savao objašnjavao zašto je promijenio svoj stav prema Isusu, iznosio je “logične dokaze da je Isus doista Krist” (Djela 9:22, bilješka). Međutim, logični dokazi nisu uvijek dovoljni da bi se promijenio način razmišljanja ljudi koji se slijepo drže tradicije ili su pak preponosni da bi se mijenjali. Ipak, Savao nije odustao.

16 Tri godine kasnije Židovi u Damasku još su se uvijek protivili Savlu. Na koncu su se dogovorili da ga ubiju (Djela 9:23; 2. Kor. 11:32, 33; Gal. 1:13–18). Kad se saznalo za urotu, Savao je odlučio potajno pobjeći. Luka je napisao: “Njegovi su ga učenici jedne noći spustili u košari kroz otvor u zidinama.” Tako su mu pomogli da pobjegne (Djela 9:25). Iz tih se riječi može zaključiti da su barem neki od onih kojima je Savao propovijedao u Damasku prihvatili istinu i postali Kristovi sljedbenici.

17. (a) Kako ljudi reagiraju na istinu iz Biblije? (b) Što bismo trebali činiti i zašto?

17 Kad si članovima svoje obitelji, prijateljima i drugima počeo govoriti o biblijskim učenjima koja si upoznao, možda si očekivao da će svi prihvatiti istinu jer je ona tako logična. Neki su je možda i prihvatili, no mnogi nisu. Možda se članovi tvoje obitelji čak ponašaju prema tebi kao da si im neprijatelj (Mat. 10:32–38). No budeš li se trudio vještije se služiti biblijskim argumentima i budeš li živio kršćanskim načinom života, s vremenom bi oni koji ti se protive mogli promijeniti svoj stav (Djela 17:2; 1. Petr. 2:12; 3:1, 2, 7).

18, 19. (a) Do čega je dovelo to što se Barnaba zauzeo za Savla? (b) Kako možemo oponašati Barnabu i Savla?

18 Kad je Savao došao u Jeruzalem, kršćani nisu odmah povjerovali da je i on sada Kristov sljedbenik, što je bilo razumljivo. No tada se Barnaba zauzeo za njega, pa su ga apostoli prihvatili te je neko vrijeme ostao s njima (Djela 9:26–28). Savao je bio taktičan, ali nije se stidio dobre vijesti (Rim. 1:16). Hrabro je propovijedao u Jeruzalemu – gradu u kojem je ranije predvodio žestoki progon Kristovih učenika. Židovi iz Jeruzalema zaprepastili su se kad su shvatili da je čovjek za kojeg su mislili da će istrijebiti kršćane sada i sam postao jedan od njih, te su ga odlučili ubiti. “Kad su braća to saznala”, stoji u izvještaju, “odvela su ga u Cezareju i poslala u Tarz” (Djela 9:30). Savao se podložio Isusovom vodstvu koje se očitovalo preko skupštine. To se pokazalo dobrim i za Savla i za skupštinu.

19 Zapazi da je Barnaba priskočio Savlu u pomoć. Ta lijepa gesta nesumnjivo je pridonijela razvoju bliskog prijateljstva između te dvojice revnih Jehovinih slugu. Da li i ti, poput Barnabe, spremno pomažeš novima u skupštini tako da surađuješ s njima u službi propovijedanja i pomažeš im da duhovno napreduju? Budeš li to činio, bit ćeš bogato blagoslovljen. Ako si novi objavitelj dobre vijesti, da li, poput Savla, prihvaćaš pomoć koja ti se nudi? Budeš li surađivao s iskusnijim objaviteljima, postat ćeš kvalitetniji propovjednik, osjetit ćeš veću radost u službi i sklopiti prijateljstva koja mogu potrajati cijeli život.

“Mnogi su povjerovali u Gospodina” (Djela 9:31–43)

20, 21. Kako su Božji sluge u prvom stoljeću iskoristili “razdoblje mira” i kako su to učinili u novije vrijeme?

20 Nakon što se Savao obratio na kršćanstvo te je uspio živ i zdrav otići iz Jeruzalema, “za skupštinu po cijeloj Judeji, Galileji i Samariji nastupilo [je] razdoblje mira” (Djela 9:31). Kako su učenici iskoristili to “povoljno vrijeme”? (2. Tim. 4:2). U izvještaju stoji da je skupština jačala. Apostoli i druga zrela braća predvodili su skupštinu i jačali vjeru učenika te je skupština “služila Jehovi sa strahopoštovanjem i primala utjehu svetog duha”. Naprimjer, Petar je to razdoblje iskoristio da ojača učenike u gradu Lidi u ravnici Šaronu. Zahvaljujući njegovim naporima mnogi koji su živjeli u tom kraju “povjerovali su u Gospodina” (Djela 9:32–35). Učenici nisu dozvolili da ih zaokupe svjetovni ciljevi, nego su se marljivo brinuli jedni za druge i propovijedali dobru vijest. Zbog toga je skupština “stalno rasla”.

