Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)
4-10. lipnja
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | MARKO 15-16
“Proročanstva o Isusu nepogrešivo su se ispunila”
Mk 15:24, 29, bilješke iz nwtsty
razdijelili haljine njegove: U izvještaju iz Iv 19:23, 24 navode se još neke pojedinosti koje nisu spomenute u Matejevom, Markovom i Lukinom evanđelju. Naime, rimski vojnici očigledno su bacali ždrijeb i za Isusove gornje haljine i za donju haljinu. Gornje su haljine razdijelili “na četiri dijela — svakom vojniku po dio”, no donju haljinu nisu htjeli parati i zato su za nju bacali ždrijeb. Bacanjem ždrijeba za Mesijinu odjeću ispunio se Ps 22:18. Vojnici koji su izvršavali smrtnu kaznu očito su imali običaj zadržati odjeću osuđenika, pa su prije pogubljenja zločince skidali do gola i uzimali im osobne stvari. Pogubljenje na stupu bilo je sramotno samo po sebi, a ovako su žrtve bile ponižene do kraja.
odmahujući glavom: Ta podrugljiva gesta, često popraćena sarkastičnim riječima, bila je izraz prezira. Ljudi su na taj način ismijavali i omalovažavali druge. Prolaznici su na taj način nesvjesno ispunili proročanstvo iz Ps 22:7.
Mk 15:43, bilješka iz nwtsty
Josip: Različitost pisaca evanđelja vidljiva je po specifičnim detaljima koje spominju u vezi s Josipom. Poreznik Matej kaže da je on bio “bogati čovjek”. Marko, koji je evanđelje pisao prvenstveno za Rimljane, kaže da je bio “ugledan član Vijeća” koji je čekao Božje Kraljevstvo. Luka, suosjećajni liječnik, dodaje da je Josip bio “dobar i pravedan čovjek” koji nije dao svoj glas protiv Isusa kad ga je Vijeće osudilo. Jedino Ivan navodi da je Josip “bio Isusov učenik, ali je to tajio zbog straha od Židova” (Mt 27:57-60; Mk 15:43-46; Lk 23:50-53; Iv 19:38-42).
Tragajmo za duhovnim blagom
Mk 15:25, bilješka iz nwtsty
treći sat: Odnosno oko 9 sati. Neki kažu da ovaj izvještaj nije u skladu s Ivanom 19:14-16, gdje piše da je Pilat “oko šestog sata” predao Isusa na pogubljenje. Iako se u samoj Bibliji ne može naći podrobno objašnjenje zašto se ti tekstovi razlikuju, vrijedi uzeti u obzir nekoliko činitelja koji su do toga mogli dovesti. Prije svega, evanđelja na više-manje isti način iznose redoslijed događaja koji su se zbili zadnjeg dana Isusovog života. U sva četiri evanđelja piše da su se svećenici i starješine sastali u zoru i zatim odveli Isusa rimskom upravitelju Ponciju Pilatu (Mt 27:1, 2; Mk 15:1; Lk 22:66–23:1; Iv 18:28). Matej, Marko i Luka kažu da je Isus već bio na stupu kad se spustila tama koja je trajala od “šestog sata (...) sve do devetog sata” (Mt 27:45, 46; Mk 15:33, 34; Lk 23:44). Što je onda moglo dovesti do toga da se izvještaji o vremenu Isusova pogubljenja razlikuju? Kao prvo, treba imati na umu da je bičevanje po nekima bilo početna faza u izvršenju smrtne kazne. Ponekad je ono bilo toliko okrutno i žestoko da bi žrtva podlegla ranama već tijekom samog bičevanja. Isusa su bičevali do te mjere da nije sam mogao odnijeti stup na koji je trebao biti pribijen, nego mu je neki čovjek morao pomoći (Lk 23:26; Iv 19:17). Ako se na bičevanje gledalo kao na početak smaknuća, onda je očito moralo proći određeno vrijeme prije nego što je Isus pribijen na stup. Tome u prilog idu Mt 27:26 i Mk 15:15, u kojima se bičevanje i pribijanje na stup spominju zajedno. Dakle, moguće je da su pisci naveli različito vrijeme pogubljenja zato što su različito gledali na to kojim događajem pogubljenje započinje. Razlika u poimanju početka pogubljenja ujedno bi mogla objasniti zašto se Pilat začudio kad je čuo da je Isus umro ubrzo nakon što je bio pribijen na stup (Mk 15:44). Usto, kao što je bilo uobičajeno u to vrijeme, biblijski pisci dijelili su dan na četiri dijela od kojih je svaki trajao tri sata, a isto je vrijedilo i za noć. Takvo računanje vremena objašnjava zašto se često spominje treći, šesti i deveti sat počevši od izlaska Sunca, odnosno od otprilike 6 ujutro (Mt 20:1-5; Iv 4:6; Dj 2:15; 3:1; 10:3, 9, 30). Osim toga, ljudi u to doba nisu imali načina da precizno mjere vrijeme, pa su pomoću izraza “oko” često opisivali približno vrijeme događaja, kao što je vidljivo u Iv 19:14 (Mt 27:46; Lk 23:44; Iv 4:6; Dj 10:3, 9). Prema tome, moguće je da je Marko pod pogubljenjem podrazumijevao i bičevanje, a da je Ivan mislio isključivo na trenutak kad je Isus pribijen na stup. Moguće je da su oba pisca pritom zaokružila vrijeme na prvi najbliži trosatni dio dana, s tim da je Ivan u svom opisu još dodao izraz “oko”. Sve to moglo bi objasniti zašto se njihovi izvještaji o istom događaju razlikuju. I na kraju, činjenica da je Ivan nekoliko desetljeća kasnije naveo drugačije vrijeme nego Marko dokaz je da nije naprosto prepisao njegov izvještaj.
