Koristiti Bibliju kao temelj za odgovore

KAD odgovaramo na pitanja u vezi s našim vjerovanjima, načinom života, aktualnim zbivanjima te našom nadom u budućnost, nastojimo koristiti Bibliju. Zašto? Zato što je ona Božja Riječ. Naša se vjerovanja temelje na Bibliji. Ona je osnova našeg načina života. U skladu s njom oblikujemo svoj stav prema svjetskim zbivanjima. Naša nada u budućnost čvrsto je utemeljena na nadahnutim obećanjima iz Biblije (2. Tim. 3:16, 17).

Mi smo duboko svjesni odgovornosti koju imamo s obzirom na ime koje nosimo. Mi smo Jehovini svjedoci (Iza. 43:12). Zato na pitanja ne odgovaramo na temelju ljudske filozofije, nego na temelju onoga što Jehova kaže u svojoj nadahnutoj Riječi. Istina je da imamo osobno mišljenje o pojedinim stvarima, ali dozvoljavamo Božjoj Riječi da oblikuje naša gledišta jer smo čvrsto uvjereni da se u njoj nalazi istina. Naravno, Biblija nam dozvoljava da o mnogim stvarima imamo osobno mišljenje. Svoje mišljenje ne želimo nametati drugima, već ih želimo poučiti na temelju biblijskih načela, dozvoljavajući im slobodu izbora koju i sami imamo. Poput apostola Pavla želja nam je ‘unaprijediti poslušnost pomoću vjere’ (Rim. 16:26).

Isus Krist je u Otkrivenju 3:14 opisan kao “vjerni i istiniti svjedok”. Kako je odgovarao na pitanja koja su mu ljudi postavljali i kako se snalazio u situacijama na koje je nailazio? Ponekad je koristio usporedbe koje su ljude poticale na razmišljanje. Znao je osobu koja je postavila neko pitanje upitati kako ona razumije određeni redak iz Pisama. Često je citirao retke, parafrazirao ih ili aludirao na njih (Mat. 4:3-10; 12:1-8; Luka 10:25-28; 17:32). U prvom stoljeću svici Pisama obično su se čuvali u sinagogama. Ne postoje dokazi da je Isus imao osobnu zbirku takvih svitaka, ali je dobro poznavao Pisma i često se osvrtao na njih kad je poučavao druge (Luka 24:27, 44-47). On je s pravom mogao reći da nije naučavao svoju nauku. Govorio je ono što je čuo od svog Oca (Ivan 8:26).

Mi želimo slijediti Isusov primjer. Doduše, nismo osobno čuli Boga kako govori, kao što ga je Krist čuo. Ipak, znamo da je Biblija Božja Riječ. Kad odgovaramo na temelju nje, tada izbjegavamo mogućnost privlačenja pažnje na sebe. Time pokazujemo da ne iznosimo mišljenje nesavršenog čovjeka, nego smo čvrsto odlučili dopustiti Bogu da kaže što je istina (Ivan 7:18; Rim. 3:4).

Dakako, nije nam cilj samo koristiti Bibliju nego to želimo raditi na način koji će najviše koristiti osobi koja nas sluša. Želimo da nas sluša otvorenog uma. Ovisno o njenim stavovima, mogao bi uvesti neku biblijsku misao tako da kažeš: “Vjerojatno se slažete da je najvažnije ono što Bog misli.” Ili bi mogao reći: “Jeste li znali da se u Bibliji razmatra baš to pitanje?” Ako razgovaraš s nekim tko ne cijeni Bibliju, možda ćeš trebati nešto drugačiji uvod. Mogao bi reći: “Dopustite mi da vam kažem o čemu govori jedno staro proročanstvo.” Ili bi mogao kazati nešto slično ovome: “U najraširenijoj knjizi ljudske povijesti stoji...”

Ponekad možeš jednostavno parafrazirati neki redak. No tamo gdje je to moguće najbolje je otvoriti Bibliju i pročitati što stoji u njoj. Gdje god je to praktično, osobi pokaži redak iz njene Biblije. Ovakva direktna upotreba Biblije često snažno utječe na ljude (Hebr. 4:12).

Kršćanski starješine imaju naročito veliku odgovornost kad na temelju Biblije odgovaraju na pitanja. Jedan od preduvjeta koje braća moraju ispuniti da bi služili kao starješine je ‘čvrsto se držati vjerodostojne riječi s obzirom na svoju vještinu poučavanja’ (Titu 1:9). Neki član skupštine može donijeti važnu odluku u životu nakon što mu starješina da savjet. Kako je samo važno da se taj savjet čvrsto temelji na Bibliji! Ako u ovome starješina pruži dobar primjer, to će utjecati na način poučavanja mnogih koji ga slušaju.