21 Pretkraj 20. stoljeća za Jehovine svjedoke u mnogim zemljama nastupilo je slično “razdoblje mira”. Režimi koji su desetljećima tlačili Božji narod iznenada su pali, pa su zabrane propovijedanja bile djelomično ili potpuno ukinute. Deseci tisuća Jehovinih svjedoka iskoristili su priliku i počeli javno propovijedati, što je donijelo izvanredne rezultate.

22. Kako bi trebao koristiti slobodu koju imaš?

22 Koristiš li dobro slobodu koju imaš? Ako živiš u zemlji u kojoj vlada sloboda vjeroispovijedi, Sotona će te vjerojatno pokušati navesti da se zaokupiš stjecanjem materijalnog bogatstva te da zanemariš službu Jehovi (Mat. 13:22). Nemoj mu dozvoliti da te zavede! Dobro iskoristi razdoblje mira koje sada možda vlada u tvojoj zemlji. Smatraj to prilikom da temeljito svjedočiš i jačaš skupštinu. Uvijek imaj na umu da se tvoje okolnosti iznenada mogu promijeniti.

23, 24. (a) Što učimo iz izvještaja o Tabiti? (b) Što bismo trebali činiti bez obzira na naše okolnosti?

23 Razmotrimo što se dogodilo kršćanki koja se zvala Tabita odnosno Dorka.c Ona je živjela u Jopi, gradu koji se nalazio nedaleko od Lide. Ta je vjerna sestra mudro koristila svoje vrijeme i materijalna sredstva, jer je “stalno činila dobra djela i pomagala siromašnima”. No iznenada se razboljela i umrla. Njezina je smrt jako ražalostila učenike u Jopi, a posebno udovice kojima je pomagala. Kad je Petar došao u kuću u kojoj se nalazilo njezino tijelo pripremljeno za ukop, učinio je čudo kakvo dotad još nitko od Isusovih apostola nije učinio. Pomolio se i zatim je Tabitu vratio u život! Možeš li zamisliti koliko su se udovice i ostali učenici obradovali kad ih je Petar pozvao u sobu i pokazao im Tabitu živu? To im je uskrsnuće, sasvim sigurno, dalo snage da izdrže kušnje koje su ih očekivale! Naravno, “to se pročulo po cijeloj Jopi i mnogi su povjerovali u Gospodina” (Djela 9:36–42).

Jedna sestra daje cvijeće starijoj i bolesnoj sestri

Kako možeš oponašati Tabitu?

24 Iz tog dirljivog izvještaja o Tabiti možemo izvući dvije važne pouke: (1) Život je prolazan. Zato je vrlo važno da stječemo dobar glas kod Boga dok to možemo! (Prop. 7:1). (2) Doista možemo čvrsto vjerovati u uskrsnuće. Jehova je vidio sva dobra djela koja je Tabita učinila te ju je nagradio. On će se sjetiti i naših dobrih djela i uskrsnuti nas ako umremo prije Harmagedona (Hebr. 6:10). Stoga, bez obzira na to da li kod nas trenutno vlada “teško vrijeme” ili “razdoblje mira”, temeljito svjedočimo za Krista i ustrajmo u tome! (2. Tim. 4:2).

FARIZEJ SAVAO

Savao, koji se u Djelima apostolskim prvi put spominje kao mladić koji je prisustvovao Stjepanovom kamenovanju, bio je iz Tarza – glavnoga grada rimske provincije Cilicije, koja se nalazila na jugu današnje Turske (Djela 7:58). U tom je gradu postojala velika židovska zajednica. Savao je sam za sebe rekao: “Obrezan sam osmog dana, Izraelac sam, iz Benjaminovog plemena, Hebrej, a i roditelji su mi Hebreji. Što se tiče držanja Zakona, bio sam farizej.” Imao je porijeklo kakvo bi svaki Židov u to doba poželio! (Filip. 3:5).

Farizej Savao

Tarz je bio velik i bogat trgovački grad, jedno od središta grčke kulture. Budući da je odrastao u Tarzu, Savao je znao grčki jezik. Osnovnu naobrazbu vjerojatno je stekao u židovskoj školi. Osim toga, postao je izrađivač šatora, što je bio čest zanat u njegovom rodnom kraju. Najvjerojatnije je taj zanat još kao mali izučio kod svog oca (Djela 18:2, 3).

Djela apostolska pokazuju i da se Savao rodio kao rimski građanin (Djela 22:25–28). To znači da je netko od njegovih predaka stekao taj status. Nije poznato kako je Savlova obitelj stekla rimsko građanstvo. Bilo kako bilo, ono im je omogućilo da u svojoj provinciji uživaju velik ugled u društvu. Dakle, Savlovo porijeklo i obrazovanje pomogli su mu da dobro upozna tri različite kulture – židovsku, grčku i rimsku.

Vjerojatno je s najviše 13 godina otišao u Jeruzalem, udaljen 840 kilometara od Tarza, radi daljnje naobrazbe. Ondje se školovao kod Gamalijela, vrlo uvaženog farizejskog učitelja (Djela 22:3).