Mk 16:8, bilješka iz nwtsty
jer su se bojale: Prema najstarijim dostupnim biblijskim rukopisima, Evanđelje po Marku završava tim riječima iz 8. retka. Ipak, neki smatraju da je takav završetak iznenadan i nedorečen te da je u izvorniku moralo biti još teksta. No budući da je za Marka karakteristično sažeto izražavanje, takva primjedba ne mora nužno biti točna. Usto, Jeronim i Euzebije, učenjaci iz 4. stoljeća, potvrđuju da izvorni izvještaj završava riječima “jer su se bojale”.
Mnogi grčki rukopisi i prijevodi na druge jezike nakon 8. retka sadrže bilo dugi bilo kratki svršetak. Dugi svršetak (koji se sastoji od 12 dodatnih redaka) javlja se u tekstovima koji potječu iz 5. stoljeća: Aleksandrijskom kodeksu, prijepisu Efremovog kodeksa i Bezeovom kodeksu iz Cambridgea. Nalazi se i u latinskoj Vulgati, Curetonovom sirijskom tekstu i u sirijskoj Pešiti. Međutim, nema ga u dva ranija grčka rukopisa iz 4. stoljeća, Sinajskom i Vatikanskom kodeksu, kao ni u Sinajskom sirijskom kodeksu, koji potječe iz 4. ili 5. stoljeća, a nije prisutan ni u najranijem Saidskom koptskom rukopisu iz 5. stoljeća. Slično tome najstariji rukopisi Evanđelja po Marku na armenskom i gruzijskom završavaju upravo 8. retkom.
Nekoliko kasnijih grčkih rukopisa i prijevoda na druge jezike sadrže kratki svršetak (koji se sastoji od svega nekoliko rečenica). U kodeksu Regiusu iz 8. stoljeća nalaze se oba svršetka, prvo kratki, a zatim dugi. Prije svakog svršetka stoji napomena da se ti tekstovi pojavljuju u nekim izvorima. No kodeks Regius očigledno nijedan od ta dva svršetka ne priznaje kao autentičan tekst.
KRATKI SVRŠETAK
Kratki svršetak nakon Mk 16:8 nije dio nadahnutih svetih spisa. On glasi ovako:
A sve što im je bilo zapovjeđeno ukratko su ispričale onima što su bili s Petrom. Nakon toga, sam je Isus poslao po njima od istoka do zapada svetu i nepokvarljivu objavu vječnog spasenja.
DUGI SVRŠETAK
Dugi svršetak nakon Mk 16:8 nije dio nadahnutih svetih spisa. On glasi ovako:
9 Uskrsnuvši rano prvog dana u tjednu, najprije se ukazao Mariji Magdaleni, iz koje je bio istjerao sedam demona. 10 Ona je otišla i javila to onima što su bili s njim, a sad su tugovali i plakali. 11 Ali kad su čuli da je oživio i da ga je ona vidjela, nisu vjerovali. 12 Potom se ukazao u drugom obličju dvojici od njih dok su išli na selo. 13 Oni su se vratili i javili to ostalima. Ali ni njima nisu vjerovali. 14 A kasnije se ukazao samoj jedanaestorici dok su bili za stolom i prekorio ih je zbog toga što nisu imali vjere i zbog okorjelosti srca njihova, jer nisu vjerovali onima koji su vidjeli da je ustao iz mrtvih. 15 I rekao im je: “Pođite po cijelom svijetu i propovijedajte dobru vijest svemu stvorenom! 16 Tko vjeruje i krsti se, bit će spašen, a tko ne vjeruje, bit će osuđen. 17 A ovi će čudesni znakovi pratiti one koji vjeruju: U moje će ime istjerivati demone, govorit će jezicima 18 i svojim će rukama zmije uzimati. Popiju li što smrtonosno, neće im nauditi. Polagat će ruke na bolesnike, i oni će ozdraviti.”
