Gradivo iz izvora u Radnim listovima (Naš kršćanski život i služba)
2-8. RUJNA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | HEBREJIMA 7-8
“Svećenik nalik Melkisedeku”
it-2-E 366
Melkisedek
Kralj drevnog Šalema i “svećenik Boga Svevišnjega”, Jehove (1Mo 14:18, 22). On je prvi svećenik koji se spominje u Bibliji. Postao je svećenik u nekom razdoblju prije 1933. pr. n. e. Budući da je bio kralj Šalema (što znači “mir”), apostol Pavao za njega kaže da je “kralj mira”, a zbog imena “Melkisedek” naziva ga i “kralj pravednosti” (He 7:1, 2). Smatra se da je iz grada Šalema kasnije izrastao Jeruzalem, a i samo ime “Jeruzalem” (hebr: Jerušalajim) u sebi sadrži njegovo ime. Zapravo, Jeruzalem se ponekad čak i naziva Šalemom (Ps 76:2).
Nakon što je Abram (Abraham) porazio Kedorlaomera i njegove saveznike, krenuo je u dolinu Šave, odnosno u “Kraljevu dolinu”. Ondje je Melkisedek iznio pred njega kruh i vino te ga je blagoslovio riječima: “Blagoslovljen da je Abram od Boga Svevišnjega, Stvoritelja neba i zemlje! I neka je blagoslovljen Bog Svevišnji, koji je predao tlačitelje tvoje u ruke tvoje!” Tada je Abraham Melkisedeku, koji je bio i kralj i svećenik, dao “desetinu od svega”, odnosno “od najboljeg plijena” koji je uzeo poraženim kraljevima (1Mo 14:17-20; He 7:4).
it-2-E 367 odl. 4
Melkisedek
Zašto je Pavao o Melkisedeku rekao: “Nema ni početka danima njegovim ni kraja životu njegovu”?
Dok je govorio o Melkisedeku, Pavao je spomenuo nešto vrlo zanimljivo: “Budući da je bez oca, bez majke, bez rodoslovlja i da nema ni početka danima njegovim ni kraja životu njegovu, nego je učinjen sličnim Sinu Božjem, on zauvijek ostaje svećenik” (He 7:3). Melkisedek se rodio i umro jednako kao i svaki drugi čovjek. Međutim, Biblija ne navodi ime njegovog oca i majke niti njegovo porijeklo, a ne spominje ni je li imao djecu. Isto tako, ona ništa ne govori o njegovom rođenju i smrti. Prema tome, Melkisedek je s pravom mogao predočavati Isusa Krista, čija svećenička služba nema kraja. Zanimljivo je i da nigdje nije zabilježeno je li Melkisedek kao svećenik imao prethodnika ili nasljednika. Slično tome, ni Krist kao veliki svećenik nije imao prethodnika koji bi mu bio ravan, niti će ga na tom položaju itko ikada naslijediti. Nadalje, Isus je potjecao iz Judinog plemena i Davidove loze. Njegovi ljudski preci nisu imali nikakve veze s njegovom svećeničkom službom. U svakom slučaju, on po svom porijeklu nije mogao biti i kralj i svećenik. Sve to bilo je moguće zato što se sam Jehova zakleo da će tako biti.
it-2-E 366
Melkisedek
Predočavao je Krista u ulozi svećenika. Prema poznatom mesijanskom proročanstvu, Jehova se Davidovom “Gospodinu” zakleo: “Dovijeka ti si svećenik nalik Melkisedeku!” (Ps 110:1, 4). Zahvaljujući tom nadahnutom psalmu židovski kršćani mogli su razumjeti da će obećani Mesija imati dvostruku ulogu, da će istovremeno biti i kralj i svećenik. Pavao je u poslanici Hebrejima otkrio identitet onoga o kome govori to proročanstvo — objasnio je da je Isus “zauvijek postao veliki svećenik nalik Melkisedeku” (He 6:20; 5:10; vidi SAVEZ).