Učenici koje se tako poučavalo slušali su pouke iz nadahnutih hebrejskih spisa i židovske usmene predaje te ih učili napamet. Takvo dodatno obrazovanje može se usporediti s današnjom sveučilišnom naobrazbom. Uspješan Gamalijelov učenik mogao se nadati izvrsnoj karijeri, a Savao je, po svemu sudeći, bio takav učenik. Kasnije je napisao: “Nadmašio sam u židovstvu mnoge vršnjake iz svog naroda te sam mnogo revnije od njih branio predaje svojih predaka” (Gal. 1:14). Upravo je zbog svoje revnosti za židovsku tradiciju Savao postao zloglasni progonitelj tek osnovane kršćanske skupštine.

TABITA – UČENICA KOJA JE “STALNO ČINILA DOBRA DJELA”

Tabita daje dar nekome kome je potrebna pomoć

Tabita je pripadala kršćanskoj skupštini u lučkom gradu Jopi. Njezina braća i sestre u vjeri voljeli su je jer je “stalno činila dobra djela i pomagala siromašnima” (Djela 9:36). Mnogi Židovi koji su živjeli u područjima u kojima je bilo i mnogo ne-Židova imali su dva imena, jedno hebrejsko odnosno aramejsko i drugo grčko odnosno latinsko. Tako je i Tabita imala dva imena – njezino grčko ime glasilo je “Dorka”, a aramejsko “Tabita”. Oba imena znače “gazela”.

Izgleda da se Tabita razboljela i iznenada umrla. Kao što je bio običaj, njezino su tijelo oprali kako bi ga pripremili za ukop. Položili su je u gornju sobu, vjerojatno u njezinoj kući. Na Bliskom istoku pokojnike se zbog vruće klime moralo pokopati istog dana kad su umrli ili odmah sutradan. Kršćani u Jopi čuli su da je apostol Petar u obližnjoj Lidi. Budući da su ta dva grada bila udaljena svega 18 kilometara – oko četiri sata hoda – Petar je imao dovoljno vremena da stigne u Jopu prije nego što pokopaju Tabitu. Stoga je skupština poslala dva čovjeka da zamole Petra da odmah dođe k njima (Djela 9:37, 38). Jedan bibličar kaže: “Kod Židova u staro doba bio je običaj glasnike slati u paru, između ostalog i zato da obojica mogu potvrditi točnost poruke.”

Što se dogodilo kad je Petar stigao u Jopu? U izvještaju stoji: “Odveli su ga u gornju sobu. I sve su mu udovice prišle, plačući i pokazujući mnoge haljine i ogrtače koje je Dorka izradila dok je bila s njima” (Djela 9:39). Jedan od razloga zašto su Tabitu braća iz njezine skupštine jako voljela bio je taj što im je često šivala odjeću. Izrađivala je haljine i ogrtače koji su se nosili preko tih haljina. U Bibliji ne piše je li Tabita braći samo šivala odjeću ili im je usto i poklanjala tkanine od kojih je šivala. Kako god bilo, sukršćani su je voljeli zbog njezine dobrote i zato što je “pomagala siromašnima”.

Kad je Petar došao u gornju sobu, sigurno ga je ganuo prizor koji je ugledao. “To je žalovanje bilo posve drugačije od bučnog žalovanja u Jairovoj kući, gdje su pokojnicu oplakivale plaćene narikače i frulaši”, rekao je bibličar Richard Lenski. “Žalovanje za Tabitom nije bilo izvještačeno poput onoga u Jairovoj kući” (Mat. 9:23). Bilo je iskreno i dolazilo je iz dubine srca. Budući da se nigdje ne spominje Tabitin muž, mnogi smatraju da nije bila udana.

Kad je Isus svoje apostole poslao propovijedati, dao im je moć da uskrsavaju mrtve (Mat. 10:8). Petar je vidio kako Isus uskrsava mrtve, naprimjer Jairovu kćer, no u Bibliji nije zabilježeno da je itko od apostola dotad nekoga uskrsnuo (Mar. 5:21–24, 35–43). Petar je najprije svima rekao da iziđu iz sobe, a zatim se usrdno pomolio, te je Tabita otvorila oči i sjela. “Tada je pozvao svete i udovice i pokazao im je živu.” Mora da su se oni jako obradovali kad su ponovno vidjeli svoju dragu sestru! (Djela 9:40–42).

a Vidi okvir “Farizej Savao”.

b Obično su apostoli prenosili drugima darove svetog duha. No izgleda da je u ovoj iznimnoj situaciji Isus ovlastio Ananiju da Savlu prenese darove duha. Nakon Savlovog obraćenja prošlo je dosta vremena prije nego što se on susreo s apostolima, a vrlo je vjerojatno propovijedao tijekom tog razdoblja. Stoga se Isus, po svemu sudeći, pobrinuo da on dobije snagu potrebnu za izvršenje svog propovjedničkog zadatka.

c Vidi okvir “Tabita – učenica koja je ‘stalno činila dobra djela’”.

    Izdanja na hrvatskom jeziku (1973-2025)
    Odjava
    Prijava
    • hrvatski
    • Podijeli
    • Postavke
    • Copyright © 2025 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Uvjeti korištenja
    • Izjava o privatnosti
    • Postavke za privatnost
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podijeli