19 Potom je Gospodin Isus, nakon što je razgovarao s njima, bio uzet na nebo i sjeo zdesna Bogu. 20 A oni su otišli i posvuda propovijedali, a Gospodin je surađivao s njima i potvrđivao tu poruku čudesnim znakovima.
11-17. lipnja
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | LUKA 1
“Budi ponizan poput Marije”
Tragajmo za duhovnim blagom
Lk 1:69, bilješka iz nwtsty
rog spasenja: Ili “moćnog Spasitelja”. U Bibliji se životinjski rogovi obično povezuju sa snagom, osvajanjem i pobjedom (1Sa 2:1; Ps 75:4, 5, 10; 148:14). Osim toga, rogovi često predočavaju kraljeve i njihove loze, bez obzira na to jesu li pravedni ili zli, a bosti rogovima u simboličnom smislu znači osvajati druge zemlje (5Mo 33:17; Da 7:24; 8:2-10, 20-24). U ovom kontekstu izraz “rog spasenja” odnosi se na Mesiju i njegovu ulogu moćnog Spasitelja.
Lk 1:76, bilješka iz nwtsty
ići pred Jehovom: To što je Ivan Krstitelj trebao “ići pred Jehovom” ukazuje na činjenicu da je on utro put Isusu, a Isus je služio kao predstavnik svog Oca, odnosno govorio je i djelovao u Očevo ime (Iv 5:43; 8:29).
18-24. lipnja
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | LUKA 2-3
“Mladi — nemojte prestati duhovno rasti!”
Lk 2:41, bilješka iz nwtsty
njegovi su roditelji svake godine išli: Prema Mojsijevom zakonu, žene nisu bile dužne ići na proslavu Pashe. Pa ipak, Marija je imala običaj svake godine zajedno s Josipom ići na blagdan u Jeruzalem (2Mo 23:17; 34:23). Svaki put ukupno bi prevalili oko 300 kilometara, i to s cijelom obitelji, koja se stalno povećavala.
Lk 2:46, 47, bilješke iz nwtsty
postavljajući im pitanja: Kao što pokazuju reakcije onih koji su slušali Isusa, njegova pitanja nisu bila tek pitanja jednog radoznalog dječaka (Lk 2:47). Grčka riječ koja je na ovom mjestu prevedena s “postavljajući pitanja” ovisno o kontekstu može se odnositi na saslušanje ili unakrsno ispitivanje u istražnom postupku (Mt 27:11; Mk 14:60, 61; 15:2, 4; Dj 5:27). Povjesničari kažu da su nakon blagdana neki od najistaknutijih vjerskih vođa imali običaj ostati u hramu i poučavati narod u jednom od velikih predvorja. Narod bi im sjedio kod nogu, slušao ih i postavljao im pitanja.
divili su se: Grčki glagol “diviti se” nesvršenog je vida, odnosno označava trajnu radnju. Drugim riječima, ljudi su se tom prilikom cijelo vrijeme divili Isusovim riječima.
Lk 2:51, 52, bilješka iz nwtsty
bio im je poslušan: Ili “ostao im je poslušan; nastavio im je biti poslušan”. Nesvršeni vid grčkog glagola upućuje na to da je Isus, nakon što je svojim znanjem zadivio učitelje u hramu, otišao kući i nastavio ponizno slušati svoje roditelje. Iako svako poslušno dijete zaslužuje pohvalu, Isusova poslušnost roditeljima imala je posebno značenje zato što je on trebao ispuniti Mojsijev zakon do najmanjeg detalja (2Mo 20:12; Ga 4:4).