it-1-E 1113 odl. 4-5
Veliki svećenik
Isus Krist u ulozi velikog svećenika. Poslanica Hebrejima pokazuje da je Isus Krist, nakon uskrsnuća i odlaska na nebo, “zauvijek postao veliki svećenik nalik Melkisedeku” (He 6:20; 7:17, 21). Da bi predočio koliko je Kristova svećenička služba važna i koliko nadmašuje službu svećenika iz Aronove loze, Pavao objašnjava da je Melkisedek istovremeno bio i kralj i svećenik, ali ne po rodoslovnoj liniji, nego jer ga je za to ovlastio Svevišnji Bog. Slično je bilo i s Isusom Kristom. Isus je potjecao iz Judinog plemena i Davidove loze, a ne iz Levijevog (svećeničkog) plemena i Aronove loze, pa nije mogao naslijediti svećeničku službu. No zato ga je sam Bog izravno postavio na taj položaj, kao što je bilo i s Melkisedekom (He 5:10). U Psalmu 110:4 piše: “Jehova se zakleo i neće požaliti: ‘Dovijeka ti si svećenik nalik Melkisedeku!’” Time je Jehova imenovao Isusa nebeskim Kraljem i Svećenikom. Osim toga, Krist je polagao zakonsko pravo na kraljevstvo jer je bio potomak kralja Davida. On je već samim rođenjem postao nasljednik prijestolja koje je Jehova obećao Davidu kad je s njim sklopio savez (2Sa 7:11-16). Prema tome, Isus je i kralj i svećenik, baš kao što je to bio i Melkisedek.
Pavao je na još jedan način istaknuo da je Krist kao veliki svećenik uzvišeniji od svih izraelskih svećenika. Naime, kad je Abraham dao desetinu Melkisedeku, svećeniku i kralju Šalema, Abrahamov potomak Levi još se nije bio rodio — “još je bio u bokovima očevim”. No iako nije bio rođen, Levi je u simboličnom smislu “preko Abrahama platio desetine” Melkisedeku. Isto tako, kad je Melkisedek blagoslovio Abrahama, time je ujedno blagoslovio Levija, a oduvijek je vrijedilo pravilo da “manji prima blagoslov od većega”. Drugim riječima, Krist (predočen Melkisedekom) veći je od izraelskih svećenika, koji su bili iz Levijevog plemena (He 7:4-10, bilješka). Pavao također skreće pažnju na to da je Melkisedek bio “bez oca, bez majke, bez rodoslovlja” i da “nema ni početka danima njegovim ni kraja životu njegovu”. U skladu s tim, Isus Krist, koji je nakon uskrsnuća dobio “neuništiv život”, zauvijek će biti svećenik (He 7:3, 15-17).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 523 odl. 5
Savez
Kako je savez Zakona učinjen “zastarjelim”?
Međutim, savez Zakona na neki je način učinjen “zastarjelim” kad je Bog preko proroka Jeremije najavio novi savez (Jr 31:31-34; He 8:13). Savez Zakona ukinut je 33. godine na temelju Kristove smrti na mučeničkom stupu (Kol 2:14), a zamijenio ga je novi savez (He 7:12; 9:15; Dj 2:1-4).
NAUČIMO KVALITETNIJE PROPOVIJEDATI
it-1-E 524 odl. 3-5
Savez
Novi savez. U 7. stoljeću pr. n. e. Jehova je preko Jeremije prorekao da će uspostaviti novi savez. Taj savez trebao je biti drugačiji od saveza Zakona, koji su Izraelci raskinuli (Jer 31:31-34). U noći prije svoje smrti, 14. nisana 33. godine, Isus je tijekom Gospodinove večere najavio da će njegova žrtva učiniti taj novi savez važećim (Lk 22:20). Pedeset dana nakon što je uskrsnuo, odnosno deset dana nakon što je uzašao na nebo k svome Ocu, izlio je sveti duh (koji je primio od Jehove) na svoje učenike, koji su se okupili u gornjoj sobi jedne kuće u Jeruzalemu (Dj 2:1-4, 17, 33; 2Ko 3:6, 8, 9; He 2:3, 4).
Novi savez sklopljen je između Jehove i “Izraela Božjeg”, duhom rođenih kršćana koji su u zajedništvu s Kristom i koji čine njegovu skupštinu, odnosno tijelo (He 8:10; 12:22-24; Ga 6:15, 16; 3:26-28; Ri 2:28, 29). Taj savez postao je pravomoćan kad je Isus Krist sa svojom prolivenom krvlju (otkupnom žrtvom), simbolično govoreći, došao pred Jehovu nakon što je uzašao na nebo (Mt 26:28). Kad Bog nekome uputi “nebeski poziv” (He 3:1), time ga zapravo poziva da postane sudionik novog saveza na temelju Kristove žrtve (Ps 50:5; He 9:14, 15, 26). Isus Krist je posrednik novog saveza (He 8:6; 9:15) i glavni Abrahamov potomak (Ga 3:16). Kao posrednik novog saveza Isus pomaže sudionicima tog saveza da postanu pravi Abrahamovi potomci (He 2:16; Ga 3:29) tako što im omogućuje oproštenje grijeha. Jehova ih proglašava pravednima (Ri 5:1, 2; 8:33; He 10:16, 17).
Ta duhom rođena, pomazana Kristova braća postaju “kraljevsko svećenstvo”, odnosno svećenici koje predvodi veliki svećenik, sam Krist (1Pe 2:9; Ot 5:9, 10; 20:6). Oni izvršavaju svećeničku službu (Flp 2:17) te ih se naziva “sluge novoga saveza” (2Ko 3:6). Oni u svemu moraju ići Kristovim stopama te ostati vjerni sve do smrti. Jehova će ih tada učiniti kraljevima i svećenicima, dat će im da budu “sudionici božanske prirode” te im podariti besmrtnost i neraspadljivost kao Kristovim sunasljednicima na nebu (1Pe 2:21; Ri 6:3, 4; 1Ko 15:53; 1Pe 1:4; 2Pe 1:4). Novi je savez služio tome da Jehova sebi “uzme narod za svoje ime”, narod koji će biti dio Abrahamovog “potomstva” (Dj 15:14). Pripadnici tog naroda postaju Kristova “nevjesta”, a Isus s njima sklapa savez za Kraljevstvo, odnosno jamči im da će vladati s njim u njegovom Kraljevstvu (Iv 3:29; 2Ko 11:2; Ot 21:9; Lk 22:29; Ot 1:4-6; 5:9, 10; 20:6). Da bi novi savez ispunio svoju svrhu, on treba biti na snazi dok svi pripadnici “Izraela Božjeg” ne dobiju besmrtan život na nebu. Ono što će taj savez postići trajat će vječno, pa ga se s pravom može zvati “vječni savez” (He 13:20).
9-15. RUJNA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | HEBREJIMA 9-10
“Sjena budućih blagoslova”
it-1-E 862 odl. 1
Oprost
Prema zakonu koji je Bog dao izraelskom narodu, da bi netko tko je zgriješio protiv Boga ili svog bližnjeg mogao dobiti oprost, najprije je morao nadoknaditi štetu onako kako je to Zakon propisivao te je u većini slučajeva trebao Jehovi prinijeti krv neke životinjske žrtve (3Mo 5:5–6:7). Zbog toga je Pavao rekao: “Po Zakonu se gotovo sve čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja” (He 9:22). No krv životinjskih žrtava nije mogla zauvijek očistiti ljude od grijeha niti “savršeno očistiti savjest onoga tko ih prinosi Bogu” (He 10:1-4; 9:9, 13, 14). Za razliku od toga, prorečeni novi savez omogućio je potpuno oproštenje grijeha, i to na temelju otkupne žrtve Isusa Krista (Jr 31:33, 34; Mt 26:28; 1Ko 11:25; Ef 1:7). Isus je još dok je bio na Zemlji pokazao da ima vlast opraštati grijehe kad je izliječio uzetog čovjeka (Mt 9:2-7).