Tragajmo za duhovnim blagom
Lk 2:14, bilješke iz nwtsty
na zemlji mir među ljudima koji su mu po volji: Prema nekim rukopisima, ovaj bi tekst mogao glasiti: “na zemlji mir ljudima, jer su mu omiljeli”, stoga se u nekim prijevodima Biblije nalazi takva ili slična formulacija. No tekst koji se nalazi u prijevodu Novi svijet temelji se na starijim i vjerodostojnijim rukopisima. Ta anđeoska objava ne znači da je Bog blagonaklon prema svim ljudima, bez obzira na to što čine i kako razmišljaju. Umjesto toga, ona se odnosi na ljude koji stječu Božju milost i naklonost zato što iskreno vjeruju u njega i slijede njegovog Sina (vidi bilješku uz izraz “po volji” za ovaj isti redak).
po volji: Izraz “po volji” prijevod je grčke riječi eudokía. Ta se riječ može prevesti i kao “naklonost, priznanje, odobravanje, zadovoljstvo, dobar glas”. S njom je povezan glagol eudokéo, koji se koristi u Mt 3:17, Mk 1:11 i Lk 3:22, gdje se Bog obraća svom Sinu odmah nakon njegova krštenja (vidi bilješku iz nwtsty za Mk 1:11). Taj glagol u osnovi znači “odobravati, biti zadovoljan čime, veseliti se čemu, visoko cijeniti”. U skladu s time, izraz “ljudi koji su mu po volji” (anthrópois eudokías) odnosi se na ljude koji imaju Božje odobravanje i naklonost. Taj bi se izraz mogao prevesti i kao “ljudi koje Bog visoko cijeni, kojima je jako zadovoljan”. Dakle, anđeoska objava iz Lk 2:14 ne odnosi se na sve ljude, nego samo na one koji su u Božjoj milosti zbog toga što iskreno vjeruju u njega i idu stopama njegovog Sina. Iako se grčka riječ eudokía ponekad može odnositi na želju ili dobru volju koju iskazuju ljudi (Ri 10:1; Flp 1:15), najčešće se odnosi na ono što je po Božjoj volji i ono što je njemu ugodno (Mt 11:26; Lk 10:21; Ef 1:5, 9; Flp 2:13; 2So 1:11). U Septuaginti se u Ps 51:18 [50:20, LXX] koristi ista riječ, a u tom kontekstu ona označava Božju milost.
25. lipnja — 1. srpnja
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | LUKA 4-5
“Budi odlučan poput Isusa kad se nađeš u kušnji”
Lk 4:9, multimedijski sadržaj iz nwtsty
Vrh hramskog zida
Moguće je da je Sotona doslovno postavio Isusa “na vrh hramskoga zida” i rekao mu da se baci s njega, no ne možemo točno znati gdje je Isus tom prilikom stajao. Izraz preveden s “hram” može se odnositi na sve hramske objekte. Stoga je Isus možda stajao na jugoistočnom uglu hramskih zidina (1) ili pak na nekom drugom kraju. Pad s bilo koje od tih lokacija vodio bi u sigurnu smrt, osim ako bi Jehova to spriječio.
Tragajmo za duhovnim blagom
Lk 4:17, bilješka iz nwtsty
svitak proroka Izaije: Izaijin svitak, jedan od Svitaka s Mrtvog mora, izrađen je od 17 pergamenata koji su pričvršćeni jedan za drugi. Dug je 7,3 metra, a tekst je raspoređen u 54 stupca. Svitak koji se koristio u sinagogi u Nazaretu možda je bio slične dužine. Budući da u 1. stoljeću tekst svetih spisa nije bio podijeljen na poglavlja i retke, Isus se morao dobro snalaziti u svicima kako bi pronašao ulomak koji je želio pročitati. No činjenica da je našao mjesto na kojem je bilo zapisano proročanstvo pokazuje da je jako dobro poznavao Božju Riječ.
Lk 4:25, bilješka iz nwtsty
tri godine i šest mjeseci: Prema 1Kr 18:1, Ilija je “treće godine” trajanja suše najavio da će ubrzo nastupiti njen kraj. Neki zbog toga tvrde da Isusove riječi nisu u skladu s izvještajem iz hebrejskih spisa. No 1. Kraljevima ne upućuje na to da je suša trajala manje od tri godine. Izraz “treće godine” očito se odnosi na razdoblje koje je započelo kad je Ilija prvi put rekao Ahabu da će doći do suše (1Kr 17:1). Ilija je sušu očigledno najavio u vrijeme sušne sezone, koja obično traje oko šest mjeseci, ali taj je put možda trajala i duže. Nadalje, suša nije završila istog trena kad je Ilija to najavio, nego tek nakon što je na gori Karmelu sišla vatra od Jehove i spalila Ilijinu žrtvu (1Kr 18:18-45). Zato se Isusove riječi, kao i riječi njegovog polubrata zapisane u Jk 5:17, zapravo dobro poklapaju s onim što piše u 1Kr 18:1.