it-2-E 602-603
Savršenost
Mojsijev zakon bio je savršen. Zakon koji je Bog preko Mojsija dao Izraelu sadržavao je u sebi i odredbe o svećeničkoj službi i prinošenju raznih životinjskih žrtava. Iako je Zakon sam po sebi bio savršen, jer ga je dao Bog, ni Zakon ni svećenici ni žrtve nisu mogli učiniti savršenima one koji su bili pod Zakonom (He 7:11, 19; 10:1). Ne samo da Zakon nije oslobađao grijeha i smrti nego je grijehe učinio još očitijima (Ri 3:20; 7:7-13). Unatoč tome, i Zakon i svećenstvo i žrtve itekako su služili svrsi koju im je Bog namijenio. Zakon je služio kao “odgajatelj” koji je ljude vodio do Krista te je bio savršena “sjena budućih blagoslova” (Ga 3:19-25; He 10:1). Dakle, kad Pavao kaže da je “Zakon bio nemoćan, jer je zbog tijela bio slab” (Ri 8:3), on očito misli na to da židovski veliki svećenik (koji je po Zakonu bio odgovoran za prinošenje žrtava i koji je na Dan očišćenja ulazio s krvlju životinjske žrtve u Svetinju nad svetinjama) nije mogao “u potpunosti spasiti” one koje je zastupao pred Bogom (He 7:11, 18-28). Iako su žrtve koje su prinosili svećenici iz Aronove loze omogućavale ljudima da budu u dobrom odnosu s Bogom, one im nisu mogle “savršeno [ili potpuno] očistiti savjest” i ukloniti “svijest o grijesima” niti su ih mogle “učiniti savršenima” (He 10:1-4; usporedi He 9:9). Veliki svećenik nije mogao dati otkupninu koja je bila potrebna za potpuno oslobođenje od grijeha. To je mogao postići jedino Krist, koji je kao svećenik “za sva vremena prinio jednu žrtvu za grijehe” (He 9:14; 10:12-22).
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 249-250
Krštenje
Luka izvještava da se Isus molio u vrijeme svog krštenja (Lk 3:21). Osim toga, Pavao u poslanici Hebrejima kaže da je Isus Krist, u skladu sa Psalmom 40:6-8 (LXX), izjavio: “Žrtvu i prinos nisi htio, nego si mi tijelo pripremio. (...) Evo, došao sam — u svitku knjige napisano je o meni — vršiti volju tvoju, Bože” (He 10:5-9). Isus je te riječi izrekao “ulazeći u svijet”, ne u vrijeme kad se tek rodio (kad još nije mogao čitati ni govoriti), nego kad je došao krstiti se i tako započeti svoju službu. Isus je po rođenju bio Židov, a Židovi su kao narod imali poseban savez s Bogom — savez Zakona (2Mo 19:5-8; Ga 4:4). Prema tome, Isus je već bio u savezu s Jehovom kad je došao k Ivanu da ga krsti. Time što je odlučio krstiti se učinio je i više nego što se od njega po Zakonu tražilo. Pokazao je da je spreman potpuno se posvetiti vršenju Očeve volje. To je između ostalog značilo da je spreman predati kao žrtvu svoje “tijelo” koje mu je Bog “pripremio”. Na taj bi način ukinuo prinošenje životinjskih žrtava, koje je prema Zakonu bilo obavezno. Apostol Pavao o tome je rekao: “Po toj smo ‘volji’ posvećeni prinošenjem tijela Isusa Krista jednom zauvijek” (He 10:10). Očeva volja u Isusovom slučaju uključivala je i propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu, pa se Isus prilikom krštenja obavezao i na to (Lk 4:43; 17:20, 21). Jehova je bio zadovoljan krštenjem svog Sina i svime što je ono značilo, pomazao ga je svetim duhom te je pred svima obznanio: “Ti si Sin moj, ljubljeni, ti si mi po volji!” (Mk 1:9-11; Lk 3:21-23; Mt 3:13-17).
16-22. RUJNA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | HEBREJIMA 11
Tragajmo za duhovnim blagom
it-1-E 804 odl. 5
Vjera
Primjeri vjere iz prošlosti. Svi oni koje je Pavao naveo kad je govorio o velikom “oblaku svjedoka” (He 12:1) imali su čvrst temelj za svoju vjeru. Primjerice, Abel je sigurno znao za Božje obećanje o “potomstvu” koje će zdrobiti glavu “zmiji”. Osim toga, na svoje je oči vidio kako se ispunila kazna koju je Jehova u Edenu odredio njegovim roditeljima. Nakon što je Adam protjeran iz Edena, on i njegova obitelj jeli su kruh “u znoju lica svojega” — zemlja je bila prokleta i rađala je trnje i korov. Abel je vjerojatno vidio i da Eva “žudi” za svojim mužem, kao i da Adam “gospodari” nad svojom ženom. Nesumnjivo je i čuo svoju majku kako opisuje porođajne bolove. Usto, na ulazu u edenski vrt još su uvijek bili kerubi i mač plamene oštrice (1Mo 3:14-19, 24). Sve je to bilo “dokaz onoga što je stvarno” — dokaz zbog kojeg je Abel bio potpuno uvjeren da će izbavljenje doći preko obećanog Potomstva. Zato je, potaknut vjerom, “prinio Bogu vredniju žrtvu nego Kajin” (He 11:1, 4).
23-29. RUJNA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | HEBREJIMA 12-13
“Dokaz Jehovine ljubavi”
it-1-E 629
Ukor, odgoj, pouka
Kad Jehova dopusti da njegove sluge zadesi progonstvo, to može služiti kao jedna vrsta odgajanja, oblikovanja i ukoravanja te im pomoći da se usavršavaju u pravednosti. Nakon što kušnja završi, osjećaju mir i zadovoljstvo zato što su donijeli taj “plod” (He 12:4-11). Čak je i Božji Sin postao još suosjećajniji veliki svećenik jer je njegov Otac dopustio da pretrpi teške patnje i bude “iskušan u svemu” (He 4:15).
30. RUJNA — 6. LISTOPADA
BLAGO IZ BOŽJE RIJEČI | JAKOV 1-2
Tragajmo za duhovnim blagom
it-2-E 253-254
Svjetlo
Jehova je “Otac nebeskih svjetlila” (Jk 1:17). On “daje sunce da svijetli danju i odredbe mjesecu i zvijezdama da svijetle noću” (Jr 31:35), no on je i Izvor duhovnog prosvjetljenja (2Ko 4:6). Njegove zapovijedi i načela te njegova Riječ služe kao svjetlo svakome tko želi da ga Bog vodi u životu (Ps 43:3; 119:105; Izr 6:23; Iza 51:4). Psalmist je rekao: “Tvojom svjetlošću mi vidimo svjetlost” (Ps 36:9; usporedi Ps 27:1; 43:3). Kao što je sunčeva svjetlost postupno sve jača od svanuća pa sve “dok ne bude potpuni dan”, tako i “pravednička staza”, koju obasjava Božja mudrost, postupno sve jače svijetli (Izr 4:18). Kad smo poslušni Jehovi, mi “hodimo u svjetlosti Jehovinoj” (Iza 2:3-5). S druge strane, onaj tko nije čestit ili čini zlo nalazi se u dubokoj duhovnoj tami. Isus je rekao: “Ako je oko tvoje zlo, cijelo će tijelo tvoje biti tamno. Ako je svjetlo koje je u tebi zapravo tama, kako li je velika ta tama!” (Mt 6:23; usporedi 5Mo 15:9; 28:54-57; Izr 28:22; 2Pe 2:14).
it-2-E 222 odl. 4
Zakon
“Kraljevski zakon”. Tako je nazvana zapovijed: “Ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe!” Kao što kralj ima istaknutiji i uvaženiji položaj nego bilo koji pripadnik pučanstva, tako i “kraljevski zakon” ima veću težinu od bilo kojeg zakona koji regulira međuljudske odnose (Jk 2:8). Savez Zakona počivao je na ljubavi, a zapovijed “ljubi bližnjega svojeg kao samoga sebe” bila je druga od dvije zapovijedi na kojima su se temeljili “sav Zakon i Proroci” (Mt 22:37-40). Iako kršćani nisu pod savezom Zakona, oni se pridržavaju zakona svog Kralja Jehove i njegovog Sina, Kralja Isusa Krista, zakona koji je na snazi pod novim savezom.